Proljetni radovi su (uglavnom) gotovi - Biovrt - u skladu s prirodom

Proljetni radovi su (uglavnom) gotovi

Nakon duge i hladne zime, ove je godine i proljeće kod mene bilo jako hladno, vjetrovito i sad na kraju i previše kišovito. Nakon takve zime i proljeća, imam osjećaj i da dosta toga ove godine kasnije niče nego prošle godine, ali to je u ovom slučaju odlično, jer kasnim i ja sa sjetvom, tako da će na kraju sve i super ispasti:)

Ovo sam proljeće imala prvotno velike zahvate u vrtu, tj s voćnjakom i jagodama, o čemu sam već pisala, tako da sam u glavno sređivanje vrta i sjetvu krenula tek početkom svibnja. Raskrčivanje vrta, odnosno micanje korova trajalo je gotovo tjedan dana, s time da me je 2 dana zaustavila kiša u radovima. S obzirom na to da u mom vrtu nema oranja niti prekopavanja, sav korov mičem ručno – glavni alat mi je mala ručna motičica. Jedan od razloga takve metode je da previše ne poremetim životne zajednice u i na tlu, a drugi je što je sve prepuno trajnica i niknulih samozasijanih jednogodišnjih biljaka, pa zapravo ovakvim načinom obrade ciljano mičem korov, ostavljam ono što se je samo zasijalo. To je još jedna briga manje za mene, jer određene vrste se mi već godinama same zasijavaju, pa tako ja ne moram voditi brigu sa sjetvom tih vrsta – cosmos, impatiens balsamina, male maćuhice, slamnata ruža, amaranthusi, cleome, crnjika…. Jedina briga mi je pamtiti gdje su prošle godine rasle, pa da znam gdje ih mogu očekivati na vrtu. Ove godine imam i priličan “problem” s gladiolama – nisam pobrala sve male lukovice tj pomladak velikih lukovica, a unatoč hladnoj zimi (-22), sve su male lukovice opstale i sad niču po cijelom vrtu, po svim mjestima gdje su prošle godine rasle. Velike lukovice ne mogu prezimiti na tim temperaturama, ali zato njihov pomladak može – to je prava borba za nastavak vrste.

Ovako je to izgledalo na početku radova, 04.05.2010.

04052010 19

Nisam odmah i sijala, prvo sam počupala korov i ostavila ga da se suši na gredicama, kako ga kasnije mogu iskoristiti na vrtu, a pritom i štiti gredice od isušivanja. Početkom tjedna je bilo izuzetno sušno i prilično sam se namučila oko prve 2 gredice, jer je jako teško čupati korov dok je tlo tvrdo i suho. Onda je konačno palo malo kiše i olakšalo mi stvar – velikom brzinom, čak i bez prevelikog korištenja motičice, raščistila sam korov do kraja tjedna i posijala većinu povrća.Veliku motiku zapravo koristim samo kad treba poravnati neku gredicu ako ju prekopaju krtice, pa treba ponovo formirati staze i gredice.

Ove godine imam isti problem kao i prijašnjih godina – premalo malča za prekrivanje gredica – s time da sam ove godine još prilično proširila cvjetnjak oko kuće, premalo otkosa trave je ostalo za vrt. Stoga sam ove godine odlučila probati nešto drukčije: sav otpad ostavljam od jeseni na vrtu, sve samo strgam i pobacam po tlu, sav korov koji sam počupala također – prijašnjih godina sam to sve skupa stavljala na staze po kojima hodam po vrtu da se tako razlaže na licu mjesta. Ove sam godine odlučila na polovici vrta sve to ostaviti na gredicama kao malč – na svim gredicama gdje sadim grah. Ono što sam odmah znala da će se dogoditi je da će zatraviti staze na koje nisam imala što staviti – s time prije nisam imala problema, ali lako se to riješi motikom dok naraste. Prednost tog debelog sloja malča je puno manje korova.

Slika: gredica graha pomalčirana suhim ostacima biljaka i korovom:

29052010 73

grah1

Iskreno – mislim da sam pogriješila. Prvo, kako je stalno ćudljivo vrijeme i kako je palo dosta kiše, jedan dio korova je “oživio” i počeo dalje rasti – korovi su pravi borci za preživljavanje, pa stalno to moram prevrtati. Drugo – prvi put mi se dogodilo da imam problema s puževima – napali su mi dio graha i cinije. Razlog što su se zadržali tu puževi jest upravo ta mješavina malča koji sadrži i veće komade i sve je puno pukotina, pa oni imaju odlično skrovište.Radi toga, jedan manji dio graha su mi poharali puževi, ali se nadam da će biljčice ipak narasti. Osim toga, primijetila sam da je dosta ptičica počelo zalaziti u moj vrt – pratile su me dok sam obrađivala gredice i strpljivo čekale na ogradi pokraj da se ja maknem, pa da se one mogu počastiti kukcima na mjestima gdje sam ja obradila gredice. Osim sjenica, golubova, lastavica i vrabaca, primijetila sam još jednu novu vrstu koja je počela biti česta na mom dvorištu/vrtu, ali ih još nisam identificirala, a ponekad preleti i jastreb. Ptičice su također korisne, prirodni su neprijatelji brojnim nametnicima, između ostalog tamane i puževe, tako da sam zadovoljna što zalaze u moj vrt – štete mi zasad nikakve ne rade:)

Da se još osvrnem na malčiranje, sljedeće godine nastavljam ponovo s prvotnom metodom – sav suhi otpad i korov kompostiram na licu mjesta, ali ne na gredicama, nego između gredica, po stazama na kojima hodam. A za gredice ću i dalje koristiti samo otkos trave, koji mi se je za sad pokazao kao najbolje sredstvo za malčiranje. Otkos trave najradije koristim odmah, svježi, jer ga koristim u tankom sloju i svježi je najlakše rasporediti u tanak sloj – uzmem veću količinu malča u ruke i lagano ga tresem iznad gredice, tako da se lagano rasporedi u tanak sloj po gredicama. Ovo je jako bitno za gredice na kojima ste sijali nešto što će izrasti sitno – tanak sloj, koliko god on tanak bio štiti tlo, a male biljčice mogu narasti, što bi s debelim slojem malča bio problem.

otkos1malc 21

Kad biljčice narastu tad se može malčirati i u debljem sloju, a što sprečava bujanje korova. A za malč stvarno budno pratim gdje će tko kositi, jer skupljam travu kod susjeda i s lijeve i s desne strane:) I još mi nije dosta:))

malc1

Kako je ovo proljeće bilo jako vjetrovito, malč je bio od velike koristi, jer vjetrovi jako brzo isušuju zemlju. Na sljedećoj slici možete vidjeti razliku između nepokrivene (desno) i pokrivene zemlje malčom – ispod malča se je održala vlaga i mnoštvo je kukaca koji ruju, održavaju zemlju rahlom i razgrađuju malč te time gnoje zemlju, dok se je na nepokrivenoj površini napravila tvrda kora.

Slika vrta se je tijekom svibnja mijenjala jako brzo – najviše imam lupinusa, ivančica, samoniklih makova i kamilice koje sam ostavljala posvud u vrtu, oni su jako brzo rasli. Nakon tek nešto procvalih irisa i spiraee (prva slika, 11.05.), uskoro su svoju raskoš pokazali lupinusi i ivančice (23.05.2010). Kao što sam već napomenula, ovo je godine sve to kasnije u usporedbi s prijašnjim godinama, ali isplatilo se je dočekati to:)

11052010 6423052010

Grmovi lupinusa su mi stari nekoliko godina, s time da se oni konstantno sami zasijavaju i uvijek procvatu u nekoj novoj nijansi, a kad oni caruju vrtom, sve dobiva neki otmjeni i graciozni štih, a oko njih stalno zuje bumbari i pčelice:)

lupinus

Nakon lupinusa, u prvi plan iskače kamilica. Na mom vrtu ima je posvuda, a to se je dogodilo sasvim neplanirano. Prve sam godine slučajno nabasala na sjeme kamilice, i posijala sam ju između kupušnjača i krumpira, jer im poboljšava okus. Te se je godine nakon cvatnje rasijala, a svake sljedeće godine sve se više širi, tako da je danas ima posvud na vrtu. Osim svoje ljekovitosti po kojoj je poznata, te se može koristiti u raznim biljnim juhama i gnojivima, u mom je vrtu dobila sasvim novu ulogu – mamac za uši. Kamilicu obožavaju crne uši (i sve ostale uši drugih boja), te se one na mom vrtu skupljaju najviše na kamilici. Pitate se možda – kako to može biti dobro??:) Pa ovako, morate biti svjesni da su uši nešto neminovno, te da one zapravo najviše žive u simbiozi s mravima (o tome članak uskoro). Uši jako često napadaju mlade biljke i pogotovo bob – ali kad raste kamilica u blizini – radije će biti na kamilici, i tako su vam pošteđene ostale mlade biljke. Ove sam se godine to uvelike uvjerila u pogledu na gredicu boba – prošle godine je bob rastao s kamilicom i uši nije bilo na bobu, samo na kamilici – ove godine bob je na gredici na kojoj slučajem nema uopće kamilice – bob je prepun crnih ušiju. Dakle, bolje da su uši na kamilici, nego na ostalim biljkama, barem je to tako uglavnom na mom vrtu. A kako kamilica završava s vegetacijom, poberem onu koja nema ušiju, a ostatak počupam i spalim – tako se riješim i ušiju:) Nikad nije sva kamilica puna ušiju, ovisi o godini – a ova je godina očigledno odlična za uši, jer ih ima prilično mnogo, u svim mogućim bojama – imam i crne, i zelene, i crvene…i sve boje između:)) Naravno, uši su dio biosustava, u vrt dolaze i njihovi prirodni neprijatelji koji se njima hrane – bubamare, osolike muhe, zlatooka….

Slika: vrt prepun rascvale kamilice, 29.05.2010, u pozadini rascvale ivančice

23052010

Sve ostalo cvijeće sijala sam tijekom svibnja, uglavnom sve direktno na vrt. Nekako nisam uopće prije osjetila potrebu sijati, isto niti tako u teglice na terasi – bilo je uglavnom previše hladno i vjetrovito – posijala sam tek nekolicinu vrsta u teglice na terasi, i tome je trebalo strašno dugo da nikne – upravo radi te hladnoće, tako da sam zapravo imala dobar predosjećaj da jednostavno – ne sijem. I da sam prije u teglicama uzgojila biljčice i presadila ih van, vjetar i hladnoća bi im jako naštetili. Tek sad zapažam da su po vrtu počele nicati ostale vrste koje niču dok malo zatopli – celosia, amaranthus, cleome – jednostavno je predugo bilo hladno i biljke prije nisu imale uvjete za nicanje – dakle, iako sam sve posijala prilično kasno, zapravo sam posijala sve u pravi trenutak.

Od povrća sam jako zadovoljna lukom ove godine, posadila sam ga rano i jako lijepo napreduje, ali je mrkva slabo niknula između luka, pa sam morala ponoviti sjetvu. Lukove muhe gotovo i nema, tak na ponekom luku kojeg sam sadila najesen. Grašak jako lijepo napreduje, prvu sam rundu posijala prerano i nije puno niknulo – iako stoji u literaturama da grašku ne smeta hladnoća za klijanje, ipak sam primijetila da vrijeme utječe na nicanje graška – druga gredica graška kasnije sijana jako lijepo napreduje.

S presadnicama rajčice se baš nisam proslavila, sijala sam ju u teglice, po 10-tak sjemenki u veću teglicu, ali sam pogriješila što su bile vani na terasi na vjetru i vjetar ih je dosta ofurio, pa je malo toga opstalo. Dobro da što se rajčice i paprike imam “zlatnu rezervu” – baku – ona uvijek jako mnogo posije i ostavi presadnice i meni, možda se zato i previše ne trudim oko toga, jer znam da me presadnice čekaju kod bake. Ali sam ove godine pokušala još nešto – sjetva rajčice direktno na vrt . Primijetila sam prijašnjih godina da rajčica koja se sama zasijava (sitna koktel rajčica) jako uspješno niče i napreduje (i sad niče posvud na vrtu), pa sam nešto rajčica sad kasnije posijala direktno na vrt – niknula je i napreduje.

S kupušnjačama isto tako previše sreće ove godine nemam – prva runda je slabo niknula radi suše tog trenutka (podsjetnik za iduću godinu – Zalijevati!!!) i napale su ju one male skačuće bubice i dotukle ih, druga je runda krasno niknula, ali su onda ispod voluharice temeljito prekopale i uništile više od polovice. Ali i tu imam zlatne rezerve, dobila sam presadnice kelja od bake i presadnice kelja pupčara i karfiola od prijateljice, ostalo ću još uzgojiti naknadno. Blitva je jako krasno niknula, posijala sam mnogo jer sam imala neko sjeme staro preko 3 godine i nisam bila sigurna da li zadržava tako dugo klijavost – zadržava apsolutno, sve je niknulo:) Više od polovice vrta su mahunarke, lijepo napreduju, osim nažalost par gredica gdje su ih napali puževi – kad prođu ove kiše moram postaviti mamce za puževe – daske da se ispod sakriju, pa ću ih onda skupiti.

krumpir

A najveće čudo ove godine – krumpir. Na gredici krumpira sam ove godine pronašla ukupno – 2 krumpirove zlatice. Razgovarala sam s bakom, kod njih ima puno više krumpira, ali i kod nje nema previše krumpirove zlatice – ovo je već druga godina zaredom kako opada brojnost krumpirove zlatice, barem kod mene. Inače, gredica krumpira mi je zapravo kombinacija krumpira, kamilice koja mu poboljšava okus i mlječike koja odbija voluharice i odbija zlatice – više relativno nego apsolutno, ali valjda nešto pomaže. U toj džungli, teško će zlatice pronaći krumpir:) Jedino me je jako zabrinulo što sam na 2 grmića krumpira primijetila – plamenjaču. Odmah sam uklonila sve zaražene dijelove, a prskanje ničim zasad nema smisla radi kiša, čim to završi idem u prskanje otopinom mlijeka i vode(1:10).

“Odbravljivanje” jagoda se je isplatilo, imam strašno puno krasnih jagoda, i šumskih i vrtnih, ovih dana zore, dobro da po prognozama prestaje kiša i da će vrhunac jagoda ipak ove godine biti po sunčanom vremenom – prošle su godine kiše jako uništile jagode.

I naravno, opet je prevladalo cvijeće…tokom prošle i ove godine opet sam dobila i nabavila masu sjemenja, mnogo novih biljaka…velikim dijelom vrta ipak će dominirati cvijeće. Vrt je već sad prilično zarastao, što me je prilično iznenadilo što se je dogodilo tako rano – još pred tjedan dana mogla sam relativno dobro prolaziti stazama po vrtu, danas već po većini vrta moram dizati noge visoko:) I dočekala sam jedan od najljepših trenutaka u godini: procvali su makovi )

0206201021

Poanta za kraj;) Svake godine nešto bolje uspijeva, nešto slabije. Prijašnjih sam se godina mučila s lukom koji nije nikako napredovao, ove godine je prekrasan…ove godine ću se više mučiti s kupusnjačama. Ali, nema se smisla radi ničeg uzrujavati ili živcirati – ono što će uspjeti toga će biti, ono što neće, možda iduće godine:) S nametnicima je ista priča – ove godine očigledno neću imati posla s zlaticama, ali zato uši caruju. Prve godine kako sam se počela baviti vrtlarenjem, kad sam spazila prvu najezdu na kamilici – mislila sam da je smak svijeta – danas uopće ne obraćam pažnju na uši na kamilici:) A bolesti su još ono što slijede. Ali, i to je sve neminovno, a i unatoč bolestima i nametnicima, tokom godine mnogo toga će se ipak izboriti za opstanak. Vrt mi je prilično prenatrpan, svjesna sam toga, koliko to nekim stvarima pomaže, toliko možda i nekim odmaže. Ali baš u svemu tome i jest ljepota: stvari nikad neće ići 100% uspješno, dogoditi će se dobre i loše stvari, ali i loše se mogu iskoristiti pozitivno: kao znanje koje ću koristiti idućih godine koje slijede:)

 

O autorici