0
Grčica ili gundelj je ličinka hrušta, živi u tlu tri godine, četvrte godine izlijeće odrastao hrušt. Masovno se pojavljuju samo rijetko. Nemojte ih uništavati, i oni su dio osjetljivog bio-sustava oko vas! Štete koje grčica radi su izjedeno korjenje, pogotovo mladih biljaka, jagoda i salate.
Odbija ih češnjak kao međukultura na gredicama, ili možete koristiti salatu kao mamac na rubovima gredica – to ja radim na gredicama s jagodama. U tom slučaju grčice jedu korijenje salate i ne diraju korijenje jagode, a kad vidite da je salata vidljivo povenula, možete iskopati grčice oko korijenja i premjestiti ih.
Prirodni neprijatelji: čvorci, vrapci, ježevi, krtice, rovke. Odnosno ako to pogledamo s drugog stajališta – to su vrste kojima su grčice hrana i preživljavanje im je povezano s njima.
Ako imate veću pojavu grčica u vrtu, preporučljivo je češće prekopavati tlo i održavati ga rahlim. Kad naiđete ličinku, koja može biti ili jako mala ili već veća – ovisi koliko je stara, lako ju je “presaditi” nekamo gdje neće činiti štetu. Ja ih “presađujem” na travnjak ispod busenja trave, tamo mogu do mile volje grickati korijenje i ne smetaju mi. Jer u konačnici, sve je u prirodi povezano, pa tako i o grčicama ovisi opstanak nekih ptica ili malih sisavaca.
Odrasli hrušt:
RAZMISLITE O ZNAČAJU BIOLOŠKE RAVNOTEŽE
Bit vrtlarenja u skladu s prirodom nije uništavati sve što nam je nepoznato ili što mislimo da radi štetu, nego shvaćanje uloge svake vrste u okolišu – pa čak i onih koji nam prividno rade neku štetu, te stvaranjem takvog okoliša u kojem postoji prirodna ravnoteža i prirodni biološki hranidbeni lanac.
Grčice ili ličinke hrušta sastavni su dio našeg biosustava i bitna su karika u biološkom lancu. Postoji jako velika razlika između invazivnih vrsti – poput španjolskih puževa koji su uvezeni u naš okoliš, ne pripadaju tu i nemaju prirodnih neprijatelja pa rade najezdu i štetu – i vrste poput hrušteva koji su sastavni dio biosustava, te su hrana brojnim pticama i uništavanjem njih možemo ugroziti i brojne druge vrste u našem okolišu. Njihovo uništavanje ne odobravam – štoviše, pomažem im u opstanku u mom biovrtu – kad god ih iskopam na vrtu – jednostavno ih “presadim” – zakopam ispod trave na travnjaku/livadi.
Ako mislite da grčica imate previše i da bi mogli ozbiljno mogli naštetiti drveću (mada veliko drveće može podnijeti dio onih koji se hrane na njima bez problema) – nabavite njihove prirodne neprijatelje. Kokoši vrlo efikasno čiste grunt od raznih kukaca – ali računajte i na štete na povrtnjaku od kokoši.
Na kraju krajeva, 3 godine u zemlji za jedno kratko izlijetanje u četvrtoj….
VIŠE RAZLIČITIH VRSTA IMA SLIČNE LIČINKE – ALI MORATE OBRATITI PAŽNJU NA TO GDJE STE IH NAŠLI TJ. ŠTO JEDU
Postoji puno ličinki koje jako slično izgledaju i ne može ih se samo na temelju djelomičnog izgleda s sigurnošću identificirati. Slično izgledaju i ličinka grčice, i zlatne mare, ali i jelenka koji je ugrožena vrsta. Kod identifikacije uvijek treba voditi i računa gdje ste ju našli – jer npr u kompostu neće biti grčice koje jedu korijenje, nego Zlatna mara ( Cetonia aurata), kukac kornjaš iz porodice truležara koja jede i prerađuje taj kompost – dakle za kompost koristan kukac. Ponekad odrasle jedinke uništavaju cvjetove, pa ih u nekim situacijama neki smatraju štetnicima, Dakle ništa nije crno-bijelo, sve ima neku ulogu u prirodi, a čim se mi manje uključujemo u to – to bolje i za nas i za prirodu.
U starim panjevima najčešće će to biti ličinka jelenka. A dakle ispod korijenja grčica jer one jedu korijenje, pa tako ženka hrušta nije luda da svoja jajašca polaže u kompost gdje njeni potomci nemaju šanse preživljavanja, nego u tlo gdje ličinke mogu doći do hrane i preživjeti i nastaviti vrstu.
Na ovom linku možete provjeriti sličnost i različitost između ličinka grušta, zlatne mare i jelenka:
http://maria.fremlin.de/stagbeetles/larva-guide/
Evo jedne slike grčice – ličinke hrušta:
