0
SPREMANJE PLODOVA
Tijekom cijelog rujna brala sam rajčice, unatoč tome što se je plamenjača širila po vrtu. Dio plodova nije bio zaraženi, a sitnije su vrste puno bolje odolijevale bolesti. Čak mogu reći da nije bilo bolesti, pretvorila bih se valjda u rajčice 😀 Baš sam oduševljena koliko je toga bilo ove godine i koliko je umaka skuhano.
I paprike su bile prekrasne, tako rodne… nažalost ne jedemo ih puno kad imamo obilje svega, najviše kuhamo. Stoga sam nakon rajčica krenula u rezuckanje paprika, a spremanje oduzima puno vremena. Papriku jednostavno ju narežem na kockice i stavim u posudice od sladoleda, te smrznem, jer ju najviše koristim pri kuhanju – pržim ju s lukom kao podlogu za mnoga jela, odlična je s hajdinskom kašom, rižom, tjesteninom i sl. U posudicama je super jer si uvijek mogu uzeti koliko mi paše, ostatak samo zatvorim i vratim u ledenicu.
Kako sam pobrala dosta paprika i tomatilla, skuhala sam i salsu, jer tomatillo je neizostavni dio meksičke salse, a stavio ga je muž zadnji put u lazanje i super je ispalo. Više o tome i recept pročitajte OVDJE.
Ali ne žalim se radi puno posla oko spremanja, stvarno je za većinu toga jako dobra sezona i zahvalna sam na tolikim plodovima na svakom kutku vrta.
SKUPLJANJE SJEMENJA
Tijekom rujna puno sam se bavila skupljanjem sjemenja: grah, mahune, tikvice, krastavci, cvijeće i začinsko bilje… malo sam bila aktivnija u tome kad su bile najave kiša, pa da kiša puno toga ne ispere…
SJETVA I OSTALI RADOVI U VRTU
Korov je i dalje rastao, najbrže od svega, dok sam stigla bavila sam se i njime. Posijala sam tijekom rujna još matovilca, rotkvice, špinat i zimske salate.
Gredica jagoda na biovrtu je bila velikim dijelom sređena i po malčirana, jako sam zadovoljna radi toga, jer to znači manje posla na proljeće – ove godine na proljeće mi je to oduzela jako puno vremena.
Oplijevila sam gredicu iza kuće, sve je zagušila dobričica i petoprsta, a počele su nicati neke lukovice, hoste su u toj đungli sve pojeli puževi…. valjda bu se sa sve malo oporavilo. Naravno, ulovila sam i eutanazirala nekoliko španjolskih puževa.
Sredinom rujna, nakon razdoblja jako hladnih noći kad smo palili grijanje navečer, bilo je prekasno, ujutro u 7 je bilo 17 stupnja, večeri su bile predivne. Nakon zadnjih prekrasnih i toplih dana, u kojima sam imala berbe na vrtu, sjemenja, paprike, rajčice i mahunarki, 25.09 je pala poštena kiša i jako ja zahladilo. Počela je jesen.
Moram priznati da sam lagala prije određenog vremena da više neću kupovati lukovice… ali završila sam u dućanu gdje je bio veeeliki izbor i 15% popusta… jednostavno me je to zavelo. Inače ne bi, časna pionirska 😀 Krajem rujna sam posadila i te lukovice i neke trajnice koje sam imala u teglama, sve na dijelu biovrta. Kako tamo nema više puževa, mogu opet više saditi na biovrtu.
Povezala sam i astere oko kuća, svi su se polegli, a počeli su cvasti…
SPAŠAVANJE VOĆKE OD VOLUHARICA
Jako sam se neugodno iznenadila u šumskom vrtu, jabuka koja je rodila prvi put ove godine i kojoj smo napravili drvenu konstrukciju da drži plodove počela se je sušiti. Razlog sam odmah otkrila, samo sam malo zagrebla tlo – voluharice. Pobrala sam joj sve plodove koji su počeli zoriti da ju ne iscrpljuju, okopala sve okolo, nije korijenje bilo pojedeno do debla nego prikraćeno. Ispod sam stavila mrežu u kojoj sam prije imala ljiljane, usitnila sam 2 staklene boce i to sam posipala sve okolo u više sloja sa zemljom, po gnojila i jako zalijala. Iako se je lišće većinom osušilo, vrhovi su ostali zeleni i računam na to da je jabuka borac. Naknadno sam joj skratila sve grane da se lakše može izboriti za opstanak. A već mi je inače pun kufer tih šteta od voluharicama na voćkama i stalno spašavanje…. Na početku sam sadila s krupnijim stalom, sad znam da treba usitniti jako… ta je bila jedna od onih starijih. A voluharica si je čak pokraj u tlu i gnijezdo počela raditi…. kraj izvora hrane… nebu išlo. Čekaš godinama na prvi plod i onda ti tako pohlepne živine sve unište. Kako da nije dosta da je skoro sav krumpir bio pojedeni ove godine. Grrr.
PUŽEVI
Ove su godine iza nas stvarno veliki napori da smanjimo španjolske puževe u biovrtu. Mama je doslovno svaki dan ujutro i navečer prolazila sva parcele s kantama i skupljala puževe u vodu s vapnom. Da to nismo napravili, sigurno ne bi imali ovakve rezultate ove godine. A razmišljam i dugoročno – jer svaki pobrani puž znači za početak oko 400 manje njegovih potencijalnih potomaka. Zahvalna sam to mi se je ove godine poklopilo odobrenje javnih radova od HZZ-a tako da je mama bila zaposlena nekoliko mjeseci u udruzi u sklopu programa javnih radova, te je sudjelovala i na održavanju biovrta, na izvedbi aktivnosti udruge, na nekim radionicama je prenosila svoje znanje, ali najviše – imala je puževe pod kontrolom. Jer bez angažmana od nekoliko sati svaki dan na ovako velikim površinama nema vidljivih rezultata. Da, i patke indijske trkačice su tu, ali ne može 6 patki one sve to pojesti. Ali dok se sve stabilizira računam na to da će one sve dalje držati pod kontrolom.
Tijekom rujna puževi su bili vidljivo reducirani, ali još uvijek je svaki dan mama skupila po 1 kantu puževa. Vrtovi su bili skoro slobodni, još su puževi ostali u šumskom vrtu. Tijekom rujne se puževi još pare i polažu jajašca, pa nema odmora od eutanaziranja. Još kad bi i susjedi to radili…ali ne rade…desno je voćnjak koji je dosta zarašteni i vlasnik nije tu, on uopće ne skuplja puževe, lijevo susjeda također ne skuplja puževe odnosno to čini jako rijetko i samo po povrtnjaku, a ima veliki voćnjak tj livadu s voćkama, pa puno toga dolazi opet k meni. Zato će muž redovito kositi uz među sa susjedima, da ne prelaze tako lako k nama, a dugoročno bi mi valjda trebala visoka daščana ograda, ovako će sigurno dobar dio opet doći k nama. Dobro s jedne strane da patke ponekad pobjegnu k susjedi i tamo jedu puževe, barem mi se ti puževi neće vratiti. A kad je krajem mjeseca zahladilo, niti puževi ne izlaze kao nekad, i njima smeta hladnoća.
OZLJEDA PRSTA
U subotu 05.09.15. napravila sam veliku glupost. U brzini da čim prije zabijem stupove na vrtu za grah koji se je polegao nakon puno kiše, maznula sam se svom snagom po kažiprstu desne ruke tako da je jagodica prsta pukla i dio mesa su čak morali odrezati što je izletjelo van… ruka mi je podletjela pa se je prst našao između bata i vrha stupa. Prst se srećom brzo oporavljao, tinktura od gaveza je zakon. Ali potpuni oporavak od ovakve ozljede dugo traje, dugo nisam uopće koristila kažiprst nego je njegovu ulogu preuzeo srednji prst u svemu čemu sam radila, a i sad dok ovo pišem – početkom siječnja, 4 mjeseci poslije, još uvijek nemam potpuni osjet u jagodici kažiprsta (niti otisak prsta kakav je bio :D). Eto nisam niti znala da je moguće takvu glupost napraviti s zabijanjem kolaca… sad i to znam – s batom i čekićima treba biti oprezan.
Ali naravno nema odmora, plijeviti se može i s jednom rukom, a ranu sam zaštitila flasterima i tako radila u vrtu.
Ovako je prst izgledao 10 dana nakon udarca:
POSJETA ŠKOLSKE DJECE BIOVRTU 10.09.2015.
Učenici Područne škole Novo Selo Rok su sa svojim učiteljicama bili su 10.09. gosti u biovrtu, sva 4 niža razreda. Šetnja Biovrtom, degustacija raznih vrsta rajčica, upoznavanje s raznim biljnim vrstama i učenje fućkanja na žirovu kapicu – prava jesenska škola u prirodi. Ulaganjem u djecu ulažemo i u našu budućnost. Sredstvo ulaganja – vrijeme, znanje i ljubav. Cijena ulaganje = 0 kuna. Vrijednost = neprocjenjivo 🙂
Sa školom imam dogovorenu dugoročnu suradnju i cilj nam je započeti tamo školski vrt s barem jednim razredom cijele jedne sezone, pa pišemo projekte vezano za to, nadam se da bude nam uspjelo. Tada se nadam da ću većinu uspjeti više zainteresirati o biljkama i prirodi.
Tijekom rujna u biovrtu su cvali asteri i suncokreti trajnice
naišla sam na cleome koje su se “držale za ruku” na biovrtu
Na vrtu br 2 bilo je jako bujno i šareno tijekom cijelog rujna
Radiči i kupusnjače su super napredovali (jedino su i tu voluharice pojele dosta endivija i radiča).
Na ulazu mi je slak obrasao ulazna vrata, a uz među sa susjedom sve se je šarenilo
procvali su mrazovci i žuta lužarka
Plavi mi se je kukuruz iskrižao s kukuruzom od drugog susjeda (vjetar nosi pelud do 2 km), a na vrtu sam imala raznobojne i zaljubljene mrkve
I još mnogo fotografija plodova, cvjetnoga šarenila i radova u vrtovima možete pogledati u sljedećem foto-albumu rujna 2015:
https://www.biovrt.com/galerija/rujan-2015/
