Ožujak 2012 - sadnja voćnjaka - Biovrt - u skladu s prirodom

Ožujak 2012 – sadnja voćnjaka

Već početkom ožujka posvud se je počeo osjećati nedostatak vlage, i unatoč prognozama koje su najavljivale skoru kišu, kiša nikako da padne.

Početak ožujka provela sam u presađivanju lukovica koje su niknule na krivom mjestu, odnosno bile zaklonjene drugim biljkama, ili na putu mojoj retriverici Neri, te uklanjanjem suhih ostataka biljaka, suhe trave i sl. Veće suhe dijelove sam pobrala posvud na vrtu i spalila na jednom mjestu. Spalila sam ostatke uglavnom zato što među njima je bilo najviše astera i amaranthusa koji su bili svi prepuni sjemenja, a oni mi se naveliko rasijavaju, pa da spriječim to sve sam spalila. Također, pepeo je dobro gnojivo. Počela sam “raskopavati” jednu gredicu s jagodama. Naime, na nekoliko dijela mi se širi pirika i slične trave, koje imaju podzemno rizomatsko korijenje, i jedini način da ih maknem s gredica je izvaditi jagode, dobro “pročešljati” gornji sloj zemlje i povaditi svo korijenje, te opet posaditi jagode. Da, dugotrajan i mukotrpan posao, ali kako na tom dijelu godinama nisam to radila, bit će ok i za jagode (više o rizomatskom korijenju ovdje).

Na biovrto osim jagoda nisam ništa previše dirala, jedino malo potrgala suhih biljaka i pobacala po tlu, a sve se je polako počelo prekrivati mišjakinjom i crvenom nežarećom koprivom, kao i svake godine. To odlično štiti zemlju i ostavlja ju rahlom ispod, te štiti od isušivanja.

Procvale su cica-mace, a vatrene sjenice su jako rano izašle i sunčale su se u skupinama na suhim biljkama.

242199

Niknuo je i prošlogodišnji češnjak, prezimila zimska salata

259254

Proljetno je cvijeće konačno sve obojilo u šarene boje, počinje konačno proljeće! I boje, i mirisi, i pjev ptičica.

Eranthis i procijepak

0651160

drijemovac i šafrani

120167

šafrani i visibabe

191234

kukurijek i procijepak u cvatu

116225

Ovog proljeća sam najviše bila zaokupljena formiranjem voćnjaka na novim parcelama koje sam kupila krajem prošle godine, radi se o ukupno 5000 m2 (slike parcela u tekstu prosinac/siječanj). Naručila sam 60 sadnica lješnjaka, 45 bobičastog voća (ribizli, josti), i 30-tak voćki (uglavnom starinske sorte jabuka, koje nije potrebno prskati, te nešto kruški, šljiva, marelica, breskvi, dunja, mušmula, smokvi, trešnji…)

Cijeli voćnjak koji sam nasadila prošle godina sam pognojila s bio-granulama, i sve nove voćke sam posadila također s tim granulama. Naime, na području gdje smo suprug i ja ove godine sadili novi voćnjak, na spomenutih 5000 m2, jako je loša zemlja, prepuna šljunka, jer je tu bila prije velika graba, koju su zavozili prilikom kopanja kanalizacije u mom selu. Prilikom sadnje smo se jako namučili, uništili alat…i kako zemlja nije baš plodna, trebali je sve dobro pognojiti. Naravno, umjetna mineralna gnojiva mi ne padaju na pamet, jer to nikako nije u skladu s prirodom. Bio granule na bazi kokošjeg, konjskog i ostalog gnoja, briketi, čine mi se sasvim dobrim rješenjem za ekološki voćnjak. Također, na mjestima gdje je bilo jako puno šljunka, dovozili smo zemlju s vrta, koju smo pokupili sa svježih krtičnjaka. A poučena jako lošim iskustvima na prvom voćnjaku koji sam sadila i nekoliko potpuno uništenih voćaka od voluharica koje su oglodale svo korijenje – novi noćnjak nasađeni je s lomljenim staklom oko korijenja (više).

Nakon sadnje voćaka, i svog bobičastog voća u redovima između, da se iskoristi prostor, te lješnjaka s južne strane, ispalo je da sam naručila previše sadnica lješnjaka, koje sam onda sve skupa posadila na jedno mjesto, već će mi negdje uskoro zatrebati. Sa sjeverne strane sam već u siječnju nasadila “ogradu” tj zaštitu od vjetra od samoniklog drveća i vrba. Sad ispada odlično da sam to napravila u siječnju, jer je počela suša, ne bi imalo smisla presađivati to kasnije.

Već početkom ožujka osjećao se je dakle nedostatak kiše, i iako su najavljivali kišu, nikako da padne. Tako smo se u sadnju voćnjaka uputili s punom bačvom vode, a isto tako smo i nakon tjedan dana sve opet zalijevali, da nam sav trud oko sadnje ne propadne.

A na parceli koja je bila nekoliko puta izlijana kanalizacijom odlučila sam nasaditi ukrasni park, tu sam naručila ukrasno drveće iz rasadnika Curek, nešto sama uzgojila, kupila dosta ukrasnog grmlja…. Počela sam tu saditi i dosta cvijeća već od prošle jeseni, pa sam tako nastavila i ovo proljeće…dobila sam procijepke, drijemovce, prave jaglace…pa sam još s vrta presadila tu prave mirisne ljubičice….ova parcela bi kroz par godina mogla biti pravi mali botanički vrt, jako me veseli njeno kreiranje :) Čak sam tu predvidjela tu i mini jezerce, na dijelu gdje se ionako skuplja kišnica s okolnog područja, i kako smo baš imali bager doma jer smo raskopavali dio dvorišta i navažali čisti šljunak, a otkop vozili na tu parcelu i formirali stazu preko, dogovorila sam da mi i taj dio malo produbi. O ovoj ideji sam već pisala na ovim stranicama. Nažalost, nisam bila doma u to vrijeme, svi su me krivo shvatili, zapravo točnije rečeno očigledno nisu slušali moje upute dok sam rekla nek se to mjesto samo malo produbi u obliku žlice, maksimalne dubine pola metra. Kad sam došla doma dočekao me je krater u obliku šeflje dubine 1,5 metara, s nasipom oko (kako bi se preko nasipa skupljala oborinska voda s okolnog područja, dobro je pitanje logike).

054057

Uglavnom, kako se je sad sve to pomiješalo sa šljunkom koji smo navozili pored za stazu preko te parcele, i kako je već zapravo prvotno u donjim slojevima bio šljunak, sve sam dala opet zaravnati jer je ovo bilo stvarno nepopravljivo, i ponovo je malo prokopano jezerce, nakon jako puno posla……jedino nažalost nema tu više onog finog sloja ilovače koja je prije odlično držala vodu…pa moram opet poraditi na svemu tome i probati to sve nekako spasiti. I da, dosta sam vremena izgubila grabljajući šljunak na tu stazu s okolnog terena i sužavajući je, jer je bager to dosta naširoko sve razvukao. A u šljunak je nemoguće saditi. Moj savjet svima kojima se nešto takvo radi s mašinerijom – ne prepuštajte baš nikome na brigu takve stvari, bolje da ste pored cijelo vrijeme jer inače vam ostaje samo puno živciranja i puno posla. Baš sam se osjećala jadno oko cijele te priče, jer na kraju je sve ovo puno više štete nego koristi.

320

Tijekom ožujka vladala je dakle suša i visoke temperature, natprosječno visoke za ovo doba godine, čak i preko 20 stupnjeva. Jedan veliki dio cvijeća sam iznijela van s potkrovlja, toliko je toplo i krasno da se sve čim prije privikne na vanjske uvjete, jer mi je gore raslo kao ludo. Posadila sam i ukrasne koprive što su preko zime čekale u vodi, stvarno najbolji način da se održe preko zime. Počela sam i sijati dosta cvijeća u teglice na potkrovlju. Kako mi prošle godine radi vjetra na terasi nije baš uspjelo sa sjetvom, ove godine nastavljam sa sjetvom na potkrovlju. Pikirala sam paprike i bijeli patlidžan u zasebne posudice, patlidžan se je počeo polijegati radi crne noge presadnica, pa je bilo hitno spasiti ih.

Na biovrtu sam krajem mjeseca raskrčila jednu gredicu za grašak, a na rubove sam presadila samoniklu zimsku salatu s vrta broj 2. Nikla mi je tamo gdje sam potrgane stabljike salate koja je otišla o cvijet pobacala po tlu – tako sam ju opet zasijala. Također, s vrta broj 2 sam rasadila preživjele kupusnjače po vrstama posvud po šumskom vrtu – na više (čim udaljenijih) mjesta, radi toga da se ne iskrižaju dok procvatu i da uberem sjeme. Sjeme gotovo svih kupusnjača se ubire druge godine uzgoja, jer one u rano proljeće idu u cvijet.

375

Krajem mjeseca, dok sam maknula sve bitno s vrta br 2, otac mi je potanjurao vrt br 2, orati nisam dala. Kao i prošle godine napravio mi je redove sa sijačicom za krumpir. Posijali smo 2 reda krumpira, pa sam sijala na vrtu br 2 : kupusnjače, 4 vrste graška (rani, srednji i kasni), luk, mrkve, peršin, pastrnjak, salate, kolerabe, rotkvice, kukuruz, ciklu… u ovako pripremljenoj zemlji jako je lako raditi, a sije se brzinom munje u usporedbi s napretkom na biovrtu.

Princip ostaje isti – po 2 reda s grabljama spajam u jednu gredicu, i ostaju mi staze između. Dio je dakle završen, a ostatak ću sijati krajem travnja, kad dođe red za sjetvu mahunarki, tikvi, krastavaca, paradajza i paprike.

I sada još sve što nam treba je kiša. Krajem ožujka zemlje je bila tvrda, svo bilje baš jadno i žalosno bez vode. Doduše, moja ilovača jako dobro drži vlagu, i ispod je bila još relativno vlažna, ali svejedno, kiša nam je jako bila potrebna.

Evo još malo prizora iz vrta krajem ožujka:

pasji zub i bijeli kukurijek

139153

narcise

215230

anemone i muscari

238239.

bergenija i salata

1481991

i posebno su me oduševili cvijetovi jestive lonicere (maibeere, sibirska borovnica) – posadila sam ju prošle godine, i ove godine prvi put vidim kako cvate, a uskoro ću prvi put probati i njene jestive bobice, baš se veselim tome.

304298

U ožujku sam donijela jednu bitnu odluku, dala sam ostavku u knjigovodstvenom birou u kojem radim, to je dakle onaj prvi posao kojeg radim na 4 sata. Doduše, radila budem još do 31.05. da prenesem znanje na nekog tko će me zamijeniti. Eto, maštam o tome kako trebam više vremena, želim se više baviti vrtom a manje papirima, i tako sam odlučila konačno malo sama sebe pogurnuti, jer ovako radim 8 sati na dan, pa onda vrt, pa web – stranica, kolumna, forum, fb grupa, mailovi, pa sjeme, i svaki dan idem spavati u 1 sat u noći…ne ide to više, nema smisla što se tako mučim….dakle zadržala sam onaj drugi posao u udruzi u kojoj radim, i ove godine se konačno moram malo više pokrenuti oko sveg ovog što sam započela i što radim svim srcem. Jednostavno si nikad ne bih mogla oprostiti da nisam probala napraviti nešto više iz svega ovog i probala živjeti od onoga što obožavam raditi.

 

O autorici