Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Grah - Phaseolus vulgaris

Grah je najpoznatiji predstavnik mahunarki, koje se zbog visokog sadržaja bjelančevina i ugljikohidrata ubrajaju u povrće s najhranjivijim tvarima, a neke vrste i u one s izrazitim ljekovitim svojstvima.

Grah je najpoznatiji predstavnik mahunarki, koje se zbog visokog sadržaja bjelančevina i ugljikohidrata ubrajaju u povrće s najhranjivijim tvarima, a neke vrste i u one s izrazitim ljekovitim svojstvima. Iako su neke mahunarke bile poznate u Europi davno prije graha, grah je tek došao u Europu u 16. stoljeću iz Srednje i Južne Amerike, gdje su ga prvi uzgajali indijanci prije više od 8000 godina. Već su oni uočili da grah ostavlja za sobom tlo bogato dušikom, pa su ga uzgajali kao predusjev drugim kulturama i kao međukulturu s kukuruzom i bundevama. Naime, na korijenu svih mahunarki stvaraju se kvržice u kojima se nalaza bakterije koje vežu slobodan dušik iz zraka, pretvaraju ga u aminokiseline, iz kojih se opet izgrađuju bjelančevine. Grah je visokokalorična namirnica, sadrži 26% bjelančevina, 2,1% masti i 52% ugljikohidrata, te gotovo sve esencijalne aminokiseline (jedino soja sadrži sve), pa je dobra zamjena za meso. Zato je i dugo glasio kao "meso siromaha” i povećanjem životnog standarda njegova je upotreba jako opala, sasvim neopravdano. Iako je grah jako hranjiva namirnica bogata kalcijem, kalijem, fosforom, magnezijem i željezom, nije bogat vitaminima osim što suhi grah sadrži dosta vitamina skupine B, pa se preporuča kombinirati ga s drugim povrćem, npr. kupusom.
Da bi se spriječile probavne tegobe koje grah izaziva, odnosno ljuska graha koja je bogata sirovim vlaknom, pektinskim i drugim teško probavljim spojevima, može se koristiti bez ljuske (pasirani). Preporuča se i prije kuhanja namakati ga u vodi nekoliko sati te ga kuhati s mirodijama koje pomažu protiv nadutosti: kim, timjan, mažuran, čubar, lovor, korijander i gorušica. Sirov je otrovan, te se obavezno mora koristiti kuhani.
Grah je i vrlo ljekovita namirnica, smatra se da štiti od raka, posebno od raka dojke i debelog crijeva, jača imunitet, uspostavlja hormonsku ravnotežu kod žena i pomaže u menopauzi, snižava kolesterol u krvi, regulira krvni tlak, probavu i štiti od hemoroida te pomaže kod dijabetesa.

Zanimljivo je i to da je grah glavna hrana rudarima u Argentini, a ne meso.

Grah je bogat nukleinskim kiselinama koje čine grah djelotvornim sredstvom za pomlađivanje – on potiče sve procese obnavljanja i razmnožavanja stanica u tijelu.
Što se tiče nadimanja i plinova – što više jedete grah, to ćete ga lakše probaviti. Dr. Alfred Olson iz Poljoprivrednog istraživačkog centra u Kaliforniji pronašao je način kako već kod pripreme graha izbjeći nadimanje: suhi grah treba dobro isprati i ocijediti, preliti ga kipućon vodom i ostaviti da se namače 4 sata. Nakon toga treba baciti vodu, ocijediti grah i staviti novu vodu za kuhanje.

Na svom vrtu uzgajam različite vrste graha, a baš sam posebno ponosna na neke "egzotične” vrste čije sam sjeme nabavila. Iako nisu Phaseolus vulgaris, tu ću ih predstaviti.

Mungo grah (zelena soja):

- potječe sa područja Indije i Burme, a iako se kod nas naziva zelena soja, po osobinama je sličniji azuki grahu i ostalim vrstama graha nego soji. Zrno mungo graha sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece i starijih osoba .Međutim, nije najbolji izvor bjelančevina pa ga se zato preporuča kombinirati s žitaricama, rižom i sezamom. Bogat je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom. Kad je kuhani, okus me pomalo podsjeća na okus graška. U zadnje vrijeme se sve više koriste klice mungo graha, koje za razliku od suhog graha, imaju dosta vitamina C i još više bjelančevina.

Slika: mungo grah – lišće mu je drukčije od "klasičnog” graha

Ovako izgleda biljka: vrh biljke s zelenkasto žučkastim cvjetićima i u pozadini zelene mahune "poredane” oko sredine:

 


Na vrhovima stabljika se nakon cvijeta formiraju zelene izdužene mahune, koje pocrne kad su suhe. U mahunama se nalaze sitni zeleni plodovi mungo graha.

Azuki grah (Phaseolus angularis ili Vigna angularis)

- najvjerojatnije potječe s Himalaja, a u Kini i Koreji bio je poznat prije 3.000 godina. Kasnije je dospio u Japan, gdje je danas druga najraširenija mahunarka (nakon soje), a uzgaja se i na Zapadu. Azuki grahsadrži manje ulja i masnoća od drugih mahunarki, aglasikao"čistač” organizma– jača bubrege i pomaže pri izbacivanju štetnih tvari iz tijela mokrenjem. Sadrži vitamine A i B5, magnezij, natrij i cinkte mnoge druge korisne tvari i spojeve. Zbog velikog udjela bjelančevina danas se najčešće upotrebljava u makrobiotičkoj kuhinji. U kineskoj, japanskoj i korejskoj kuhinji azuki grah se gotovo uvijek kuha sa šećerom, čime se dobiva crvena slatka smjesa – glavni sastojak mnogih deserata u sve tri kuhinje. Preporuča ga se kuhati s kombu algom koja poboljšava probavljivost i dodaje jelu nešto korisnih minerala. Azuki grah je prva vrsta graha koja se daje za jelo novorođenčadi.

Ono što mi je najviše fascinantno kod graha je sama biljka: on stalno cvate na vrhu stabljike sve do prvih mrazeva, tako da na jednoj stabljici tijekom cijelog ljeta postoji suhi grah za obiranje, zelene mahune i žučkasti cvijet na vrhu, tako da jedna stabljika graha tijekom godine obilno rodi.

Evo slike vrha s žućkastim cvjetićem i malim mahunama:

 

Biljka s cvijetom, zelenim i zrelim mahunama:


Plodovi su sitni crveni ovalni, s bijelim rubom s jedne strane, nešto veći od mungo graha.

Evo slike sjemenja: zeleni mungo grah, crveni azuki grah i bijeli grah za usporedbu veličine.

Prema vlastitom iskustvu obje vrste ne preporučam brati kao zelene, jer su zrna sitna te se ne isplati, a i jako se teško ljušti takav grah. Kad su zrele, kod obje vrste graha preporučam pažljivo branje, treba primiti granu ispod mahuna i nježno povući mahune prema gore, ali pritom i paziti da se ne stisnu previše mahune jer one, pogotovo mungo grah, suhe pucaju i sjeme leti na sve strane - tako se biljka "pametno” razmnožava na veći prostor.

Pred par sam godina nabavila i ogromni bijeli grah. Ispalo je da je to visoki grah, ali drukčiji od onog kakvog sam prije uzgajala: Cvjetovi su mu formirani kao grozdovi, i kasnije se tu formiraju mahune na tom "grozdu”:




Ono što me je zbunilo prošle godine je bilo to da su se jako slabo nakon cvjetanja formirali plodovi, tek je bilo više plodova u kasno ljeto, a to sam pripisala suši prošle godine. Međutim, ove godine je ista priča, a nije bilo suše: jako se slabo zameću plodovi prema količini cvjetova. Neznam, možda zato što to nije autohtona vrsta i možda mu fale "specijalizirani” kukci za oprašivanje…Uglavnom, još ima jednu osobitost: plodovi ne dozrijevaju istodobno kao kod većine vrsta graha, već malo pomalo…baš treba pratiti ako se želi ubrati mladi grah. I baš se bojim da će mi se dogoditi isto što i prošle godine: na jesen je bio prepun (konačno) zelenih mahuna koje se jednostavno nisu stigle dozoriti do prvog mraza, pa ih je mraz uništio.

Evo sjemenki: najveći je bijeli grah, ostale sjemenke za usporedbu: crveni grah je iste veličine kao i bijeli na prethodnoj slici, pa su tu još jedna vrsta trešnjevca i crni grah.


I evo usporedbe u mahunama:

Od lijevo na desno:
1. Veliki bijeli grah kojeg u mahuni ima od 2 do 4 komada

2 i 3 – Bijeli grah (manji)
4 i 5 – crveni grah – mladi i suhi
6 i 7 – crni grah

Bijeli grah (manji) mi je iz sjemenja narastao i niski, i poluvisokii i visoki. Izdvojila sam si jedan grm za sjeme jer je imao izrazito duge mahune, poluvisoki, te jako rodan, te jedan malo veće veličine (na slici prije gore, 2 i 3) Ovaj s izduženim mahunama sadrži puno zrna graha u jednoj mahuni i izrazito obilno rodi. Kad velim da je poluvisoka vrsta , mislim na to da nema vitice za penjanje, ali rodi na izduženim granama kao visoki:

 

Ove godine sam primjetila i to da je to kasni grah, tj. dozrijeva 1 mjesec kasnije od klasičnih vrsta graha – sve sam ih sijala istodobno, a sad kad sam sav grah obrala, dozrijeva i bijeli pa opet imam mladi svježi grah, baš super.

Crni grah je moja baka dobila od susjede s nekog eko sajma, taj grah ima ljubičaste mahune kad je još zeleni, i tad je nježnoljubičaste boje. Kad dozori mahune požute, a grah je crni. Strašno je rodan, a jedino što bi mu mogao biti nedostatak je da kod kuhanja ostavlja jako crnu vodu, pa obavezno kuham u posebnoj vodi pa ga onda ispirem i cijedim, pa dalje kuham. Crni grah isto tako ne preporučam brati kao "zeleni”: teško se ljušti i ima sitnija zrna, pa se ne isplati, najbolji je suhi.

Crni grah cvate u ljubičastoj boji:

a crveni u žutoj boji:

 

Grah se sije od polovice 4 mjeseca nadalje, odnosno kad prestane opasnost od mrazeva, jer temperatura niža od -1 uništava biljku. Preporuča se sijati ga u okrugle jamice po 5 komada, zrna stavljenih ukrug.
Treba ga oprezno brati, da se ne uništi biljka prilikom branja, treba primiti granu jednom rukom ispod i mahune povući prema gore. Kad ste jednom obrali sav grah, ako ne trebate tu gredicu više te godine, ostavite ga u zemlji čim duže. Za to postoje 2 razloga, prvi je da grah obogaćuje tlo dušikom, a drugi je da bi vas mogao, ako će vremenski uvjeti to dozvoliti, iznenaditi još jednim cvjetanjem i još jednim urodom. Doduše, neće biti tako obilno kao prvi put, možda niti sve ne dozori do početka mraza, ali vrijedi probati. Na mom vrtu su upravo neke biljke graha počele opet cvjetati (bilo je dosta kiše u zadnje pa se nije sav osušio):

Već dvije godine zaredom ostavljam tako grah u zemlji i ponešto uspijem nabrati do prvih mrazeva.

Grahov žižak je insekt veličine 3,5-4,5 mm, crne boje i prekriven sitnim dlačicama. Ženka odlaže jajašca u poluzrele mahune već na vrtu, a više napada niski grah. Nekoliko mjeseci nakon berbe možete se neugodno iznenaditi kad u posudi s grahom ugledate mnoštvo crnih kukaca i rupe u zrnima graha. U jednom se zrnu može razviti čak 20-30 ličinki žiška. Da biste to spriječili, najbolje je suhi grah staviti na par dana u zamrzivač, jer pri temperaturi od -18 stupnjeva ugibaju sve ličinke žiška, pa nakon tog posušite grah na suncu i spremite na suho mjesto. Više: Grah i grahov zizak

Slike: Grahov žižak i rupa na zrnu od grahovog žiška:

    

JIN JANG GRAH MAHUNAR

Zanimljivi grah s gornje slike je crno-bijeli grah, tzv. jin jang grah. To je visoka sorta graha mahunara, dakle treba kolce za penjanje. Ima široke žute mahune, možete se konzumirati kao mahune, ili se ostave da dozori zrnje, naravno, i za sjeme.

BITNO: sve sorte graha rado se međusobno mješaju, zato nikako različite sorte ne sijati jednu pored druge, zrnje više neće izgledati kao original, nego kao mješavina svih vrsta.

Izvori:
LJEKOVITOST VOĆA I POVRĆA, NONE KLAUS OBERBEIL,DR. CHRISTIANE MED. LENTZ
 
Sjeme više vrsti starinskog graha i mahuna možete potražiti u ponudi naših viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.

 

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja