Pred tri tjedna, prilikom kupovine u jednom domaćem trgovačkom lancu, u kojem smo završili samo zato jer je suprug dobio bonove za regres za godišnji odmor u njegovom poduzeću, zastali smo kod odjela povrća. Kako sam se ja zaželjela mozarelle, a moj suprug ne može jesti tu vrstu sira bez rajčice, rekla sam mu neka si onda kupi par rajčica, pa neće biti kraj svijeta. Ja osobno inače imam prilično strog pristup prema voću i povrću iz dućana i često radije jednostavno ne kupujem i ne jedem to, koliko god lijepo sve to izgledalo, pa tako često grdim svoju obitelj dok vidim da kupuju nešto van sezone od voća i povrća, a imaju sezonsko doma. Nekako, nakon toliko čitanja i proučavanja što se sve na tim policama doista može pronaći, radije se fokusiram na ono što imam doma, sezonski, a doista je rijetkost kad jedem nešto od voća i povrća iz dućana.
I tako si je moj suprug kupio tri rajčice, dvije je taj isti dan pojeo s sirom, a jednu je ostavio zamotanu u najlonskoj vrećici, gore u praznoj zdjeli za voće na šanku u kuhinji. I nekako smo zaboravili na tu rajčicu… prošla su dva tjedna, i to jedan od tih tjedana je bio tjedan paklenih vrućina … I slučajno, spazila sam tu zamotanu vrećicu u zdjeli za voće… i izvadila rajčicu – kao svježe ubranu. Strašno – zamotana u najlonskoj vrećici, dva tjedna na sobnoj temperaturi, ona je i dalje izgledala kao i pred dva tjedna – bez ikakvog znaka propadanja, kao što bi se odavno dogodilo domaćoj “normalnoj” rajčici. A zanimljivo, još uvijek nije mirisala kao rajčica, nego kao…hm, ništa konkretno… tek dok sam ju razrezala je počela mirisati kao rajčica.
Nisam ju razrezala da ju pojedemo, nipošto nam nije palo na pamet, nego me je zanimalo hoće li uopće biti vani zanimljiva kukcima – tek drugi dan došle su na nju 2 muhe.
Uglavnom, da neko povrće ostane nepromijenjeno nakon 2 tjedna stajanja u najlonskoj vrećici na visokim temperaturama – to nije normalno. Poznata je činjenica da se radi primjene Codexa allimentariusa svo voće i povrće koje prelazi kontinente mora ozračivati, pa mi dođe u svemu tome da se još zapitam: što se uistinu događa s tim voćem i povrćem koje se nudi u dućanima, i kako sve to utječe na ljude koji to jedu svakodnevno? I baš mi je drago što radije jedem ono što imam na vrtu. Koliko god neki ljudi mislili da smo napredniji i sretniji kad je svo voće i povrće dostupno cijele godine u dućanima, neovisno u sezoni, izgleda da svo to voće i povrće nije niti približno slično onom pravom voću i povrću koje naraste i sazrije na vrtu kad mu doista i jeste vrijeme da dozori.
0
