Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Krtice i voluharice - velika razlika

Mnogi ljudi brkaju štete na vrtovima koju rade krtice i voluharice. Najviše je zabluda u vezi krtica, jer se njih uglavnom proglašava krivim za izjedeno korijenje – to je potpuno netočno.

Krtica je sisavac iz roda Talpidae, živi u tlu i kopa tunele,  mesožder koji se uglavnom hrani malim beskralješnjacima koji žive ispod zemlje. Krtica je

Mnogi ljudi brkaju štete na vrtovima koju rade krtice i voluharice. Najviše je zabluda u vezi krtica, jer se njih uglavnom proglašava krivim za izjedeno korijenje – to je potpuno netočno.

Krtica je sisavac iz roda Talpidae, živi u tlu i kopa tunele, mesožder koji se uglavnom hrani malim beskralješnjacima koji žive ispod zemlje. Krtica je odgovorna za krtičnjake, uzdignute hrpe zemlje koje nas tako često ljute po travnjacima. Ali, to je jedina šteta koju radi po vrtu, izuzev da možda otkopa neku biljku prilikom kopanja tunela. Krtica je uglavnom korisna životinja, ukopava humus u tlo i jede kukce i nametnike u tlu.

Voluharice su prava noćna mora za svakog vrtlara/icu. One su odgovorne za svo izjedeno korijenje, lukovice, gomolje, pa čak i korijenje voćaka. Ovi glodavci su veliki 12-20 cm, spljoštene glave i repa dugog 10 cm - slične su mišu, ali duplo veće od njega. Imaju duge zube i nokte – izuzetno su dobro prilagođenje kopanju i glodanju. Prijenosnici su zaraznih bolesti. Jako su inteligentne i osjetljive na miris čovjeka – iako ih imam godinama u vrtu – voluharicu sam vidjela samo dvaput u životu – jednom kad ju je ulovio moj pas, drugi put dok ju je ulovila mačka, a taj sam ju put i uspjela snimiti:

590592.

Voluharice kopaju tunele posvud po vrtu, a gotovo ih nikad nećete vidjeti. Znati ćete da su tu ako ugledate rupe u tlu:

voluharicinput1

Osim tunela, voluharice imaju i podzemne smočnice. To sam slučajno otkrila prekapajući jednu gredicu ispred kuće gdje imam posađeno puno lukovica. Tamo sam naišla na tunel voluharica, koji je u nižem sloju bio prepun lukovica i komada gomolja suncokreta trajnice – pregrizenog na iste dijelove i sve skupa spremljeno, najvjerojatnije kao zaliha za "crne” dane.

Prirodni neprijatelji: ptice grabljivice, sova, lasica, tvor, kućna mačka.

Biljka koje ih odbijaju: češnjak, kockavica (Fritallaria imperiallis), mlječika (Euphorbia lathyris), pasji jezik (Cynoglossum officinale), crni ribiz (Ribes nigrum), sunovrati (narcise, sorte La Riante), bijeli kokotac (Melilotus albus) – popis biljaka preuzet iz knjige Biovrt, Marie-Luise Kreuter

Postoje brojne tehnike odbijanja voluharica s vrta, no morate biti svjesni da je voluharice jako teško otjerati. Najbolje da probate kombinirati čim više metoda i ono najbitnije: biti uporniji od voluharica.

Malčirane gredice, rahla stelja na gradicama često je privlačno mjesto za voluharice, ali nemojte radi toga odustati od malčiranja – voluharice će kopati bilo da malčirate ili ne ako im se čini pogodnim. Gdje god je moguće – prekopajte im tunele kojima se kreću pod zemljom, pobockajte grančice bazge oko ugroženih biljaka.

Voluharice imaju jako osjetljiv njuh: u tunele im stavljajte tvari koje ih jako odbijaju mirisom: češnjevi češnjaka, narezani luk, tekuće gnojivo od listova bazge i orahovog lišća, riblje glave. Odbija ih i ljudska kosa stavljena u tunele.

Što se tiče češnjaka, piše da ih odbija u gotovo svim litaraturama, evo, navela sam i ja i bila sam dugo uvjerena u to. Međutim, ove su mi godine pojele i par grmova češnjaka, i luka…stoga, ipak to sve i nije tako točno i jednostavno.

Osim što su osjetljivog njuha, voluharice su i osjetljivog sluha: preporuča se posvud po vrtu ukopati boce ukoso, tako da vjetar zviždi u bocama. Ili možete zabiti debelu željeznu motku u vrt i svaki ju dan nabivati čekićem da proizvodi iritantan zvuk za voluharice – ja sam od ovog brzo odustala jer nisam imala volje svaki dan nabivati čekićem po motki na vrtu – a s tim stvarno treba biti uporan. Postoje i uređaji koji se mogu kupiti u dućanima, a koji stvaraju tlačne valove – mada sam čula od onih koji su pokušali da ni to nije baš tako učinkovito.

Slike: kako voluharice jedu ciklu

p8113876p8113879.

Postoje i zamke i biljni otrovi, ali o njima neću pisati jer nemam namjere nešto takvo pokušavati. Isto tako postoje agresivne metode poput stavljanja karabita u tunele, mineralna ulja, benzin – to su zapravo tehnike zagađenja okoliša i nema im mjesta u biovrtu.

Možete i probati posaditi čičoku (Helianthus tuberosus) dalje od vrta – voluharice obožavaju ovu biljku i obavezno će ići k njoj i tamo kopati – probala sam i to – iako ima voluharica kod čičoke, neke ipak radije idu na vrt.

Biljke koje najčešće napadaju: krumpir, mrkva, peršin, pastrnjak, korijenje blitve, salate, artičoke.

Slika: ostatak korijena peršina kojeg su pojele voluharice

persin

Od lukovica najviše obožavaju ljiljane, zumbule i tulipane, od gomolja dalije – bez njih ćete definitivno ostati ako ih ne pokušate zaštititi. Ponekad napadaju i gladiole i vučiku, mada im nisu prvi izbor na vrtu – voluharice su pravi gurmani.

Lukovice možete zaštititi sadnjom u gotove plastične posudice za sadnju lukovica, proizvedene baš za zaštitu od voluharica, ili možete sami napraviti zaštitnu mrežu za sadnju lukovica – to je puno jeftinija solucija. Ja ih radim iz pletiva za ograde, onog gustog pletenog i tako sadim lukovice. Ova mreža ima dvostruku korist – štiti od glodavaca i sprečava da lukovice "tonu” u zemlju – što je problem kod propusnijih tla, jer se lukovice korijenjem vuku dublje u zemlju, a kad odu preduboko više ne cvatu – zato se lukovice moraju presađivati svakih par godina.

Ovo rješenje na prvoj slici može nažalost biti i početak novih problema – to sam shvatila ove godine – ovakav način sadnje lukovica olakšava pristup puževima do lukovica pod zemljom – konkretno, ovo su lukovice zumbula i primjetila sam da su ih ponegdje puževi cijele pojeli. Zato od ove godine radim veće mreže, u obliku kvadrata, i u njih stavljam odjednom više lukovica – tako da lukovice nisu blizu mreži.

mreza za lukovice1lukovice 3.

Dalije razvijaju puno veće gomolje pa je teško predvidjeti dobru veličinu mreže. Ja sam uspjela spasiti dalije sadnjom u šljunčani dio dvorišta – voluharice izbjegavaju takva tla jer im je teško kopati među kamenjem.

Osim gomolja i lukovica, voluharice jako vole korijenje voćaka, pogotovo mladih, te su odgovorne za velike štete po voćnjacima i vinogradima. Prema iskustvu jednog mog prijatelja, u vinogradu najviše vole sortu žuti muškat, odnosno njegovo korijenje. Korijenje voćaka često tako precizno pojedu da se ništa više neda spasiti, samo posaditi novo stablo. A upravo za takve probleme, može se kupiti mješavima komadića stakla da se pomiješa oko korijenja voćki i grmlja. To bi ih trebalo zaustaviti jer ih komadići stakla ranjavaju prilikom kopanja. Također,one jako mrze oštro i trnje – ne vole se nabosti na to, pa se preporuča posvud gdje ne želimo da kopaju i uništavaju korijenje – ukopati sve što ima trnje (grančice ogrozda, bagrema…). Ovo na povrtnjaku baš i nije izvedivo, ali za sadnju voćki, grmlja i trajnica čini mi se jako zgodno.

Od sveg navedenog navodno je najbolji izbor dobra mačka…možda da ju se malo manje hrani pa da se prisili na lov:)) Moj pas, zlatni retriver Nera također je imala jednu fazu lova na voluharice i bila je prilično uspješna..međutim, napravila je ogromne rupe u voćnjaku, tako da sam ju na kraju tjerala s voćnjaka… jer je na kraju radila više štete od voluharica.

Stoga, možete na kraju učiniti što i ja – počnite se privikavati na suživot:))

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja