0
Prva polovica srpnja bila je izuzetno sušna, vruća i sparna. Radi visokih temperatura i jakog sunca, danju je bilo gotovo nemoguće raditi bilo što na vrtu, izlazila bi na vrt tek poslije 19 sati, a da bi me nakon 20 sati komarci protjerali s vrta. I biljke i korov bili su uglavnom u iščekivanju kiše kako bi nastavili s rastom. Dijelovi vrta koji su bili dobro pomalčirani odlično su se nosili sa sušom, s obzirom na to da je tad dio vrta jako dobro zadržao vlagu. Međutim, na dijelovima koje nisam pomalčirala tlo se jako isušilo. Najzanimljivije je bilo na dijelu vrta koji je bio najviše zarastao u korov – tamo je tlo ostalo vlažno – jutarnja rosa je jako puno u tim uvjetima značila biljkama, a u najgušćem dijelu ta se skupljena vlaga tijekom dana nije isušila radi mnoštva biljaka koje nisu puštale sunčeve zrake do tla – stoga, u vrijeme suše i nije toliko pametno čupati korov, tada ima jako korisnu funkciju održavanja vlage. Ako ga se već i mora čupati jer eventualno smeta rastu drugih biljaka, nemojte ga odnositi s vrta, već ga samo poslažite po gredicama da prekriva tlo – primiti se natrag u tim uvjetima ionako neće, a tlo je zaštićeno. A moj vrt je naravno, malo po malo postajao sve neprohodniji:)
Tijekom najvećih vrućina i pomanjkanja vlage i biljke počinju biti racionalne u korištenju vode koja im je na raspolaganju, te počinju “štedjeti” vodu. To znači da ćete tokom sredine dana za vrijeme jakih žega često vidjeti povenute biljke koje ustvari rastu, a “oporavljaju” se krajem dana kad se opet uspravljaju – biljke zapravo povlače vodu iz najgornjih dijelova jer pod žegom sunca jako brzo gube tu vodu preko isparavanja, pa tako štede i osiguravaju se bespotrebnih gubitaka – jako pametno:)
SKUPLJANJE SJEMENJA
Već tijekom lipnja počela sam sa skupljanjem sjemena proljetnica, ali “prava sezona” počinje zapravo u srpnju. Skupila sam sjeme pakujaca, ukrasnog luka, limnanthes douglasii, delphiniuma, makova, silene armeria, nevena…. Kako sam nedavno objavila članak o skupljanju sjemena, neću u ovom tekstu previše duljiti o tome, sve je napisano ovdje:
Nastajanje skupljanje i spremanje sjemenja
I konačno, prava poštena kiša pala je u noći s 15. na 16. 07, pravi prolom oblaka koji je sve pošteno zalijao. Ujutro je posvud još stajala voda, bila sam oduševljena – ja nikada ne bi mogla tako zalijati vrt. Konačno su popustile nesnošljive vrućine i mogla sam nešto i raditi na vrtu. A korov je počeo rasti naočigled, sve se je zazelenilo u samo par dana. I ono radi čega tad treba ubrzano djelovati u suzbijanju korova – počeo je ići u sjeme. Prvo pošteno čupanje korova je bilo da se biljkama da prostora da narastu, a drugo čupanje, jer on naravno opet naraste, je da biljke imaju prostor za razvoj i da očvrsnu, a i da korov ne počne rasipati sjeme, jer to znači više posla iduće godine. A sad na vrtu dok se jednom raskrči korov, njime se prekriju gredice i još pomlačiraju, pa konačno narastu i biljke i zasjene gredice, neće posvud više tako jako rasti korov.
Suša tijekom prve polovice mjeseca ipak je uzela svoj danak, jedan dio krumpira je obolio od plamenjače. Krumpirovih zlatica ipak nije bilo.
Luk je također završio s rastom i počeo se lagano sušiti, tako da sam sredinom srpnja počela s berbom luka. Berbu sam počela nakon kiše, jer je prije bilo tlo pretvrdo za čupanje. S lukom sam prilično zadovoljna ove godine, nije doduše ogroman, ali je narastao na pristojnu veličinu i bit će ga dovoljno. Trenutno se suši na tavanu, na toplom i suhom mjestu, a kasnije ću ga probrati i one koji su ostali manji ću opet posaditi, još razmišljam hoće li to biti najesen ili na proljeće. Primijetila sam da je luk na gredici što sam ga posijala prošle jeseni – najmanje narastao. Razlog tome je što se je tijekom zime nabilo tlo koje radi gustoće luka nisam na proljeće dirala, a na proljeće je jednim dijelom bilo dosta sušno – luku za dobar razvoj treba rahlo tlo i dovoljno vlage. Stoga je puno bolje uspio luk koji sam sadila na proljeće, a kojemu sam jako dobro razrahlila gredicu prije sadnje.
Tikvice sam malo kasnije sijala i one su mi i kasnije počele roditi, a kako prošle godine nisam maknula par zadnjih plodova, i same su se rasijale posvud po vrtu, pa sad dijele mjesto na par gredica s grahom. Ali lijepo napreduju, iako sam na par starijih listova zamijetila pepalnicu. Te sam listove jednostavno uklonila i pratim ih, ako će uvjeti biti dobri, pepelnica neće biti opasnost, samo treba micati zaražene listove. Ostale tikvice sijem lijevo uz ogradu, i ove godine prekasno, tako da su tek počele stvarati plodove, ali nadam se da će i one uspjeti. A za iduću se godinu moram definitivno potruditi sijati tikvice ranije, pogotovo one puzajuće uz ogradu. Prijašnjih sam godina puzajuće tikvice uzgajala na gredicama, ali one zauzimaju jako puno prostora, pa mi se zato sadnja uz žičanu ogradu čini idealnim za čim bolju iskoristivost prostora. Tikvice se vole pentrati, a i plodovi su ljepši.
Mahunarkama sam ove godine jako zadovoljna. Ove godine one su dobile površinu od polovice vrta, imam ih jako mnogo i jako su rodne. Prve niske mahune su već više manje gotove s vegetacijom, ostavila sam nešto mahuna za sjeme, a možda čak i još budu cvale i nešto rode, ali to više neće biti tako obilno. Krajem mjeseca sam posijala još par grmića niskih zelenih mahuna – visoke crvene rode konstantno sve do jeseni, a niske će opet biti za berbu za nešto više od mjesec dana, tako da stalno imam mahune sve do mrazeva. Nisam ljubiteljica zamrznutog povrća jer mi jednostavno izgubi okus, pa se trudim čim više toga imati stalno na vrtu, kako god je dugo moguće.
Grah je također jako rodan. Grah je najrodniji na gredicama koje sam redovito malčirala i čupala korov, dok je najmanje rodan na gredici s jagodama, tamo se malo gužva s jagodama i korovom, ali tamo i nije toliko bitno, jer ga jednim dijelom sijem radi obogaćivanja tla dušikom. Iako sam sve mahunarke sijala gotovo u samo par dana, različito je vrijeme dozrijevanja. Azuki i crni grah će biti najkasniji, s time da je azuki grah jedina vrsta graha koja se i sama jako uspješno zasijava, raste mi posvud po vrtu. A prvi je dozorio grah trešnjevac. Odlično je zapravo što imam mnogo vrsti graha koje ne dozrijevaju istodobno, tako mogu lagano svakih par dana u berbu i pobrati što je zrelo, a nisam u nekoj strki s njime – berba će biti i cijeli kolovoz. Naravno, najviše berem svježe zrnje, koje spremam u ledenicu, tek kasnije ću manji dio ostaviti da potpuno dozori i spremiti kao suhi grah, što će biti dio za hranu, dio za sjeme. Što se tiče berbe svježeg zrnja, najlakše se vadi iz mahuna kad ostavite da nabrani odstoji jedan dan – puno ćete prije biti gotovi jer se mahune puno lakše odvajaju:)
Tijekom mjeseca sam i počela “krčiti” gredice s paprikama i rajčicama od nevena – tako se je jako razrastao, da je na par dijelova potpuno pogušio papriku i usporio joj rast. Ipak, zadovoljna sam i paprikom ove godine, odlično napreduje, nema niti bolesti niti nametnika, a plodovi su prekrasni i veliki. A rajčicu sam još naveliko povezivala tijekom mjeseca, toliko prekrasnih velikih zelenih plodova, a nikako da se počnu zoriti. Naravno, jedino je počeo zoriti “uljez” koktel rajčice na gredici s dalijama koji je sam nikao – nevjerojatno je koliko su te “samonikle” rajčice otpornije i prije dozrijevaju.
21.07. sam počela 3 dana zaredom prskati rajčicu otopinom mlijeka i vode, jer su najavili po prognozama kišno razdoblje. Već po iskustvu iz prijašnjih godina znam da to znači i početak borbe s plamenjačom. Stoga sam 3 dana prije kišnog razdoblja iskoristila za prskanje rajčice s otopinom obranog mlijeka i dode (1:10), jer to pomaže u sprečavanju/usporavanju širenja bolesti.
Istodobno, zapazila sam da se je pepelnica raširila po dalijama koje sam posadila uz nadstrešnicu, i točno znam uzrok pojave/širenja bolesti – dalije nisam dovoljno zalijevala i oslabio im je imunitet, a posađene su u polušljunkovitom, ocjeditom tlu i cijeli dan ih je bilo jako sunce. Sasvim logično i očekivano. Ovu teoriju mi potvrđuje i činjenica da se dalije koje su posađene 3 metara dalje, na drugoj gredici, uopće nisu zarazile – one imaju malo više vlage i dio dana u polusjeni. Ove godine sam malo istraživajući o bolestima i više prateći razvoj bolesti na biljkama konačno shvatila da je uglavnom glavni uzrok nastanka i širenja bolesti ne prisustvo patogena, nego uvjeti rasta biljke, a za pepelnicu ovo mogu sasvim sigurno proglasiti pravilom. Pepelnica mi je zapravo prisutna na vrtu od kraja svibnja, zapazila sam ju na ponekoj stabljiki kamilice što mi je već uobičajeno i ne zabrinjava me, pa kasnije i na makovima i grašku, a širi se i po “korovima” – maslačku i trpucu. Dokazat ću ovo na primjeru Rudbeckie laciniata Goldquelle , koju imam posađenu na 3 mjesta oko kuće, svaka raste u drukčijim uvjetima – slikala sam sve 3 vrste istodobno, 29.07.2010.
Prva Rudbeckia laciniata Goldquelle mi raste iza kuće, na dijelu gdje je jako suho – otud ju zapravo već godinama pokušavam odseliti, ali uporno svake godine naraste, koliko se god ja trudila sve presaditi. Uglavnom, na ovom mjestu je već bila zaražena pepelnicom krajem svibnja, a unatoč bolesti je ipak procvala, ali se je nezgrapno polegnula (radi visine) i počela polako odumirati. Pola listova se osušilo, ostali su potpuno bijeli kako je pepelnica uznapredovala.
Druga Rudbeckia laciniata Goldquelle raste isto u ne baš dobrim uvjetima, ispod bora i u nabitoj zemlji. Tu radi takvih uvjeta nije niti toliko visoka narasla, a zapazila sam širenje bolesti tek pred tjedan, dva.
Treća Rudbeckia laciniata Goldquelle raste 3 metara dalje, ima od svih 3 najviše vlage – ona tek pokazuje početak zaraze, možda nekih par dana.
S pepelnicom na ovim rudbeckijama ne činim ništa, one će ionako uskoro ocvasti i moram ih onda porezati, a čim počne kišovitije razdoblje one će potjerati novo, zdravo lišće i tako ostati do zime.
S druge strane, pepelnica može uništiti dalije – ako se jako raširi po njima, cijele će se posušiti. Čim sam zapazila pojavu bolesti, odmah sam izmiješala otopinu mlijeka, vode i praška za pecivo – znam recept u koji ide zapravo i deterđent za suđe, ali to je i otopina za rješavanje ušiju, pa sam prvo probala bez detergenta jer ne želim usput ubijati nikakve kukce, a ne znam da li bez toga djeluje. Kad sam zadnji put iskušavala taj recept za pepelnicu, pomiješala sam prašak za pecivo, žlicu detergenta za suđe i vodu i time prskala unutar ciklame – pomoglo je, pepelnica je prošla, a ja nisam sve odmah iskoristila i ostavila to u prskalici – a nisam znala da prašak za pecivo stvara reakcije od kojih nastaju plinovi i to je treći dan napravilo takav pritisak u boci da je ona napuknula na dnu i sve završilo vani. Dakle, to sredstvo odmah potrošite, ne ostavljajte u boci. Uglavnom, prskala sam 3 dana zaredom i pepelnica se je povukla, međutim nažalost potkraj srpnja pojavila se je opet – tako da krećem u drugi pokus, u otopinu ću staviti i detergent za suđe – ovo nije vrt nego gredica samo s dalijama s vanjske strane nadstrešnice uz zid, na vrtu se ne bi usudila to isprobavati na povrću i gdje sve buja kukcima.
Slika: pepelnica na dalijama
Kiša je sipila pomalo cijeli zadnji tjedan u srpnju, zapravo još duže. To jako pogoduje širenju plamenjače, jer je to bolest koja se šiti po vlagi, a povremene kišice su je održavale konstantnom, pa tako i napravile idealne uvjete za invaziju bolesti. Pišući dio ovog teksta hvatala me je jeza, jer sam istodobno slušala vani kako svako malo pomalo sipi kiša – osjećala sam se tako bespomoćno dok se je bolest širila po vrtu. Pomalo si priželjkujem radije one iznenadne ljetne pljuskove koji ne traju dugo a dobro zaliju vrt, jer ovakvo sipenje kiše/ice niti previše ne zalije, a samo pospješi širenje bolesti.
I da, ovako je počelo – par malih “krastica” ispod listova, da bi se uz svakodnevnu kišu ubrzano počelo širiti po svim listovima i stabljikama:
.
Zadnjih par dana sam micala zaražene dijelove listova s rajčica i prskala otopinom mlijeka i vode – što će biti dalje, najviše ovisi o tome koliko će još biti vlažno vrijeme. Naravno, istodobno se rajčica koja je samonikla s cvijećem – nije uopće zarazila.
Što se voća tiče, također imam želju dugoročno imati mnogo vrsta u vrtu, tako da uvijek ima nešto svježeg voća za nabrati. Početkom srpnja su to bile borovnice, a sredinom srpnja su konačno počele zoriti i jabuke kojima sam oduševljena koliko su rodne:)
.
Konačno je u pozadini vrta procvao i počeo zoriti suncokret, moja omiljena grickalica. Jednostavno sam luda za svježim sjemenkama suncokreta, a sve što ja ne stignem pojesti, dobiti će zimi ptičice:)
.
I cvijeće za kraj…ajoj, što izdvojiti:)) Rudbeckije definitivno još vladaju vrtom, njihovi cvijetovi traju mjesecima, jedino “stareći” mijenjaju boju, ali definitivno cvijet bez kojeg su mi nezamislivi cvjetnjaci i vrtovi:
.
Ove godine konačno uspjeh s mirisnom grahoricom, clematisima i crnookom suzanom – nova gredica uz novi dio žičane ograde se je pokazala idealnom za te penjačice.
.
Dalije, svih 40-tak i više vrsti koje imam cvatu i neodoljive su
.
Ukrasni duhan i cosmosi koji su okupirali gredicu s jagodama
I pretjerala sam:)) Ali samo još ovo za kraj. Ove sam godine opet nabasala na lukovice haemanthusa, ali opet problemi s njom – nije ni mrdnula, a i u tegli su ju napali crvići, pa sam ju presadila na gredicu – kad lukovice stagniraju u teglama, presadim ih na otvoreno i uobičajeno se oporave. Nije pokazivala nikakve znakove “volje za životom” sve do 21.07., kad se je odjednom pojavio pupoljak, i za par dana procvao je u svoj svojoj raskoši:))
