Ožujak 2013 – zima ne odustaje - Biovrt - u skladu s prirodom

Mjesec ožujak počeo je prekriveni snijegom i s previše vode. Iako se je voda dobrim dijelom povukla s parcele šumskog vrta, na livadi je još uvijek bilo jako puno vode i tu se nije povukla…kako će to utjecati na par sadnica drveća što sam tu posadila na jesen još ćemo vidjeti. Procvale su početkom ožujka i cica mace, to me uvijek posebno razveseli. Ako ništa drugo, vrbe i johe vole puno vlage.

Vrijeme je počelo polako ići na bolje i iskreno sam se nadala početku proljeća i razdoblju prvih radova u vrtu…imam velike planove za ovo proljeće.

Za početak, nabavila sam strašno puno novih vrsti povrća. Dobila sam informaciju da se u Mađarskoj može kupiti puno različitih sorti sjemenja i da imaju puno veći izbor nego kod nas. Doista, Mađari su jako ponosni na svoje starinske vrste i čuvaju svoje vrste, te imaju svoje domaće sjemenarne. Istovremeno je kod nas nažalost izbor sve manji, a sjeme je uglavnom uvoz iz Italije i Kine, te imamo još jednu jedinu sjemenarnu iz Slovenije koja nudi domaće autohtone vrste. Uglavnom, u Mađarskoj sam bila kao u lunaparku, izbor veliki, sorte predivne…nisam mogla odoljeti. Pošto ove godine širim vrt, bit će mjesta.

Inače, ovo je tek dio nabavljenoga sjemenja:)

Počele su nicati i presadnice koje sam sijala 26.02.. Patlidžani i tomatillo su niknuli 07.02., dan poslije su počele provirivati paprike. Ovisno o vrsti i sjemenju, s paprikama je to potrajalo do kraja mjeseca, tako to s njima često biva. Tijekom ožujka sam još sijala u teglice na prozorskim daskama: još paprika, rajčica, cobaeu, crnooku suzanu, osteospermum, celer, chilli papričice, bijeli hibiskus coccineus…i sve posvud nicale su biljčice po prozorskim daskama i baš me je to veselilo.

Već 08. i 09.03 bila sam vani i prčkala po zemljici, bili su baš prekrasni proljetni dani. Prvo sam ispred kuće počistila nered koji je napravila Nera, malo sve poravnala, maknula travu…I još sam  presađivala maćuhice, šafrane i narcise. Procvali su kukurijeci, i šafrani, i visibabe i eranthis. Podbjel je procvao, to je prema fenologiji zeleno svjetlo za sjetvu ranih otpornih vrsta. Posijala sam 2 vrste boba i jednu gredicu ranog graška provanoslavca. Posijala sam i malo špinata i rotkvica, za probu, da vidim hoće li  biti dobro što su ovako rano posijani.

Na vrtu su prve proljetne biljke koje koristim kao živi malč odlično prekrile zemlju i tako ju štite, a ispod je sve prepuno glisti, divota 🙂 Biljke su mišjakinja, čestoslavica, te crvena ne žareća kopriva. u kombinaciji s ostacima biljaka od prošle godine svo je tlo idealno pomalčirano. Cijeli vrt je prepun ostataka biljaka od prošle godine i zeleni se, ali to je odlično, jer nije trava nego spomenuti živi malč.

I onda opet snijeg i zima, i niske temperature sve do – 9. I tako još par puta kroz ožujak. Svo to vrijeme sam nosila tegle s biljkama koje čuvam unutra gore-dolje, s potkrovlja u mačju sobu, minimalno 3-4 puta u ožujku. Gore podnesu do nekih -7 vani, ako je hladnije od toga opasnost je da se sve smrzne, a dolje nema toliko puno svjetla kao gore, pa su to razlozi tog premještanja.

Oko 20-tog ožujka bilo je par lijepih dana koje sam iskoristila ta čeprkanje po vrtu. Opet sam micala suhe ostatke biljčica s vrta, presadila sam jednu hydrangeu dolje u šumski vrt, nije joj pasalo kraj kuće. Obrezala sam i lonicere, razrasle su se kao lude, a tamo gdje su sad ide ograda za pse, pa sam morala to malo obuzdati.

Bila sam tih dana u šetnji po svim posjedima, te sam otkrila da mi je netko ukrao mali srebrni bor koji sam dobila sam na poklon na jesen od gospođe koja ga je uzgojila iz sjemenja – baš sam bila ljuta. Bio je posađeni sasvim iza, na kraju šumskog vrta kod kanala…netko je tamo šetao i jednostavno ga iščupao i odnio, koji bezobrazluk, baš ružnih ljudi ima. Nakon toga sam odlučila da sve na granice tog zemljišta presadim pamuk čičak kao gustu živicu.  To je izuzetno visoka biljka s puno trnja, jer ne želim da se nešto takvo ponavlja. Nažalost ljudi su danas takvi da si prisiljen i ono što je na tvom vlastitom zemljištu braniti od drugih ljudi. Zato i ne radim ništa konkretno s onim parcelama što smo kupili, iako dosta mozgam o voćnjaku tj šumskom vrtu…ali zasad je moj muž tu u pravu – to je predaleko od doma i ima puno loših ljudi koji bi se tu mogli zaletjeti u berbu…

Nakon nekoliko lijepih dana opet je pao snijeg, 24.03.2013., te je opet zahladilo noću na -9. Nakon toga sam već ozbiljno počela prizivati proljeće. Jednostavno je previše dok vidiš ovakav prizor potkraj mjeseca ožujka, i cvijeće pod snijegom…

Kako se je krajem ožujka sva ta silina snijega počela topiti, i još su padali i snijeg i kiše, počele su i poplave…

Sve parcele iza napunile su se vodom. Problem je nastao dalje kod ceste, kanal nije mogao propustiti svu vodu jer nije bio očišćeni, pa je višak vode tekao preko ceste, pa na livade, gdje je još jedan naš voćnjak, i taj je onda bio pod vodom…te je s južne strane bujicom teklo sve na našu parcelu koja je bila najniža točka.

Pogled s terase, pod vodom je bila i parcela lijevo – šumski vrt, i parcela desno, voćnjak:

I tako je mjesec ožujak završio u iščekivanju toplijih dana, više sunca i manje oborina.

Fotografije iz mjeseca ožujka 2013 možete pogledati u galeriji fotografija, odnosno na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/ozujak-2013/