0
Kad me netko pita koje mi je omiljeno cvijeće ili biljka, ovo je pitanje na koje doista ne znam odgovor. Tijekom svake godine postoji nekoliko biljaka koje me baš tada oduševe svojom ljepotom, ali to je uvijek neka nova biljka, ili “stara” koju ponovo otkrijem u njenoj ljepoti.
Međutim, dalije su posebna priča. Ove prekrasne gomoljaste trajnice iz obitelji Asteraceae (glavočika) porijeklom su iz Mexika, Srednje Amerike i Kolumbije. Postoji najmanje 36 vrsta i jako mnogo varijeteta ove vrste (preko 20000 kultivara), ima i niskih i visokih, jednostrukih, dvostrukih, kaktus….svaka je vrsta posebna na svoj način. Mogu biti niske od nekih 10-15 cm, pa sve do visokih koje narastu i preko 1,5 metra u visinu. I svaka, ali doslovno svaka dalija je toliko posebna, prekrasna i jedinstvena, da im je jako teško odoljeti.
Tako se je dogodilo meni, da sam preko tih 8 godine vrtlarenja skupila popriličnu “kolekciju” dalija. I nikako da stanem s dopunjavanjem kolekcije. A nije s njima baš tako jednostavno, jer dalije ne mogu prezimjeti zime kod mene. Dakle, svako ih proljeće iznova sadim, svake ih jeseni vadim i spremam u podrum. I to ne bi bio problem s nekoliko gomolja, čak niti s desetak…ali, što kad se prođe cifra od nekoliko desetaka kao ja? Danas ih imam – zapremnine nekoliko tački. Stoga i sadnja, ali i spremanje nije tako mali posao.
Međutim, kad zapravo usporedim posao sadnje koji na proljeće traje par dana, te posao vađenja i spremanja u podrum, što također traje nekoliko dana na jesen, i usporedim s uživanjem na pogled na njih tokom cijelog ljeta, to mi je mala cijena za “platiti” za uživanje u cvjetovima dalija.
Kako su velike ljubiteljice dalija osim mene i voluharice, stalno se nadmudrjem s njima – ja tražim mjesta gdje ih one neće otkriti i pojesti gomolje, a one ih traže. Tokom nekoliko posljednjih godina imala sam ih uz stazu u šumskom vrtu i bilo je u redu, ove su ih godine nanjušile i došle se sladiti njihovim gomoljima.
Veliki neprijatelj ove godine bila ima je i suša i vrućina, pa su tokom onih najvećih žega jednostavno bile osušenih cvjetova i stagnirale.
Međutim, nakon pada temperatura i malo kiše, ponovo su pokazale svu svoju ljepotu:
I tako sve do prvih mrazeva, nakon čega prestaje njihova raskoš i treba ih iskopati i spremiti u podrum.
Međutim, već slijedeće sezone priča počinje ispočetka, i opet se može uživati u njihovim neodoljivim cvjetovima 🙂
