Teško je u današnje vrijeme biti svjestan cijele pozadine koja stoji iza proizvoda na policama u dućanima. Koliko s jedne strane nažalost mnogi ne žele znati i samo žele da to bude jeftino, toliko s druge strane industrija marketinškm trikovima skriva puno toga od potrošača. Neće vam se nitko reklamirati da radi njihovog proizvoda uništavaju bioraznolikost, potplaćuju ljude ili pak da životinje bivaju mučene i žive u skučenim i neprirodnim uvjetima cijeli svoj život. Jer ruku na srce, proizvodnja hrane nije više što je bila pred 50-tak godina – a upravu tu idealnu sliku mnogi još imaju u glavi – sretne kravice i kokoši koje trčkaraju po livadama i dvorištima, sretnog vrtlara koji lagano s šeširom koji obilazi svoje usjeve.
Koliko s jedne strane ljudi to ne žele znati jer se ne žele odreći komocije – industrija niti ne želi da budete toga svjesni. No moramo osvijestiti da danas zaista postoje ogromne razlike u tome kako nastaje naša hrana i kakav učinak ima na i na naše zdravlje i na ostatak planeta.
Nedavno je jedan komentar na FB o razlici sastava kravljeg i veganskog maslaca izazvao dosta bure i neslaganja. Fokus posta je bio na sastav gdje je onaj veganski više procesuiran, naglašeno da je time rečeno dovoljno. I potpuno razumijem zašto je to razljutilo neke ljude. Jer zaista NIJE rečeno dovoljno. Odnosno, rečeno je dovoljno samo oko sastava, ali to je samo jedan mali dio cijele priče s kojom bi potrošač trebao biti upoznat.
Jer da, onaj životinjskog porijekla ima puno jednostavniji sastav – no koja je cijela pozadina dobivanja tog maslaca? Jedno je ako se radi o organskom lokalnom uzgoju, gdje se brine o dobrobiti životinja, gdje su one u slobodnom uzgoju, gdje pasu travu, a drugo je ako se radi o intenzivnom uzgoju, gdje su krave strpane u ograničene prostore i hranjene GM sojom i ostalim proizvodima koje prirodno ne bi jele. Gdje se konstantno umjetno osjemenjuju i stalno im se odmah oduzima telad samo da bi proizvodile stalno mlijeko i bile rentabilne, gdje čim više ne daju dovoljno mlijeka idu na put u klaonicu, a da nikad u životu nisu kročile na livadu niti vidjele plano nebo…. Uh, i stvarno moramo biti svjesni da većina mlijeka i mliječnih proizvoda nažalost ne dolazi od sretnih kravica na livadama (koliko god to stavljali na reklame), nego zatvorenih i iskorištavanih cijelog života. Zato da, sastav maslaca nije samo puki sastav – trebali bismo gledati i na način dobivanja tog proizvoda da bismo mogli donositi informirane izbore. Tek onda možemo reći da je rečeno dovoljno.
No nije ovo priča o promociji veganstva, da se razumijemo, i masu veganskih proizvoda mogu biti uzgojeni u skladu s prirodom, ali i biti uzrok uništavanja bioraznolikosti i mnogih života. Jedan od tih primjera je uzgoj avokada – odnosno krčenje prašuma i uništavanje bioraznolikosti da bi se na rastuće tržište dostavljale dovoljne količine avokada. Pa koliko uzgoj ne donosi direktne patnje nekim bićima jer nisu direktni sastav proizvoda, ipak radi strahotu i bioraznolikosti, i onima koji su protjerani s zemlje, i potplaćenim ljudima…. Zato koliko god s jedne strane avokado ima super sastav, njegov uzgoja većinom je loš za okoliš.
I stoga, ako zaista želimo biti savjesni potrošači, ne, nije dovoljno čitati samo sastav proizvoda. Trebamo osvijestiti da bi, ako zaista brinemo i o svom zdravlju i okolišu, trebali birati lokalnu, sezonsku i organsku hranu. Stoga i ja, koliko god volim avokado – ne, ne kupujem ga, to su zaista rijetki slučajevi. Jer svojim novcem ne želim podržavati uništenje biosustava. A što se tiče mlijeka, sve više biram biljno mlijeko i pokušavam nagovoriti svoje na to (imam i uređaj za to), a recimo sir od domaćih lokalnih opg-ova gdje životinje ipak nisu u industrijaliziranim sustavima. A jaja samo od bakinih sretnih kokoši, i mojih pataka. Jer mi je bitno i moje zdravlje, ali i zdravi biosustav i dobrobit životinja.
I da, nemamo svi istu razinu znanja, svjesnosti, empatije, odgovornosti, niti isti sustav vrijednosti. Nisu nam svima važne iste stvari. Nijedan izbor nije savršen i nije u redu osuđivati druge koji ne donose iste izbore kao mi.
Ne možemo spasiti cijeli svijet, ne možemo biti svjesni svega, no stvari nikad nisu samo crne ili bijele i mnogo je nijansi sive između.
No možemo dizati svijest i raspravljati o svemu s više stajališta. Sve što biramo ima neki utjecaj, no čim više istražimo i znamo o svemu, možemo donositi informirani(ji) odabir. I to izbor u skladu s našim životnim vrijednostima.
I naravno, najveću stvar koju možemo napraviti je čim više toga uzgojiti sami, tad smo zaista sigurni u ono što jedemo. Zato i ja, znam da uvijek i ne donosim najbolje izbore kod kupovine, no zato se trudim, čim bolje istražiti i čitati, sve to čim manje trebati i čim više jednostavno uzgojiti i koristiti većinom to. I to je onaj moj najveći aktivistički čin kojim kao potrošač djelujem na stanje svijeta – uzgajam vlastitu hranu u skladu s prirodom koja je dobra i za mene i za okoliš.