Azuki grah - Vigna angularis - Biovrt - u skladu s prirodom

Azuki grah – Vigna angularis

Azuki grah (Phaseolus angularis ili Vigna angularis) azijska je vrsta graha. Najvjerojatnije potječe s Himalaja, a u Kini i Koreji bio je poznat prije 3.000 godina. Kasnije je dospio u Japan, gdje je danas druga najraširenija mahunarka (nakon soje), a uzgaja se i na Zapadu. Azuki grah sadrži manje ulja i masnoća od drugih mahunarki, a glasi kao “čistač” organizma – jača bubrege i pomaže pri izbacivanju štetnih tvari iz tijela mokrenjem. Sadrži vitamine A i B5, magnezij, natrij i cink te mnoge druge korisne vitamine i minerale. Zbog velikog udjela bjelančevina danas se najčešće upotrebljava u makrobiotičkoj kuhinji. U kineskoj, japanskoj i korejskoj kuhinji azuki grah se gotovo uvijek kuha sa šećerom, čime se dobiva crvena slatka smjesa – glavni sastojak mnogih deserata u sve tri kuhinje. Preporuča ga se kuhati s kombu algom koja poboljšava probavljivost i dodaje jelu nešto korisnih minerala. Azuki grah je prva vrsta graha koja se daje za jelo novorođenčadi.

Ovo je niska vrsta graha i uzgaja se kao i isto kao i klasične vrste graha. Sije se na otvoreno nakon opasnosti od mrazeva, najbolje u kućice po 5-9 zrna. Raste kao i klasične vrste niskog graha, a izgleda kao i sve druge vrste vigna graha. Cvjetovi su mu žuti, mahune uske.

 

  

  Ono što mi je najviše fascinantno kod azuki graha je njegova otpornost i dugovječnost: on stalno cvate na vrhu stabljike sve do prvih mrazeva, tako da na jednoj stabljici tijekom cijelog ljeta postoji suhi grah za obiranje, zelene mahune i žućkasti cvijet na vrhu. Tako čak i samo jedan grm tijekom godine obilno rodi – unatoč činjenici da ima relativno sitno zrnje.

   

Azuki grah jedna je od rijetkih vrsti graha koja se sama zasijava u mom vrtu i koja je izuzetno otporna na sušu, te i u izuzetno sušnim godinama dobro napreduje i rodi. Štoviše, klasične tehnike koje mnogi koriste kod graha – ogrtanje da bi korijenju ostalo više vlage, kod azuki graha može potaknuti širenje gljivičnih bolesti, stoga nemojte zagrtati ovaj grah. U to sam se osobno uvjerila jedne godine kad mi je samonikli neogrnuti grah odlično rodio i napredovao, a gredica gdje je azuki grah bio zagrnuti, počeo je prilično obolijevati od gljivične bolesti.

Plodovi su sitni crveni ovalni, s bijelim rubom s jedne strane, nešto veći od mungo graha (na fotografiji dolje). Iako se uzgaja za suho zrno, možete brati i koristiti i nezrele mahune. Kad su mahune zrele, kod azuki graha preporučam pažljivo branje: treba primiti granu ispod mahuna i nježno povući mahune prema gore, ali pritom i paziti da se ne stisnu previše mahune jer one dok su suhe pucaju i sjeme se tako rasijava po vrtu.

Radi svoje rodnosti, otpornosti na sušu i činjenice da se sam zasijava, kao i nutritivne vrijednosti, ovo je po meni svakako grah za svaki vrt.

 

Sjeme azuki graha možete pronaći u našoj ponudi viškova sjemenja iz biovrta OVDJE. 

O autorici