0
Već početkom godine počela sam se spremati za sjetvu ove godine. Razdoblje dok nema ničeg na vrtu za uzgajati teško je, dok me okružuje samo sivilo i hladnoća. U to doba godine, kad pregledavam fotografije vrta prošlih sezona, osjećam nevjerojatnu čežnju, boje i šarenilo mi djeluju toliko nestvarno, tako živo i neodoljivo…
Vrećice sjemenja prevrtala sam po kutijama već od jeseni, i svako malo dok je bilo pogodno vrijeme sam prilikom svake šetnje neko sjeme piknula u zemlju…nek raste…
Najteže je za onih prekrasnih sunčanih dana, tada osjećam onaj «proljetni nemir» i neizrecivu želju da nešto radim u vrtu. Stoga sam već početkom godine napravila mjesta na prozorskim daskama za male teglice. Ali, rano je…. koliko god ja željela da čim prije počne proljeće, da se sve zazeleni, da posijem brdo novih biljaka i da sve to počne rasti i cvasti…ipak je još uvijek zima, a prestanak mrazeva u mom kraju je uglavnom tek početkom svibnja.
Mnoge biljke kliju brzo, i brzo rastu, a prozorske daske jednostavno nisu dovoljno, tek privremeno rješenje do trenutka sadnje na otvoreno. A do tada svašta može poći po zlu…u sobnim uvjetima biljčice se često previše izduže, pa budu slabe i polegnute, nerijetko propadaju ako nemaju dovoljno svjetlosti. Često ih u takvim uvjetima napadaju zemljišne štetne gljivice – crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam). One uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje.
Često se tu javljaju i problemi s bijelim mušicama – štitasti moljac koji isisava biljne sokove na poleđini listova i tako uništava mlade biljke. U sobnim uvjetima česte su i šampinjonske mušice, čije su ličinke mali bijeli «crvići» koji uništavaju korijenje mladih presadnica. Imam svakakva iskustva…nekad sve tako super raste i napreduje, nekad mi na očigled sve prvo jako lijepo nikne, pa počne propadati…točno da osjećam potpuni očaj i nemoć dok vidim kako jedna za drugom mlada biljčica propada.
Isprobavala sam već svakakvu sjetvu, i na prozorske daske, i rano i kasno, i u negrijanom potkrovlju od ožujka nadalje, i ispod nadstrešnice i na terasi, i direktno na otvoreno…svake godine imam nova iskustva; nešto ispadne fenomenalno jedne godine, da bi iduće godine ta ista metoda dala katastrofalne rezultate.
Prošle godine mi je jako malo toga sijano u teglice na nadstrešnici niknulo, hladni vjetar je sve uništio, polovica nije ni niknula…a pretprošle godine imala sam super rezultate s takvom sjetvom… Ove godine opet idem sijati na potkrovlje… I tako u krug, malo isprobavam stare metode, malo osmišljavam neke nove, i nešto uspije, nešto ne… A za svaki slučaj, nikad ne posijem svo sjeme u jednom mahu, uvijek si ostavim nešto i za kasnije za slučaj da ne nikne.
Dakle, nije stvar nicanja samo u kvaliteti sjemenja, nego i u uvjetima sijanja. Da budem konkretna, prva tura posijanog lablaba u teglice mi je istrulila prošle godine. Jednostavno, bilo je prerano, a hladnoća i vlaga uništile su sjeme. Druga tura, iz iste vrećice sjemenja, sijana kasnije kad je bilo toplije, niknula ja za par dana i brzo napredovala..
A prve biljčice su konačno posijane:). Već sam se jedno vrijeme hrvala sama s sobom i «sjedila na rukama» svaki put kad bih počela razmišljati o sjetvi…onaj divan osjećaj dok vidite kako iz zemlje pikaju mlade biljčice) Ali rano je, prerano, nekako prema ranijim iskustvima ipak radije čekam, bolje i za mene, i najbitnije, za biljke, jer ako nema dosta svjetlosti, dosta topline, ako ih napadnu mšice…onda samo mučim biljčice i patim gledajući kako se muče…
Stoga, zasad sam sijala samo par vrsti, one kojim treba više vremena za klijanje i rast, a to su paprike, patliđani, peruanska jagoda. Paprika klije i do 30 dana, patliđan još duže. I to je končno u nedjelju posijano. Ali zato neću još žuriti s rajčicama, one brzo rastu i doći će na red kasnije, i to tek dio, a ostatak sijem u svibnju direktno na otvoreno. Naravno, nije prva sjetva mogla proći i bez neke vrste cvijeća, echinacee su posijane.
Njih je super posijati na prozorske daske ranije, možda procvatu iste godine. Tako sam barem imala s njima iskustvo prošle godine. I sad čekam. Svaki dan barem jednom pogledam teglice, znam da je prerano, ali ne mogu odoljeti. Čekam onaj divni trenutak dok spazim kako male biljčice proviruju iz zemlje i počinju s rastom….čekam da osjetim onaj ushit i veselje koji osjetim svake godine dok sve počinje nicati, rasti, pupati….počinje nova vrtlarska sezona)
Sve o načinima sjetve u kućnoj radinosti možete pročitati ovdje.
A ovako će uskoro izgledati na prozorskim daskama.
