Ovo je bilo pitanje koje je postavio moj 10-godišnji sin neki dan. Htio si je nešto pojesti, a njegova vizija bogatstva je pun frižider pudinga, namaza, narezaka i sl. (kao kod njegove bake ) Nije si imao nažalost ništa takvo za uzeti iz frižidera, jer toga kod nas rijetko kad ima.
Odgovorila sam mu jasno – “Ne dušo, nismo siromašni, i siromaštvo se ne ogleda po tome koliko prerađevina imaš u frižideru. Kod nas je vrt bogat hranom i itekako trebaš biti zahvalan na tome – jer to što je tebi dostupno, većini djece nije, pa su prisiljeni na onu žalosnu prerađenu hranu.”
I ja sam bila takva kad sam bila dijete. Nisam znala cijeniti sve ono što smo imali doma, jer ono u dućanima je bilo lijepo upakirano, šareno, primamljivo. A ono doma bilo je dostupno i “obično”. Trebalo je vremena, znanja i iskustva, kao i svijesti što sve stoji u pozadini toga, da vidim dalje od tog šarenila. Koliko je uništenih biosustava, potplaćenih radnika, otpadnih kemikalija, ambalaže koja će dalje zagađivati planet, prehrambenih kilometara da bi ta hrana došla do nas….. na kraju s puno manje nutrijenata, i tko zna s kojim “E” brojevima za trajnost i ostacima pesticida…
Danas sam itekako zahvalna na svemu što imam prilike uzgojiti sama na svom imanju i upravo ta hrana nema cijenu za mene. A sve ono lijepo zapakirano iz dućana pokušavam izbjeći čim više.
I upravo se svog sina trudim osvijestiti koliko je ovo zapravo veliko bogatstvo – imati obilje vlastite hrane na dohvat ruke, sezonsko, organsko, zdravo, prepuno nutrijenata – a to nikad ne dobiješ iz hrane zapakirane u šarene vrećice iz dućana. I koliko je veliko bogatstvo kad ne trebaš tražiti hranu u frižideru, nego samo prošećeš po vrtu i možeš puno toga pojesti odmah s nogu.
A ne da smo “siromašni” – grcamo u hrani ovih dana da više ne stignem brati i spremati.
Na ovim stranicama imate mnoštvo tekstova i raznih korisnih savjeta kako da i vi uzgojite to bogatstvo.