Veljača 2011 - zima ne popušta - Biovrt - u skladu s prirodom

Veljača 2011 – zima ne popušta

Unatoč mojim očekivanjima da će u veljači niske temperature popustiti i da će konačno početi proljeće, hladnoća tijekom veljače uglavnom nije popuštala.

A upravo u tom iščekivanju proljeća, u veljači me uvijek uhvati manija kupovanja biljaka. U to doba se mnoge trgovine opremaju sjemenjem i lukovicama, a ja uporno obilazim po više puta sve te trgovine u potrazi za nečim novim. Iako mi je zapravo sad već i jako teško pronaći nešto novo, uvijek se pronađe nešto što mi može zadovoljiti tu ovisnost. Evo nešto od lukovica koje sam nakupovala:

011014.

Ove me je godine nekako ulovila manija ljiljana, i iako ih imam dosta, glavno da ja kupujem cvijeće. Nakon kupnje većinom imam problem jer nemam pojma kamo sve to posaditi…ali ok, uvijek se nađe mjesto:)

Ako kupujete lukovice na proljeće, morate jako dobro paziti što kupujete. U velikom broju dućana prodaju se zalihe koje su im ostale od jeseni, tako da je više od polovice lukovica – suho. Prodavači/ce se ne trude previše odvojiti ono što je suho ili trulo, a cijene su uglavnom i previsoke za to što nude, stoga pregledajte što kupujete. Sama sam ove godine kupila lukovicu amarilisa koji je na gornjoj slici, a izvana u pakiranju je izgledala ok. Kad sam ju htjela posaditi, tek sam onda primijetila da je ispod gornjeg suhog sloja – više pd polovice lukovice gnjilo. I tako sam bacila 33 kune, ali naučila jako vrijednu lekciju – kad kupujem lukovice veće vrijednosti, ubuduće ću ih otvoriti i pregledati na blagajni trgovine, tako da ih odmah mogu i vratiti. Naravno, kako sam silno htjela takav amarilis, vratila sam se u tu trgovinu i kupila drugi, ovaj put sam jako dobro pregledala se lukovice, i osim one zdrave koju sam kupila, pobrala sam i gnjile i dala prodavačicama na blagajni nek to izvole maknuti iz prodaje – da netko drugi ne završi razočaran (i u krajnjoj liniji – okraden) kao ja. A i oni ljiljani gore su bili u ne ponajboljem stanju – bili su pakirani u vrećice bez otvora za zrak, i radi toga u silnoj vlazi – odmah sam ih doma izvadila iz tih vrećica i omotala u novinski papir, jer da su ostali u onakvom pakiranju bi počeli naveliko gnjiliti i propali bi do onog trenutka kad bi ih mogla posaditi van. Najbolja pakiranja konkretno za ljiljane su ona koja imaju i nešto zemlje s lukovicama – tu oni ostaju najduže zdravi, i s nešto malo otvora za zrak. Da rezimiram, u našim dućanima nam uglavnom prodaju lukovičasto bilje jako loše kvalitete po bezobrazno visokim cijenama, a kako vas ne bi bezobrazno okrali, morate sami jako dobro paziti što kupujete. Svaka čast izuzecima.

Na novoj parceli nisam radi hladnoće puno radila – početkom veljače sam počela krčiti dio iza s bagremima koji su prilično gusto narasli, pa sam ih prorijedila i maknula donje grane da narastu čim prije u visinu – bagrem ćemo uglavnom koristiti za ogrjev, drvo je koje veže dušik i stoga poželjno u šumskom vrtu, a obožavam jesti njegove cvjetove …tako da će u određenim dijelovima vrta rasti bagremi. Ali njih baš treba imati pod kontrolom, jer su jako invazivnog rasta i brzo se šire.

012

Ove sam godine odlučila naučiti cijepiti voćke – postoji puno divnih starinskih vrsti u mom susjedstvu i želim ih očuvati, a kako je trenutno cijepljenje voćaka jedini način za koji znam da to mogu učiniti, vrijeme je da to naučim. U toj namjeri razgovarala sam s tatinim bratićem koji iz hobija cijepi voćke, i obećao je naučiti me. I ne samo to, nakopao mi je po šumarcima sadnice divlje trešnje i gloga – ja ih nažalost nisam znala prepoznati. Glog je odlična podloga za cijepljenje jabuke i kruške, a i samo drvce ima odlične bobice koje se koriste u narodnoj medicini za jačanje srčanog mišića. Stoga sam sadnice gloga posadila u budući šumski vrt – jedan dio će biti za cijepljenje, a dio će ostati glog.

U kući nisam mnogo sijala, još se uvijek suzdržavam – ne želim da to bude prerano, pa da se onda plade presadnice “pate” ili propadaju u neodgovarajućim uvjetima. Već u siječnju sam sijala echinacee te peruanske jagode, obje prekrasno napreduju. A kako nisam mogla ipak izdržati, još sam posijala po teglicama sve i svašta, uglavnom trajnica…onako, za probu i za veselje:)) Rajčicu i papriku sam samo par sjemenki bocnula da ispitam klijavost sjemenja, a kako ozbiljnu sjetvu paprike i za mene radi moja baka, ja ću ovih dana posijati rajčice – muči me u globalu nedostatak prostora na prozorskim daskama, i općenito prostora u kući radi hrpe kućnog cvijeća, tako da prije moram napraviti reorganizaciju tegli po kući.

Sredinom veljače je konačno i malo zatoplilo – a to znači da je tlo konačno na par dana bilo odmrznuto. To sam iskoristila za sadnju većine lukovica koje sam kupila, jer su mi bile baš jadne u pakiranjima. Ljiljane sam naravno posadila u mreže, jer bi ih u suprotnom voluharice brzo pojele. Ali nažalost stalno otkrivam što sve od ostalog bilja vole jesti. Pronašla sam ostatke velikog grma pakujca, skoro su sve oglodale, u zadnji čas sam bar nešto spasila i te ostatke posadila zaštićeno mrežom. Kad je korijen pakujca manji nije tako zanimljiv voluharicama, nego dok nakon par godina naraste – stoga ću nadalje i pakujce saditi u mreže ako ne želim ostati bez njih. A na vrtu su mi nakon nekoliko godina voluharice otkrile i mlječiku – euphorbia polychorma. Kako se je konačno pošteno razrasla, tako su joj pojele korijen. Dobro da sam izašla u “izvidnicu stanja na vrtu” i da sam to primijetila na vrijeme, tako da se većina unatoč pojedenom korijenu ipak da spasiti, a i konačno sam ju radi ovog i rasadila.

20022011 8

Na cvijetnjaku ispred kuće su se polegnule ukrasne trave, a kako je sve zasađeno mnoštvom proljetnih lukovica, trebalo je maknuti trave koje su sve to prekrile u debelom sloju. Umjesto da ih odrežem i odnesem na hrpu da trunu, odlučila sam ih sve ove godine iskoristiti na licu mjesta kao malč. Nezgodno je s njima što su “žilave” i ne daju se usitnjavati lomljenjem rukama. Sjeckala sam ih škarama za rezanje voćki na dužinu 10-15 cm, ništa mi pametnije nije palo na pamet. Naravno, zaradila sam 2 nova žulja na ruci od škara, nisam uspjela sve odjednom završiti do kraja i radi žuljeva ali i radi opterećenja ruke…ali veliki dio je pokriven dijelovima travice, i to mi je super jer stalno kukam kako nemam dosta malča, i sad sam iskoristila ono što sam prijašnjih godina bacala. Osim malča, taj dio s lukovicama sam prije toga posipala drvenim pepelom – lukovice koriste puno kalija iz tla, a drveni pepeo ga ima puno.

22022011 1

Na kraju mjeseca opet je zamrznulo tlo, tako da nažalost od planiranog – nisam uspjela posijati bob. Ali sam još donijela kući lukovica visibaba i tulipana od svekrve, iskopala sam ih kod njih s gredica uz kuću koju namjeravaju zabetonirati, pa sam odlučila “spasiti” lukovice i smjestiti ih u moj šumski vrt – nema ništa ljepše od šumaraka na proljeće s tepihom visibaba ili drijemovca:). A kod moje mame sam otišla “spasiti” biljke, jer je kod njih bila radna akcija s bagerom – a ja sam prije došla povaditi paprati, rosopas, pasji luk i drijemovac, i preselila ih također u šumski vrt. Jedino, dok sam sadila tlo je bilo zamrznuto na gornjem sloju -bila je prilična muka to posaditi, a i malo sam u propitivanjima hoće li se to sad sve primiti.

Hladnoća i uglavnom stalno zamrznuto tlo djelovalo je na vegetaciju tako da ona u globalu – nije ni napredovala. Kukurijeci koji su počeli rasti u siječnju ostali su gotovo iste veličine, nikako da procvatu. Zapravo, za tih par toplijih dana svašta je provirilo, ali kako je i dalje sve zamrznuto, ostalo je isto.

034037

Jedino mjehurica u veljači razbija tu monotoniju, ona izgleda stvarno impresivno kad su joj ovojnice već skoro razgrađene, i vide se jarke crveno-narančaste bobice.

043044

.

A uz ponegdje procvale jaglace, polako ali sigurno počinju cvjetati i visibabe.

11022011 2

Na novoj parceli imam jedan novi/stari problem – to je tlo niže od razine ostalih i tu je znalo biti prilično močvarno. Jedan dio te parcele moramo definitivno zavoziti, a u razmišljanjima sam i da iskoristim tu prirodnu prednost i od dijela te parcele napravim jezerce-močvaricu. Na kraju krajeva, i s financijske strane tu treba puno kamiona zemlje, a to baš i nije tako mali izdatak. Zadnjih dana veljače se je tu opet počela nakupljati voda, iskreno nije mi previše jasno otkud toliko vode jer i u vlažnijim dijelovima godine je nije toliko bilo. Stoga na većinu te parcele bolje da zasad ništa ne sadim, jer će radi previše vlage propasti. Ali nije ni rješenje tako ostaviti – stoga ću ove godine definitivno morati odlučiti što i kako želim s tom parcelom i početi raditi na tome.

27022011 16

A vrt – odnosno povrtnjak/cvijetnjak još uvijek izgleda otužno…čekam bolje dane da prvo tlo odmrzne, i onda da se malo osuši, pa da mogu početi s radovima i na vrtu.

27022011 6

 

O autorici