Pitate li se i vi zadnje vrijeme što se to događa s cijenama hrane? Ono što svi sad vidimo da su zadnjih godinu dana cijene porasle puno više od plaća i ljudi su sve više ljuti – pa tako i ja. I to s razlogom.
Kupila sam neki dan par kg mandarina i 2 kg kestena – ukupni iznos 15 eur. Nosim te 2 vrećice do auta i mislim si, hej, ovo je preko 100 kn, što smo sve pred par godina mogli kupiti za to – a gle što danas imam u rukama za taj novac. I to ne organsko, nego konvencionalni uzgoj. I ne, nešto mi tu stvarno ne štima, jer plaće nisu niti približno toliko porasle koliko su porasle cijene.
Svako malo razgovaram s ljudima o cijenama hrane, i sa svima dođem do istog zaključka – ljudi sve manje izlaze, ako su i ponekad išli nekamo jesti ili na piće, rade to sve rjeđe, jer su cijene toliko porasle – a realno ne dobiješ tu vrijednost za taj novac koji si dao. Zato ljudi sve manje izlaze i sve manje troše.
Ono što mi se je promijenilo na kućnoj razini isto – nekad bi si kupili čokoladu, neki puding ili čips – danas sve to počinje koštati kao luksuzni proizvod – a u konačnici sve su manja pakiranja, sve su nekvalitetnije sirovine i nije niti približno ukusno kako je nekad bilo. Ma još bolje! I to smo prestali kupovati. Zapravo su poskupljenja toga dobra stvar – jest ćemo taj škart manje i biti još zdraviji.
Rezultat svega može biti i dobar za sve nas – ako prestanemo kupovati i počnemo uzgajati svoje. Pa nek košta koliko god da košta – ja to jednostavno više neću kupovati. Zapravo, svu potrošnju iz dana u dan režem sve više i okrećem se onome što sam uzgojila – i jako sam zadovoljna radi toga.
“Uzgoj hrane jednako je štampanju novca” – rekao je Ron Finley – a danas to postaje jasno više nego ikad. Jedno je bilo tamo pred 20 godina kad je kila krumpira bila ispod kune, kad su se mandarine i naranče kupovale na kante… kad su ljudi zaista govorili da se ne isplati uzgajati jer je u dućanima sve jeftino… možda i jeste bilo u skladu s ondašnjim plaćama, možda i jeste onda bila čak i prejeftina hrana – no danas sve polako postaje sve skuplje, pitam se do kad? Razumijem i smatram da dobar i kvalitetan proizvod treba imati svoju cijenu – no kad s jedne strane proizvod toliko puta više poraste od same plaće – hm, ne, nešto tu stvarno ne štima.
I što sad? Vrlo jednostavno – prestati kupovati i čim više uzgojiti svoje. Pa nek si imaju po tim cijenama. Em u svom vrtu i voćnjaku možemo uzgojiti puno, em to može biti na organski način pa je i puno kvalitetnije, em vam je na dohvat ruke, em postajete neovisniji. Sezonsko, lokalno i organsko. Gdje zaista znate što jedete.
Zato je moj odgovor na sveopće poskupljenje: trošiti sve manje, a uzgajati sve više. Najbolja investicija koju sad možete napraviti za sebe je uložiti u komadić zemlje, u sadni materijal – u voćke i sjeme, i u znanje kako to isplanirati i uzgajati. Jer to je nešto što će iz godine u godinu vrijediti više, a voćke rađati sve više. I imat ćete obilje bez da brinete o cijenama u dućanima.
Pa nek si onda dižu te cijene u nebo ako treba, jer kad nećete biti ovisni o tržištu, neće vas niti to dirati.
Eto, vraćamo se na “tvorničke postavke”. I bolje za nas jer ćemo jesti kvalitetnije i biti zdraviji.
A prvi korak prema neovisnosti je da ove jeseni posadite barem jednu voćku, ili voćnjak. Čim prije posadite – prije ćete brati, pa nemojte propustiti ovu jesen, a da ne posadite barem nešto.
Lopatu u ruke i krenimo 🙂