Zadnjih nekoliko dana mnogi na svojim profilima prenose vijesti o prosvjedima nizozemskih poljoprivrednika.
Čitajući mnoge komentare, neopisivo sam razočarana radi odsustva kritičkoga razmišljanja i razinama vrijeđanja neistomišljenika. Bojim se da tu mnogi zapinju između 2 ekstrema što je nažalost postalo “normalno” za sve teme danas – i bojim se da takav pristup bez kritičkog razmišljanja i vaganja argumenata ne vodi nikamo. Stoga je nužno i ovu situaciju pogledati malo više strana, kritički i ne toliko crno-bijelo kako danas mnogi vole gledati stvari.
Da li je jeftina hrana kojom zarađuju pojedinci na zagađenju okoliša pravo koje zaista trebamo podržati?
Imajmo na umu da je u Nizozemskoj poljoprivreda nešto sasvim drukčije od poljoprivrede koja postoji kod nas. Visoko je industrijalizirana, ima veliku produktivnost – ali to istovremeno znači da se koristi i više pesticida, u stočarstvu imaju daleko viši prosjek stoke po jedinici površine i strahovito veliko zagađenje okoliša, koristi se puno steroida i antibiotika. To sigurno nisu 2-3 kravice koje sretno pasu na idiličnim nizozemskim livadama, nego je to visoko koncentrirana stočarska industrija s velikim brojem grla, visoko industrijalizirani proces uzgoja i velika količina otpada koji zagađuje i koji je ogroman problem za okoliš i državu. Kako veli moj kolega koji je imao prilike putovati tamo: „U Nizozemskoj više nema ekosustava, potpuno je sve uništeno. Sve je toliko organizirano i pravilno, da je dok to vidiš iz aviona savršenije posloženo nego pločice u kompjuteru“.
Ta poljoprivreda istovremeno proizvodi vrlo jeftinu hranu, na tom cijelom lancu zarađuju poljoprivrednici – ali i svi oni koji im prodaju sve potrebno za takvu poljoprivredu – agro industrija koja prodaje sjeme, pesticide, strojeve… i upravo njima nije u interesu da dođe do promjena koje su predviđene u Zelenom planu EU.
Jeftino meso koje dolazi iz takvih država jedan je od velikih krivaca propadanja naših stočara – jer naši ne mogu nikako proizvoditi po takvim cijenama kao Nizozemci, pa nisu konkurentni naspram njima.
Kvalitetu u ovoj priči nitko ne gleda – i mnogi hrle u supermarkete po to jeftino meso, na pitajući se zašto je ono toliko jeftino. A čim imate intenzivnu poljoprivredu s jeftinim cijenama – zar zaista mislite da za najmanju cijenu dobivate kvalitetni proizvod gdje se misli na okoliš kod proizvodnje?
Kakva je hrana proizvedena u tim zemljama s intenzivnom poljoprivredom? Bez okusa (što znači i s puno manje nutrijenata jer ne raste u zdravom tlu), proizvedena u opterećenom okolišu. Čitala sam mnoge komentare ljudi kako je hrana u razvijenijim državama EU izgubila okus, kolegica mi se iz Njemačke žali da je meso iz njemačkih supermarketa toliko loše kvalitete da se stvrdne čim se pripremi – pa dolazi u Hrvatsku po meso uzgojeno kod njenih roditelja koje nosi s sobom u Njemačku. Slušam kako se turisti koji dolaze iz tih zemalja dive kako kod nas hrana ima pravi okus. Pa da, to itekako ima veze s načinom uzgoja. I to je jedan od razloga zašto su mnogi uzeli stvar u svoje ruke i sami si uzgajaju vlastitu hranu, te i sami mijenjaju svijet na bolje svojim primjerom.
A tko na kraju plaća cijenu zatrovanog okoliša za to da neki pojedinci mogu dobro zarađivati na takvoj poljoprivredi?
Svi, ne samo oni koji su dobro zaradili na tome.
I još dobivate nekvalitetnu hranu na vaše tanjure.
Stoga ajmo sagledati situaciju iz Nizozemske kritički, s više strana:
1. Ovakva intenzivna poljoprivreda je neodrživa i trebamo hitno nešto promijeniti ako želimo i dalje opstati i hraniti stanovništvo. Pogotovo u najrazvijenijim zemljama EU – gdje je zagađenje i uništenje prirode veliko. Čitate i sami mnoge koji komentiraju kako tamo hrana više nema nikakvog okusa, kako nema više kukaca. A stočarstvo je daleko najveći zagađivač – i ne, ne mislim na oblik stočarstva koji postoji u Hrvatskoj, nego nizozemski model, s daleko više stoke po površini od europskog prosjeka. Moderni regenerativni silvo-pastoralni sustavi gdje se stoka uzgaja na održivi način imaju smisla – ali intenzivni nisu sigurno put za budućnost.
2. Ljudi u životu najčešće idu linijom manjeg otpora i jednostavno ne žele promjene, te će često napraviti bilo što da se održi status quo. Jer bilo što drugo zahtijeva napor, akciju, treba izaći iz zone komocije. Pitam se što će biti s našim ratarima kad će trebati smanjiti količine pesticida koje koriste? Jer oni se sigurno ne slažu s najavljenim ograničenjima. Svjedoci smo i da se u RH stalno švercaju mnogi zabranjeni pesticidi iz BIH – a onda svako proljeće zbrajamo milijune uginulih pčela i svi se na internetu zgražaju kako se nešto takvo može dogoditi.
A što mislite kakvu poljoprivredu provode oni koji sad protestiraju u Nizozemskoj?
Prema istraživanju skupine znanstvenika iz Nizozemske, Njemačke i Velike Britanije, zadnjih 30 godina nestalo je 75% svih letećih kukaca i to prema podacima zabilježenim u zaštićenim područjima – a jedan od najvećih uzroka je industrijska poljoprivreda. I da, da bi se te porazne brojke zaustavile – hitno trebamo promjene u načinu na koji uzgajamo hranu. Hoćete li onda podržati pravo naših ratara da koriste zabranjene pesticida i da se nam ponavljaju pomori pčela i devastacija okoliša – jer eto, „zli zeleni imaju plan da unište poljoprivrednike i izgladne svijet smanjenjem pesticida“?. Želimo li hranu s više pesticida i veće zagađenje okoliša u ime prava ratara da mogu nastaviti s dosadašnjim praksama? Nemojte također zaboraviti da se hrana uzgaja na taj način kako bi bila jeftina i konkurentna.
Shvatite da stvari ne možemo gledati tako crno bijelo. Kad uništimo okoliš do kraja, kad do kraja ubijemo život u tlu – više nećemo moći proizvoditi nikakvu hranu – to je ona druga krajnost. I moguća stvarnost ako nešto brzo ne promijenimo.
U Međimurju – koje je nakon grada Zagreba najgušće naseljeno i područje intenzivne poljoprivrede itekako možemo osjetiti posljedice loših poljoprivrednih praksi. Radi intenzivne poljoprivrede i pretjerane upotrebe mineralnih gnojiva, imamo velike količine nitrita u vodi, a broj 1 uzrok smrti u Međimuraca je rak debelog crijeva – direktno povezan s prevelikom količinim nitrita u vodi. Da, s razlogom se žele u EU smanjiti količine u nitrita u poljoprivredi, a mi smo u Međimurju „bebica“ prema Nizozemskoj. A posljedice takve intenzivne poljoprivrede osjećaju svi – a ne samo oni koji ju provode.
3. Svjedoci smo velikog lobiranja predstavnika agro biznisa kojima je u interesu i dalje prodavati velike količine pesticida i svega kao prije – a plan EU o smanjenju im definitivno ne ide u prilog. Planu EU su u velikoj mjeri doprinijele i brojne europske organizacije i nije bio pod isključivim utjecajem multinacionalnih kompanija.
Već smo bili svjedoci pokušaja lobiranja pod izlikom korone i rata u Ukrajini da se zadrži i poveća količina dozvoljenih pesticida, s ucjenom da se neće moći proizvesti dovoljno hrane. Kakva im je točno uloga u ovoj konkretnoj situaciji – ne znam, ali sigurno su velike agro kompanije jako zadovoljne (ako ne i oduševljene) ovim prosvjedima u Nizozemskoj – jer im idu na ruku. I to je nešto što isto treba istražiti da bi se moglo imati kritičko mišljenje o ovome.
Je li cilj Zelene agende uništenje poljoprivrednika kako to sad neki pišu, ili pak poljoprivreda koja je održivija i koja proizvodi zdraviju hranu? Zar opet moramo u svemu vidjeti neprijatelja – a sad su mnogi svi koji žele sačuvati okoliš postali „neprijatelj koji želi uništiti poljoprivrednika“. Zar uistinu ne možemo vidjeti da postoje negdje i dobre namjere? Znate li da se dio zelenih aktivista bori i protiv uvođenja nove generacije GMOa u EU, što je već izlobirano od strane korporacija u većini svijeta?
Hoćemo li sad krenuti u sveti rat protiv svih zelenih aktivista i krenuti proglašavati sve napore da se nešto poduzme u zaštiti okoliša u neke skrivene agende te proglašavati da su to igre gladi i svi zeleni aktivisti debili?
Zar uistinu postoje samo dva ekstrema?!?
4. Treba malo detaljnije istražiti koje su to točno mjere koje donosi vlada i što se traži od stočara. Da li su stvarno toliko ekstremne, da li stvarno radi nove politike ljudi moraju prodati zemlju i da više ne mogu živjeti od svog rada? Koliko sam uspjela pohvatati u svim tekstovima – ograničenja su predviđena za zaštićeno područje u Nizozemskoj, koja spadaju u područja Natura 2000. U ta područja spadaju i recimo naša Plitvička jezera. Pa zar želimo da se i kod nas razvije intenzivno stočarstvo ili peradarstvo u takvim zaštićenim zonama? Zar bi netko ljudi u RH uistinu to podržao u npr. Plitvicama, Lonjskom polju ili pak Kopačkom ritu – u ime prava poljoprivrednika i uzgoja jeftine hrane? Također, da li je država uistinu tu postavila za Nizozemce neka nemoguća pravila – ili možda ipak ima mogućnost za drukčiji način poljoprivrede od koje će moći živjeti, prelazak na drukčije sustave? Čitam da neki prodaju zemlju i odlaze u druge države da bi radili na način kako rade – da li je onda ipak moguće da ti poljoprivrednici jednostavno ne žele raditi drukčije kao sad? I da li je stvarno opravdano da postoje intenzivne farme u zaštićenim područjima, ili je opravdano da država želi da se u takvim zonama radi drukčije poljoprivreda.
5. Da li se možda radi o slučaju da političari donose oni koji nemaju veze s poljoprivredom (kao često i kod nas), pa su postavili nerealne ciljeve i načine koji su u stvarnosti neprovedivi za male ljude? Da li su sve odradili na vrijeme i dali ljudima dovoljno vremena za prilagodbu? Pa su onda poljoprivrednici stvarno ljuti što ih je država stavila u nemoguću situaciju?
Koliko sam čula, prvo ih je država gurala u tako intenzivnu poljoprivredu i velika ulaganja da bi se postigla visoka produktivnost, da su i sami došli do velikih problema u stakleničkoj proizvodnji s novim nametnicima i bolestima… da bi sad odjednom morali odustati od svega i naglo prijeći na zelene načine – i da, s razlogom su ljuti radi toga.
Poljoprivrednik je i nažalost potplaćen naspram svih ostalih djelatnosti i premalo se cijeni, stoga razumijem bijes poljoprivrednika kada se nešto lomi preko njihovih leđa. Ljudi očekuju jeftinu hranu i nimalo ne cijene napore poljoprivrednika koji ju uzgajaju – a cijena hrane na tržištu je nerealna i daleko ispod cijene (to se poljoprivrednicima nadoknađuje potporama). I to nije u redu prema onima koji uzgajaju hranu.
Međutim, poljoprivreda je i jedna od grana uistinu najvećih zagađivača, intenzivno stočarstvo pogotovo, pa je nužno da se to promijeni.
6. Koliko na sve ovo ima utjecaja i činjenica da su radi suludih mjera kojima su nas političari i razni stožeri stezali zadnje dvije godine ljudi potpuno izgubili povjerenje u svoje vlade i političare, pa su protiv njih i kad žele napraviti nešto zaista dobro za budućnost?
…
U stalnom luđaštvu kojeg vidimo stalno u svijetu oko nas – probajmo zadržati kritičko razmišljanje i sagledati sve moguće strane, a još više – doći do nekih realnih činjenica. I konkretnih korisnih akcija.
Krajnosti, vrijeđanje drugih i nesagledavanje svih mogućih strana samo vodi dalje u novo luđaštvo.
A vjerujem da je gotovo vrijeme da se ponašamo poput pijanih milijunaša, vrijeme da svatko preuzme odgovornost za svoje postupke i izbore na ovom planetu. Čisto ako se zapitate što (i) vi možete napraviti po ovom pitanju, ako već niste na tom putu: uzgajajte vlastitu hranu i podržite naše lokalne hrvatske ekološke poljoprivrednike.
Ja sam shvatila pred 16 godina da stvarnu promjenu ne mogu napraviti klikanjem po internetu i kupovinom jeftine hrane iz supermarketa – nego uzgojem vlastite hrane na održivi način te podrškom lokalnih ekoloških poljoprivrednika kupovinom, upravo to i radim.
Pozivam i vas na istu revoluciju za promjenu i vašeg života i ovog svijeta na bolje.