0
Konačno je počelo:)) Nakon duge i hladne zime, konačno je snijeg okopnio i toplije je vrijeme. Već sam bila jako nestrpljiva i zabrinuta radi sjetve boba, treba ga čim prije sijati da bi bio otporniji na crne uši, a tjednima sam gledala na vrt pod snijegom. I konačno, prošli tjedan u četvrtak bio je prvi dobar dan za radove u vrtu, dovoljno da uzmem motičicu i sjeme u ruke i pojurim na vrt. Za one koji ne znaju, moj vrt je bez oranja i kopanja…tako da me ne sputavaju nikakve mehaničke pripreme tla…gredice su spremne, prepune života, trajnica i zasijane sjemenjem cvijeća i povrća koje se je samo prošle sezone zasijalo..ja ih samo dopunjavam i usmjeravam:)
S obzirom na to da na vrtu još kako-tako pazim na rotaciju tla, pa sam vrt podijelila vizualno u 3 skupine:
– dio s jagodama, začinskim biljem i rajčicom – te biljke su uvijek na istom mjestu
– dio s mahunarkama (mahunarke gnoje zemlju dušikom)
– dio za ostale biljke (koje više ili manje iscrpljuju zemlju)
Zadnja 2 dijela konstantno rotiram, tako da izmjenjujem mahunarke i ostalo povrće, ali između je jako mnogo dijelova gdje rastu razno cvijeće i trajnice…a dosta toga na kraju završi tamo gdje trenutno ima mjesta:)
Evo slike mog povrtnjaka u najljepšem izdanju prošle godine (dobro ste pročitali, povrtnjak:)))
Da, puno je to cvijeća…, ali i cvijeće ima jako bitnu ulogu u biosustavu, privlače korisne kukce u vrt, neke poput vučike (lupinus) gnoje tlo dušikom radi kvržičnih bakterija na korijenju…mnogo je cvijeće zapravo ljekovito i jestivo…. A i jednom dok počnete…teško je stati, barem je meni bilo:) A sad nakon nekoliko godina, točnije nakon 4 sezone vrtlarenja, vrt je prepun trajnica cvijeća i jednogodišnjeg koje se ionako samo zasijava….i ima li boljeg recepta za bolje raspoloženje od šetnje vrtom prepunog cvijeća:)
Joj da, počela sam o bobu:) Dakle, bob sam konačno posijala, smjestila sam ga u blizini začinskog bilja (melise i rute s jedne strane, te vrtnog čubra s druge strane). Čubar slovi kao biljka koja tjera crne uši koje obožavaju bob, pa da isprobam tu kombinaciju. S druge strane, na stalno mjesto gdje je “razapeta” mreža biljkama za penjanje posijala sam prvu turu graška – i on je neosjetljiv na niske temperature i može se prije sijati, pa da čim prije mogu imati berbu. Obožavam mladi grašak, sam miris svježe ubranog graška …kupljeni zamrznuti nije ni do koljena okusu graška s vlastitog vrta na proljeće:)) A s obzirom na to da je grašak prilično nestabilan i treba potpornje za rast, mreža mi se je pokazala kao idealno “pomoćno sredstvo” grašku za uspravan rast.
A sad slijedi mali šok nakon prve slike, ovo je moj vrt slikan 27.02.10.
Na prvi pogled, izgleda strašno:)) Ali pogledajte i prirodu u pozadini, sve izgleda ovako u ovo doba godine…priroda tek počinje s vegetacijom:) Po uzoru na prirodu, ništa ne čupam iz gredica najesen. Primijetila sam da je korijenje biljaka privlačno glistama i kukcima pod zemljom, pa zašto im to oduzimati? Najesen sam nadzemni dio biljaka koje su završile s vegetacijom jednostavno potrgala, usitnila rukama i pobacala sve to po gredicama. Koliko sam imala malča od otkosa trave, a nikad ga nemam dovoljno, sve sam pobacala po gredicama. I to je zimi bila idealna okolina blistama i kukcima pod zemljom koji lagano uvlače organski materijal s gredica pod zemlju te tako gnoje tlo. I svi smo sretni i zadovoljni – kukci i gliste siti i stanište im odgovara, a meni zemlja pognojena i prorahljena. A estetski izgled….bar susjedi imaju o čemu pričati, ha, ha (šala mala)
Evo slike gredice koju sam najesen prekrila debljim slojem malča od trave: ubrzo je sve nestalo, sve je uvučeno i prerađeno pod zemljom, a rupe na površini su rupe gdje su gliste izlazile da bi pokupile organski materijal:)
Na površinama gredica nakon zime ostaju samo deblji dijelovi ostataka biljaka koji su preveliki i još nisu razgrađeni. I oni će mi idealno poslužiti u vrtu, ali o tome kasnije. I zamijetila sam još jednu stvar – tamo gdje sam na površini na hrpi ostavila puno organskog materijala, tamo krtice najradije ruju. Razlog tome je što puno organskog materijala privlači kukce i gliste, a oni privlače krtice koje su mesožderi.
U pozadini vidite i travu i korov – da, i toga ima posvud po vrtu:)) Ali, u tako rano proljeće kad je zemlja više manje vlažna, bilo kakvo čupanje korova je Sizifov posao i nema smisla. Zemlju s korijenja teško možete maknuti radi vlage u tlu, uznemirit ćete samo gliste koje u takvim uvjetima najradije obitavaju oko korijenja biljaka, a gliste su vam najmarljiviji radnici u vrtu, i to bez nadnica:) Mnoge vrste korova su višestruko korisni, odlično prekrivaju zemlju i štite od vanjskih utjecaja i dobra su alternativa ako nema dovoljno malča, pogotovo mišjakinja, i još je k tome jestiva i ljekovita, ima okus po mladom kukuruzu.
Iako moj vrt na prvi pogled izgleda prilično žalosno, ako se pogleda bolje izbliza, sve je već počelo pupati. Već pod snijegom sve je živnulo:) Unatoč dugoj zimi i izuzetno niskim temperaturama, spustilo se je čak i do minus 22, mnogo je toga preživjelo.
Od povrća, preživio je kupus koji je bio prošle godine premali za berbu, pa sam ga ostavila na vrtu. I tako ću uskoro brati kupus na vrtu:) I zimska salata je jedva dočekala da se snijeg makne, malo je spljoštena od tereta snijega koji ju je pritisnuo, ali sad će ona ubrzano nastaviti s rastom. A već je posvud i niknula salata koja se je sama zasijala na vrtu…sad ju samo moram presaditi.
Luk posađen najesen isto se oporavlja od pritiska snijega, tu ću još dodati u kombinaciju samoniklu salatu na gredicu, a preživjela je čak i blitva – i hladnoće i voluharice, barem za sad…voluharice jako vole pojesti korijen blitve. I nešto preostale cikle što mi je promaknulo pri berbi na jesen je preživjelo. Ono što mogu zaključiti je da mlade biljke, koje nisu stigle narasti na punu veličinu na jesen, često uspješno preživljavaju i vrlo hladne zime…samo da bi uspjele dati sjeme i završile životni ciklus.
I cvijeće se polako budi. Zeleni grmići ivančica su već prekrasni, pakujci pupaju na sve strane, graničice su počele nicati, lupinusi ne samo da odrasle biljke pupaju listiće, već i niče sjeme koje se je samo zasijalo – sjeme lupinusa očigledno ne treba toplinu za nicanje, ali nažalost ako će se dogoditi jači mrazevi kasnije, oni mogu uništiti mlade biljčice. Niknula je i jednogodišnja silene armeria, njoj uopće ne smeta hladnoća.
Uglavnom, kamo god da se okrenem i bolje pogledam: počinje novi život:) Najnestrpljivijima mi se čine, osim ivančica, digitalisi i turski karanfili, oni su prilično porasli pod snijegom:
Ma da, ne samo da niče….i cvijeta:)) Čestoslavica (“korov”/ljekovita biljka/prekrivač tla) već posvud otvara male slatke cvjetiće. Cvatu i tratinčice…njih imam posvud po vrtu, one “obične”…ma što bi bio cvijetnjak i bez tih dražesnih malih bijelih cvjetića:)) I ono što me uvijek fascinira u mom vrtu: ljubičice – nevjerojatne su, već su počele cvjetati, a osim toga, i najesen su cvale…tako se godinama ponašaju u mom vrtu..nije mi jasno, ali se ne bunim. Možete se podsjetiti mirisa ljubičice?? Da, prekrasan je:))
I naravno, što bi bio vrt bez lukovičastih vjesnika proljeća. Provirile su anemone, procvale visibabe, drijemovci, jaglaci, šafrani, jetrenka….to je tek početak, najbrži su se požurili, ali ima ih posvud mnogo, već sam i zaboravila gdje točno sve jesu, pa ću ovaj mjesec imati mnogo iznenađenja na vrtu i oko kuće…jedva čekam:))
