0
Elaeagnus × ebbingei (noviji naziv: Elaeagnus × submacrophylla) relativno je nova, zanimljiva vrsta grma koja se sve češće pojavljuje u našim rasadnicima. Iako se najčešće prodaje kao ukrasni zimzeleni grm za živice, ova vrsta ima i jestive bobice, pa ju s pravom možemo svrstati među zanimljivo bobičasto voće.
PORIJEKLO I NAZIV
Vrsta je prvi put opisana 1909. godine, no kod nas je još uvijek prilično nepoznata. Trenutno je u uporabi službeni naziv Elaeagnus × submacrophylla, dok je naziv Elaeagnus × ebbingei, pod kojim je mnogi i danas poznaju, zapravo stariji sinonim.
Radi se o hibridu između vrsta Elaeagnus macrophylla i Elaeagnus pungens, a pripada obitelji Elaeagnaceae (dafinovke, odnosno zlolesinovke). Često ga se naziva i srebrna maslina ili ukrasna maslina.
Zašto naziv maslina (iako to nije)?
Naziv „maslina“ potječe od sličnosti lišća s pravom maslinom (Olea europaea), osobito kod vrsta poput ruske masline (Elaeagnus angustifolia). Znanstveni naziv roda Elaeagnus dolazi od grčkih riječi elaia (maslina) i agnos (nevin), što dodatno naglašava povezanost u izgledu, iako nisu srodne vrste.
Malo više o nastanku i taksonomiji pročitajte OVDJE.
ZAŠTO SAM GA POSADILA U BIOVRTU
Glavni razlog zašto sam ga odlučila uključiti u voćnjak i šumski vrt jest njegova sposobnost da veže dušik u tlu, čime prirodno povećava plodnost i prinose biljaka u blizini. Elaeagnus time ima važnu ekološku ulogu u bioraznolikom voćnjaku – prirodno obogaćuje tlo i podržava rast okolnih biljaka. Uz to, riječ je o vrlo otpornom grmu koji podnosi vrućinu, sušu, siromašno tlo, posolicu i vjetar – idealan izbor za zahtjevne uvjete.
Jesenska cvatnja i prekrasni miris
Elaeagnus cvate u jesen, najčešće tijekom rujna i listopada, a pritom prekrasno miriši – spoj mirisa zumbula, đurđica i ljubičica ispunjava cijeli vrt. Cvjetovi su mali, bijeli i skriveni ispod listova, no privlače mnoštvo pčela i drugih oprašivača, što je super za taj dio godine kad nema toliko toga što bi konkretno cvalo za pčele. Tijekom zime se razvijaju bobice koje, ako zima nije prehladna, dozrijevaju u proljeće (veljača – svibanj).
A više o jesenskoj cvatnji pogledajte u videu OVDJE.
PLODOVI I SJEMENKE:
Plodovi su duguljasti i krupniji, a pri zrenju prelaze iz zelene u narančastu i crvenu boju, posuti sitnim srebrnkastim točkicama. Okus im je blag, sočno-kiselkast, pomalo podsjeća na trešnju.
Unutra se nalazi duguljasta sjemenka – jestiva, bogata proteinima i mastima.
Prema literaturi, plodovi su bogati vitaminima A, C i E, flavonoidima i esencijalnim masnim kiselinama, što ih čini izuzetno zdravima.
Istražuje se i potencijalno antitumorsko djelovanje ove vrste. I sjemenke su jestive, pune proteina i masti. Više pročitajte OVDJE.
DAJU LI SVI GRMOVI PLODOVE?
Prema bazi Plants for a Future, Elaeagnus × ebbingei je samooplodna, no u praksi to nije uvijek slučaj. U mom iskustvu, grmovi posađeni pojedinačno rijetko donose plodove, dok oni koji rastu u skupinama redovito rađaju. Zato preporučujem sadnju najmanje dvije biljke za sigurnije oprašivanje. Neki izvori navode i koristi od sadnje bliskih srodnika za unakrsno oprašivanje. Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Više detalja o plodovima saznajte u videu OVDJE.
KAKO GA RAZMNOŽITI I GDJE NABAVITI?
Može se razmnožiti reznicama i sjemenkama – ALI kako je hibrid nastao križanjem drugih vrsta Elaeagnusa, uzgoj iz sjemenja neće dati identične rezultate kao matična biljka, stoga ga je bolje razmnožiti reznicama – i to najbolje poludrvenastim reznicama u kolovozu.
Elaeagnus × ebbingei dostupan je u nekoliko hrvatskih rasadnika, možete ih naći online pretragom.
RAST I PRIMJENA:
Elaeagnus × ebbingei je iznimno svestran i otporan grm koji se može vrlo uspješno koristiti u vrtu na više načina — kao živica, kao samostalan grm, ali i kao zajednički „stanar“ između voćaka, što je kod mene na imanju odličan izbor. Zahvaljujući sposobnosti vezanja dušika u tlu, on istovremeno doprinosi poboljšanju zemljišta i može imati dodanu funkciju u voćnjaku.
Visina i brzina rasta
U otvorenim, dobrim uvjetima rast ove vrste doseže približno 2,5–4 m visine i širine, te može dostići tu visinu u razdoblju od 5–10 godina.
Brzina rasta, jednom kad je biljka dobro ukorijenjena, iznosi oko 20–60 cm godišnje, što je čini srednje do brzo rastućom vrstom.
Imajte na umu da ako se biljka posadi u gusto zasjenjenim uvjetima — primjerice ispod krošnje većeg drveća — može rasti sporije i dosta „razvučeno“, a visinski rast može ostati ograničen ispod razine krošnje nad njom.
GDJE I KAKO GA POSADITI
Kao živica: Postavljen u red, uz međusobni razmak, može djelovati kao trajna zeleni zid — zahvaljujući gustoj prirodi i lakoj mogućnosti orezivanja. Redovitim rezanjem možete održavati visinu, gustoću i oblik. Kao živa granica između odjela vrta, voćnjaka ili rubova imanja, pruža i zaštitu od vjetra, a zahvaljujući sposobnosti toleriranja različitih uvjeta – čak i suhih ili zapuštenih – vrlo je praktičan.
Kao zasebni grm: Kada mu dopustite slobodan rast, može imati dramatičan vizualni efekt svojim srebrnkasto-zelenim listovima. U tom slučaju bitno je osigurati mu dovoljno prostora. Radi lišća jako je dekorativan, a bobice na proljeće i mirisni cvjetovi na jesen dodatni su bonus.
Među voćkama: U mom vrtu raste između voćaka, gdje doprinosi tlu (vezanjem dušika) i služi kao višegodišnji grm koji ne zahtijeva intenzivnu obradu. S obzirom da njegova visina nakon nekoliko godina doseže razinu sličnu nižim voćkama ili rubnim linijama, odlično se uklapa u taj tip sadnje i čak i služi kao zaštita od vjetra.
UVJETI RASTA – SUNCE, SJENA I TLO
Najbolje uspijeva na mjestima s punim suncem do polusjene — minimalno 4–6 sati direktnog sunca dnevno.
Iako može podnijeti i više sjene, u značajnijoj hladovini biljka će rasti sporije i može postati izdužena.
Tlo treba biti dobro drenirano, može biti siromašnije hranjivima i relativno suše — biljka tolerira i sušu. Teška, mokra ili zbijena tla nisu idealna.
OTPORNOST I PREZIMLJAVANJE
Elaeagnus × ebbingei je zimzelena vrsta, što znači da zadržava lišće i tijekom zime, ali u kontinentalnim područjima može imati manju otpornost na niske temperature. U načelu podnosi hladnoće do oko –15 °C (po nekim literaturama čak i do -20), no u jačim zimama može se dogoditi da smrzne dio grana ili izgubi dio lišća. Tada u proljeće ponovno potjera mlade izboje.
Zanimljivo, plodovi (bobice) ne prezime svake godine — u blažim zimama poput prošle, kada se temperatura nije spuštala ispod –8 °C, biljka ih zadrži i dozriju iduće proljeće, s time da na mediteranskom dijelu krenu zoriti već u veljači, na kontinentu nešto kasnije.
Zbog svoje otpornosti na sušu i vjetar, ali osjetljivosti na jači mraz, Elaeagnus × ebbingei se posebno preporučuje za sadnju u mediteranskom i primorskom dijelu Hrvatske, dok u kontinentalnim područjima uspijeva uspješno ako je posađen na zaštićenom, sunčanom i zavjetrinskom položaju. No preživjet će i izloženije prostore, uz eventualne gubitke lišća i grana tijekom jačih zima.
ZAKLJUČAK
Elaeagnus × ebbingei je višenamjenski, otporan i koristan grm — za živice, voćnjake i šumske vrtove.
Osim što hrani tlo, daje ukrasne, mirisne cvjetove i jestive bobice.
U kontinentalnim krajevima možda će trebati malo više pažnje, ali zahvalit će vam prekrasnim izgledom i doprinosom bioraznolikosti.
