0
NOVI HOTEL ZA KUKCE
Početkom mjeseca postavljeni je novi hotel za kukce u biovrtu. Kako mi se je prvotni prilično rasklimao, nije bio dobar krov, a i ptice su pojele dio soliternih pčela jer su lako došle do rupa na elementima – odlučila sam napraviti jednu bolju i dugoročnu verziju hotela za kukce uvažavajući sve poteškoće koje su se dogodile s prvim. Angažirala sam metalnog majstora – muža, zatim drvenog majstora – kolegu, te smo napravili super konstrukciju koja je sad zabetonirana i obučena u drveni dio, s vratim i žicom na vratima, da ptice ne mogu dohvatiti ništa u samom hotelu. Nažalost zabetonirano je malo preduboko nego sam si zamislila – ali baš taj tren je muž sam zabetonirao dok sam brala grah – stvarno moraš biti pored svake sekunde ako želiš da ispadne onako kako si zamisliš. Naime, zamislila sam si red velikih cigli ispod prve police i onda posjesti konstrukciju na to – muž je zabetonirao prije i prenisko – i skratio stupove pa se nije dalo ispraviti, poslije sam imala veliki zahvat ispod iskopati i staviti cigle okolo i zavozila šljunak i jednostavno nije to. Naime sad je preblizu tlu, od kiša će često biti mokri donji dio i neće toliko trajati da je barem malo viši. Ali ok, prilično je dobro ispalo – drugi budem put pametnija i ništa više ne prepuštam drugima – jer ovo nije bila mala investicija – oko 1000 kn. Unutrašnjost hotela smo skoro dovršili na radionici Škole vrtlarenja, još ga samo malo treba nadopuniti. A sljedeća će faza biti i zeleni krov na hotelu.
SADNJA LUKOVICA
Posadila sam i nove lukovice, bila sam sa sestrom krajem listopada u Sloveniji, imali su ogromna pakiranja lukovica u jednom trg. lancu po 10 kuna, nismo mogle odoljeti 😀 a onda dok to kupiš, nađeš i mjesta za posaditi 😀
SADNJA ČEŠNJAKA
Početkom listopada posađena je i glavnina češnjaka. Tata je potanjurao traktorom gredice gdje smo izvadili krumpir, napravio redove sijačicom za krumpir, mama još to malo pripremila i napravila lijepe gredice (urednost i red su njene vrline, moje ne :D), te smo skupa u samo par dana popikale skoro sav češnjak koji sam si ostavila za sjeme, nekoliko vrsti. Posadila sam i malo luka, onog sitnijeg što mi je ove godine ostao od berbe, to bude za ranu berbu. Nakon toga sam te 2 gredice po malčirala sijenom.
Češnjak je posađeni relativno rano, neki ga sade tek u listopadu. Međutim, nisam htjela riskirati da mi opet padne kiša i dugoročno smoči tlo – onda je u mojoj ilovači nemoguće saditi. I baš poslijepodne kad je bio posađeni zadnji češnjak – počela je kiša sad satima je padala… eto, u pravi čas.
08.10. je cijeli dan rominjala kišica, pa malo sjalo sunce, pa opet kiša… idealno za rasaditi salatu uz češnjak. Imala sam posijanu zimsku flekicu i 4 godišnja doba, to sam posadila na rub gredica češnjaka, te starinske ljetne samonikle i to sam rasadila uz češnjak. Srušila sam i dio posušenih suncokreta i porezala glavice – za razliku od prošle godine kad su ptice svo sjeme pojele, sad nisu toliko gladne, pa ću dio spremiti da ih nahranim zimi.
I polovicom listopada je obilno napadala kiša. U blato nikako ne bi mogli saditi, niti pripremiti tlo za sadnju, trebalo bi puno vremena da se moja ilovača posuši.
Krajem listopada bila akcija malčiranja češnjaka s polu razgrađenim kompostom i pepelom, a nakon toga još jedan sloj sijena – evo fotografije pred kraj rada – sad je sve spremno za zimu. I dio dolje praznih gredica je po malčirano (nije češnjak sve dok kraja), tamo ide u rano proljeće bob i proljetni češnjak.
BERBA I SJETVA U VRTOVIMA
Nastavila sam berbe sjemenja i mahunarki, „zabavljala” sam se navečer čisteći suhi grah i mahune.
Pobrala sam i dio sjemenki suncokreta, glavice su bile pre zreljene i pre močene, to sam očišćeno s glavica sušila kraj peći, za ptice zimi. Prošle godine su tijekom jeseni ptice sve na vrtu pojele, ove godine puno manje – očigledno je puno manja glad ove godine.
Posijala sam još matovilca, salate, špinata i rotkvice, te pripremila dijelove biovrta i vrta br 2 za zimu s malčiranjem. Niknuli su i makovi i kamilica na mjestima gdje sam tijekom jeseni prekopala – oni uvijek tako niči nakon laganog prekopavanja tla.
Najave mraza za sredinu mjeseca požurile su me u berbe osjetljivijeg povrća – preostalih tikvica, krastavaca, zelenih mahunarki. Pobrala sam i jesenski grašak, prvi jesenski za berbu, te mahune. Još je bilo puno malih plodova i cvjetova, ali to nažalost ima male šanse dozoriti. Na vrtu je bilo prekrasno, sve u cvatu… priželjkivala sam si da bi bar još jedno vrijeme potrajalo… I bilo je na kraju tako, ipak nije bilo mraza u listopadu, pa sam sve do kraja mjeseca uživala u cvjetnoj raskoši – u dalijama, cosmosima, cleomama, kadificama i ostalom cvijeću u vrtu, a pobrala sam još pokoju tikvicu, bilo je još graška, mahuna, paprike… 30.10. je bio prekrasan, sunčani i topli dan. Iako još nije bilo mraza, temperature su bile dosta niske da popare cinije, ali dalije i cosmosi su još uvijek prekrasni.
Pobrali smo i veće količine oraha – unatoč muhi radi kojih ga je dosta pocrnilo. Plodove sam oprala i maknula sve crno s plodova i unutrašnjost je bila dobra. Sušila sam orahe u garaži na višim dijelovima, inače retriverica Nera sve potamani, obožava jesti orahe.
Krajem listopada je bila akcija berbe svih preostalih mahunarki, em nije dozorilo, em je mokro – spremila sam u zamrzivač još dosta mahuna i zelenog zrnja, suhi dio se sušio oko peći. Spremali smo i kolce s vrta doma, a toga ima puno – od rajčica i od mahunarki.
Prerano mi je mrak navečer, ništa nisam stigla vani napraviti kako bi htjela 🙁
SPREMANJE LONČANICA U ZATVORENO
Već oko 20.10., iako nije bilo mraza nego nekih 3-4 stupnja najmanje, primijetila sam da su mi dva tropska hibiskusa nazebla, pa sam ih sve unijela unutra s druge strane prozorske daske. Većina je bila puna pupoljaka i šteta da ne bi cvali – upravo većina hibiskusa je tada opet cvala. Polako sam grupirala i ostale tegle oko ulaza, s prvim mrazom tj prije njega ide sve unutra. Povadila sam i gloriose, razočarana što ni ove godine nisu cvale, a posadila sam ih u prvoklasnu zemlju i brinula za njih. Povadila sam i jam iz tegli – nakon 2 godine imala sam prve zadebljane gomolje jama za degustaciju. Zanimljivo, korijen se je počeo „debljati” tek dok je naišao na dno tegle – u jednoj i malo pobjegao ispod van – prije toga je samo rasao i rasao korijen prema dolje…
SADNJA I PRESAĐIVANJA
09.10. je bio dan bez kiše, iskoristila sam to za sadnju grmlja koje je čekalo duže vrijeme za sadnju – tamarix je bio 2 godine u tegli, konačno sam mu našla mjesto u šumskom vrtu, kamo sam i posadila šišandru – u podnožje drva gledečije da se penje po njoj, pa hortenziju pinky winky, 4 borovnice, 1 kalmiju i 1 krušvicu. A u cvjetnu među sa susjedom sam još posadila budleju dark knight (dobila na poklon), 2 žute budleje (zapelcala od sestrine), te 2 skimmie japonica. Skimmie su prošle godine bile u tegli, sad su bile pupoljcima – 1 crvena, druga bijela, a već su počele žutiti kako su dugo u tegli. Baš sam zadovoljna što sam konačno svemu tome našla mjesto, a nekoliko je dana poslije palo puno kiše, pa bude se i dobro primilo.
Ostalo mi je još nešto sadnica u teglama za posaditi, a za razdoblje mirovanja, nakon što grmlju padne lišće, već imam u glavi velike rošade 😀 Nema tu kraja niti mirovanja, mozak i motika stalno rade 😀
Krajem mjeseca sam s mamom sadila divlje voćke (uzgojene iz koštice) na dijelu trokutaste parcele nad njivama, dopunjavale smo slobodne prostore, okopavale i gnojile postojeće, te štitile mrežom od divljači. Naime kako je tamo polje i šuma, divljač radi velike štete na voćkama – sve pogricka na mladim voćkama. Zato sam kupila žičano pletivo i postavila ukrug oko voćki, drže ih drveni stupovi oko voćki. A druga štetočina koja je puno voćki uništila je moj muž prilikom košnje – ljeti mu pokažem marelicu skoro metar visoku, stup uz nju, a on ju na kraju pokosi dok nisam gledala, grrrrr. Doduše prekasno smo kosili i solidago je bio jako visok, ali ipak… A onda sad na kraju dok sam išla saditi još voćki na slobodno mjesto, spazila sam da je ostala pokošena voćka i da ispod tjera nova. Tako na kraju nisam sve posadila što sam mislila nego kod tih pokošenih zabila stupove i dala im priliku da opet izrastu iz ostataka. Naknadno to ionako sve mislim poslije kalemiti granu po granu dok sve to naraste. Ugodno iznenađenje je bila jedna dunja – posadila sam prošle ili pretprošle godine tamo jednu krušku što se je sušila – ali radi podloge na koju budem kalemila – a na kraju je uz podloge izrasla dunja, sad je metar visoke – dunja je često podloga za krušku. Ma super, dok sam kupovala dunje mi se nisu primile, a evo sad nenadano ju imam 😀
Posadila sam i ostale kupljene kruškice na mjesto, presadila 1 krušku, posadila još neke trajnice i grmove…. i to je bio polako uvod u novu sezonu povoćkavanja vrtova – voćke se počinju saditi nakon prvih mrazeva.
Evo kako je izgledao biovrt početkom listopada
vrt br2 tijekom listopada
Šumski vrt – puževi i poplave u zadnje 2 godine su jako izmijenile ovaj vrt, ali sve to znači i neki novi početak 🙂 Za početak počela sam saditi borovnice između voćki, a i više aronija.
ispred kuće je bilo pravo šarenilo, kao i pojas uz među sa susjedom
na vrtu je definitivno dominirao uspravni amarant, listopad je vrijeme kad je najljepši, evo ga u kombinaciji sa sirkom za metle, te s ukrasnim krastavcom koji se je penjao na njega
Rosa rugosa – krumpirova ruža me je iznenadila s ukusnim plodovima, nisam ih prije probala – ovo je inače ukrasni grm mirisnih cvjetova, ali ima i prefine, medene plodove
I još mnogo fotografija plodova, cvjetnoga šarenila i radova u vrtovima možete pogledati u sljedećem foto-albumu listopada 2015:
https://www.biovrt.com/galerija/listopad-2015/
