0
Krajem listopada smo posijali veliku cvjetnu livadu: na 1 hektar površine zemlje posijali smo mješavinu sjemenja bijele djeteline, poljskih makova, nevena i kadifica. Ova površina bile su nekad oranice, zadnjih nekoliko godina ih kosimo i pretvaramo u livade. Kako u okolici prevladavaju invazivni korovi poput zlatnice (Solidago gigantea) i hudoljetnice (Erigeron annuus) te se tlo sporo obnavlja i slabo se vraćaju autohtone livadne zajednice, ove sam jeseni odlučila tu posijati bijelu djetelinu, jer ona odlično potiskuje ostale korove, gnoji tlo i vole ju pčele. Bijela djetelina je po mom iskustvu odlična biljka ako želite potisnuti širenje brzorastućih jednogodišnjih korova – u kombinaciji s redovitom košnjom. Tako smo uspjeli potisnuti rast korova i u jednom voćnjaku gdje smo ovo proljeće posijali bijelu djetelinu – do jeseni već je veliki dio prekriveni djetelinom i nema rasta ostalog korova. Također, ovo je biljka iz obitelji mahunarki i gnoji tlo dušikom, pa je odlična i za oporavak plodnosti tla i za višegodišnje nasade gdje dosta svjetlosti dopire do tla.
A kad je već bal, zašto tu ne dodati i prekrasne livadne makove, ljekovite nevene i kadifice, kad već imam puno sjemenja istog :). Moj otac je lagano potanjurao površinu, pobacale smo sjeme i onda je sve još jednom potanjurao. Taman nakon toga pala je kiša. Idealno 🙂 Jedva čekam vidjeti kako će to izgledati iduće godine.
Kadifice i neveni su jednogodišnje biljke i ne rastu kod nas na livadama, dok su poljski makovi više karakteristični na redovito obrađivanim tlima. Međutim kako imam puno sjemenja istih i kako jako ljekovito djeluju na tlo (kadifice i neveni), neka barem jedne sezone rastu na tim zemljištu da ga oporave. Ne očekujem da će se dalje zasijavati sami, ali u jednoj sezoni će imati jako ozdravljujući učinak na tlo. I prekrasno izgledati. A dugoročno će se proširiti bijela djetelina, postisnuti korove, a očekujem da se onda na tu površinu vrate i autohtone livadne zajednice s livada u blizini.
Neven i makove sam s razlogom posijala na jesen – oni će niknuti prije pionirskih korova koji više niču na proljeće dok zatopli, pa će stići procvasti prije košnje krajem lipnja. Kadifice bi trebale niknuti tek na proljeće dok tlo zatopli, sad se i same na vrtu prirodno zasijavaju i ne niču na jesen. One bi trebale dominirati nakon prve košnje, tijekom ljeta, malo ćemo više kositi (dignuti malčer više) da one ostanu ispod i razrastu se nakon prve košnje. To je plan prema iskustvu s tim biljkama do sad, nadam se da će biti i u ovom slučaju približno tako. Ne očekujem da će se neveni i kadifice, pa čak niti makovi dalje sami zasijavati jer oni ne uspijevaju na livadama i najbolje niču na uzurpiranim površinama koje se obrađuju, ali barem godinu, možda dvije, imati ćemo ovo krasno šarenilo, dok ih ne zamijene trajne livadne zajednice. Nadam se da će pokus uspjeti 🙂
Ovo je tek početak, u budućnosti ovu površinu ću pretvoriti u samoodrživi šumski vrt, što toplo preporučam svima koji ne znaju što s svojim oranicama 🙂 Ili barem u voćnjake 🙂
