Studeni 2010 - pao je prvi snijeg - Biovrt - u skladu s prirodom

Studeni 2010 – pao je prvi snijeg

Za razliku od svih mjeseca ove godine koji su bili prehladni, studeni je konačno bio na iznenađenje neočekivano topli mjesec. Nekako to već kod mene postaje pravilo da u listopadu prvi mrazevi unište one najosjetljivije biljke, a da u studenom bujaju one malo otpornije biljke, jer postaje toplije i nema mrazeva.

Kraj listopada i početak studenog karakterističan je po cvatu ukrasnih trava. Iako su one prekrasne i tijekom ljeta, ali u jesen, kad nestane onog ljetnog šarenila, tad nam preostaju trave da se divimo njihovoj ljepoti.

Kineski šaš potjera “metlice” tijekom listopada, a cvjetovi se otvaraju sve do polovice studenog. Ako dobro pogledate, jasno je vidljiva razlika između tamno crvenkastih “pupoljaka” i svijetlih rascvalih/ocvalih cvjetova.

029031

S obzirom na izostanak mrazeva i više temperature, u studenom je bilo mnogo rascvjetanije i šarenije nego u listopadu – neveni koji inače više vole malo hladnije doba od velikih vrućina, prilično su zašarenili vrt: sljedeće su fotografije slikane 18.11.2010.

042

Rudbeckije su isto prilično neuništive – tijekom godine stvarno puno pišem i stavljam slike ovog cvijeta, no on definitivno zaslužuje da bude toliko spominjan: njeno veličanstvo Rudbeckija hirta

060080

Još uvijek su cvale i ljubičice i crni sljez (Malva Sylvestris), gaillardia i lupinusi – ne znam je li kod mene neki izuzetak, ali lupinusi (vučika) su mi stvarno prilično obilno cvali ove jeseni, sve do mrazeva.

017020

Za to vrijeme, na tlu su se počeli širiti moji autohtoni “korovi” – mišjakinja, crvena nežareća kopriva, maslačak, kamilica ali ponegdje i trava.

Slika 1: mišjakinja, crvena nežareća kopriva i maslačak, Slika 2: maslačak i trava

01112010 6301112010 66

Najviše od svega me veseli mišjakinja koja je uvijek prisutna na vrtu u hladnije razdoblje, ona izvrsno štiti tlo, zemlja je ispod rahla, bez problema se miče ne proljeće i još je k tome ukusno povrće. Najsretnija bih bila kad bi mi cijeli vrt prekrila upravo mišjakinja, jer ja malča nemam dovoljno i zato sam u “savezništvu s korovima”. Nažalost, osim mišjakinje ima tu i drugih “korova”. Crvena nežareća kopriva mi je isto prihvatljiva jer nije invazivna vrsta, a cvjetovi privlače pčele i bumbare u vrt. Maslačak mi je još uvijek pod upitnikom, jer nisam još sigurna je li mi poželjan ili nepoželjan u vrtu – jako ga je teško potpuno iščupati radi dubokog korijena, ponekad se jako razraste i može gušiti ostale biljke, ali s druge strane dobro prekriva tlo, lišće je radi puno minerala odličan malč…tijekom godina ću valjda shvatiti što točno učiniti s njim. Na kraju krajeva, maslačak u proljeće je prva salata, prepuna minerala, a korijen se koristi kao čaj za mineraliziranje i čišćenje organizma – znači ne mogu ga svrstati u nepoželjne biljke. I na kraju – trava. Nju baš ne volim vidjeti na vrtu – najviše se pojavljuje tamo gdje tokom ljeta i jeseni više kopam, a ne paše mi  jer mi je priličan posao s čupanjem trave na proljeće.

Za bilo kakve radove na vrtu bilo je premokro – čekam da se sve malo prosuši, pa da mogu osušene cosmose i ostalo posušeno visoko bilje potrgati i pobacati po tlu za malč, ali vrijeme mi nikako ne dopušta. A kako je stvarno bitno da je tlo uvijek nečim prekriveno, uvjerila sam se opet iznova sadeći zimsku salatu – tu gredicu nisam pomalčirala – gliste su izlazeći na površinu i tražeći hranu, počele vuči i listove, pa i cijele sadnice salate, jer nisu imale ništa drugo. Kad raste korov, tad si otkidaju listove trave i sl, i to odvlače pod zemlju.

Na vrtu sam još uvijek brala i sve vrste kupusnjača, ovo je njihovo vrijeme. A salati od kelja, češnjaka narezanog na kockice i bučinog ulja – malo što može konkurirati:)

033076

Početkom studenog sam zaštitila mlade voćke od glodavaca (uglavnom zečevi), koji su mi već i malo gricnuli poneke voćke – šljive i trešnju, dok nektarine i marelice nisu ni takli – ne znam zašto. Neke voćke sam zaštitila mrežom, neke radi širine krošnje štapovima bambusa nabodenim oko voćke, pa tako glodavac ne može do stabljike.

051050

I na kraju mjeseca, 26/27.11. – pao je prvi snijeg. U tren oka promijenila se je slika vrta:

018

Taj prvi snijeg počeo se je topiti slijedećeg jutra, a prizori kako se cvijeće svim silama želi osloboditi snijega su mi fascinantni. Ovu sam pojavu već opisivala na proljeće u postu “Mala čuda prirode”.

028022

Za neko cvijeće poput krizantema ovo znači definitivan kraj jer ih je snijeg polomio, a neke su procvale ipak malo prerano – japanska jabuka:

011006

Nakon prvog snijega, uskoro ja zapao drugi…i treći…tako da je ovo sada stvarno kraj radova u vrtu – do daljnjeg. Općenito je radi previše padalina mnogo zemlji pod vodom kako se je sad taj silni snijeg počeo topiti uslijed nešto malo toplijeg vremena – moj vrt srećom nije pod vodom, pa se tako nadam da neće niti biti nikakvih problema radi eventualnog viška vlage. Ovo vrijeme sad mogu konačno iskoristiti za druge stvari koje su bile zapostavljene radi vrta..ali i polako planiranje sjetve i nabavke biljaka za iduću godinu.

I ovaj članak završavam fotkom – a čega drugog nego Rudbeckije hirte, koja je uporno cvala i nakon prvog snijega

0291

 

O autorici