Lipanj 2011 - počela je suša - Biovrt - u skladu s prirodom

Lipanj 2011 – počela je suša

Lipanj je počeo u iščekivanju kiše. Već je u svibnju bilo vidljivo da (konačno) ova godina neće biti prekišna kao prethodne dvije. Ali nažalost, nemoguće je pronaći neku zlatnu sredinu, već u svibnju je bilo za naslutiti da će ovo biti sušno ljeto.

Nekako po navici sam očekivala u lipnju par kišnih razdoblja za rasađivanje niknulih biljčica. Uvijek takvo vrijeme iskoristim za rasađivanje, jer tada biljke to najbolje podnesu, i ja ne trebam zalijevati par dana zaredom, samo prilikom presađivanja. Ali nažalost, kako se je vrijeme odmicalo, bila sam prisiljena rasađivati po suhom i toplom vremenu jer ništa od kiše. U svakom slučaju, za rasađivanje se onda iskoristi večer, kad sunce najmanje prži, i sve se jako dobro zalije. Ako nema kiše par dana, korisno je kontrolirati kako se biljke drže i još dan-dva barem ih jednom zalijati, da se lakše prime. Rasadila sam početkom lipnja većinu kupusnjača, što na zasebne gredice, što u kombinaciji s grahom – to mi je za pokus da vidim kako se slažu u takvoj međukulturi.

10.06. je konačno napadala poštena kiša – za mene je poštena kiša ona koja bar na 1 dan napravi blato na vrtu, tj omekša moju ilovastu zemlju. To je jedino doba kada se mogu čupati korovi s dugim mesnatim korijenjem – konkretno maslačak. Ima ga puno na vrtu i čupanjem ga zapravo držim pod kontrolom da mi ne zaraste cijeli vrt. A čupati sam ga mogla samo taj jedan dan u lipnju, dan poslije obilne kiše.

Pravo oduševljenje su mi ove godine cinije, jer su sve niknule i porasle, te ih je bilo jako mnogo za rasađivanje. Ove sam ih godine sijala na vrtu dr 2, jer tamo nema stalnih raslinja gdje bi se puževi skrivali kao u biovrtu – prošle godine su mi uništili sve cinije koje sam sijala na vrtu. Ove sam godine nasuprot tome imala jako puno posla s rasađivanjem cinija. Dakle, svi oni koji su se možda začudili kakav mi je to vrt br 2 bez cvijeća, naravno da će biti cvijeća:)) Jedino, to je vrt koji sam započela saditi ove godine, tako da nema u njemu trajnica koje su cvale u biovrtu, a jednogodišnje cvijeće cvate kasnije. Po sijelom vrtu su zasijani dragoljubi, te uz nevene, peruanski noćurak, balsaminu impatiens, novu vrstu cosmosa i još par vrsti cvijeća, po cijelom vrtu će se uskoro zašareniti i cinije. A osim posijanih cinija (slika 1), ugodno su me iznenadile samonikle cinije u biovrtu – ovo je prvi put da su mi se sinije same zasijale. I još jedna dobra stvar je da ih ni tu nisu takli puževi.

166487.

Sjetva u teglice mi je ove godine bila katastrofalna – prvo je dugo puhao hladan vjetar i većina toga nikako da nikne, a nakon što je niknulo, polovicu je opet oslabio vjetar i pokosila ih je padavičastost – gljivična bolest. Ono nešto malo što je opstalo sam presadila na vrt, ali jako sunce, suša i sve ostale vremenske neprilike su uništile puno toga. Na vrtu veselje – doselio mi se je krt i prekopao mi je baš dio gdje sam sijala i presadila cvijeće, te je veliki dio toga uništio. A radi suše – sve prilično sporo napreduje. Imala sam velike planove ove godine i sijala strašno mnogo novih vrsta…ali nažalost ipak neće biti onako kako sam si zamislila. Naravno, sreća je što postoje otporne vrste koje se same zasijavaju, tako da šarenila ipak neće izostati.

Razlika između nepreoranog biovrta i vrta br 2 postala je još očiglednija u lipnju, kada je nakon već spomenute kiše u samo par dana sve zaraslo u korov. Najkritičnije su mi staze između gredicama, na njima raste najviše korova i njih treba kopati. To mi je baš bio podsjetnik kako je to sve bilo na početku, jer sam i na biovrtu prvih godinu-dvije okopavala staze prepune korova.

Slike: prije i nakon okopavanja redova u vrtu br 2

2781249

Na biovrtu od samog početka primjenjujem tehniku “kompostiranja na licu mjesta”, tj sav korov od raskrčivanje vrta na proljeće, i sav korov tekuće godine ostavljam na stazama. Iskreno, nekako mi od samog početka nije bilo previše logično sve iznositi dolje s vrta, kad mi ionako manjka malča. Imam previše posla sa svim ostalim radovima u vrtu, da bi se još preopteretila s odnošenjem korova s vrta, stavljanjem na hrpu, preokretanjem i zalijevanjem, to ponovo donošenjem komposta na vrt. Sav počupani korov ostavljam da se posuši na samom vrtu, i onda ga poslažem po gredicama ili po stazama, a gliste i kukci naprave svoje – sve to razgrađuju na samom vrtu i stvaraju humus. I još jedan veliki bonus je da na stazama u biovrtu nemam korova, i uopće ne trebam motiku.

Slike: iako pogled na biovrt daje privid da nema staza po vrtu, po cijelom vrtu su uzdužne staze između gredica, a one su ispunjene otpadom s vrta – tu se vrši “kompostiranje na licu mjesta”

236238

Sredinom svibnja sam konačno nakolčila rajčicu, ali ju nisam još privezala. Imam ove godine i neke čvrste niske sorte koje ne trebaju povezivanje. A u kombinaciji s rajčicom posadila sam kupusnjače – međusobno jedne drugima tjeraju nametnike.

170172

Ove godine sam i prvi put sijala rajčicu direktno na otvoreno početkom svibnja. Rajčica je jako lijepo i brzo narasla, i samo što nije po rastu dostigla onu koju sam uzgojila ranije u zatvorenom. Još ću tijekom srpnja pratiti razliku u vremenu dozrijevanja plodova prije uzgojene, i direktno sijane rajčice.

U lipnju je započela i berba sjemenja. Mnoge biljke koje su cvale na proljeće već su odavno ocvale, i već im je sjeme dozorilo. Naravno, treba reagirati na vrijeme i pobrati sjeme kad dozori, a prije nego se počne rasipati. To razdoblje ne traje dugo, pa ako slučajno zakasnim, već se sve raspe po tlu. Tijekom lipnja brala sam sjeme lupinusa, limnanthes douglasii, pakujaca, karanfila turskih i niskih, digitalisa, delphiniuma, bijelog korijena, lychnis coronaria, vlasca…

Slika: sjeme vlasca spremno za berbu

068

Ova godine nešto jako pogoduje ušima – koliko sam dobila informaciju, posvud su priličan problem, nema gdje ih nema. Kod mene su najčešće crne uši, i počele su se već u travnju skupljati na novom vrtu po lobodi. Nisam svu lobodu počupala nego sam ju probala onda ostaviti kao mamac za uši, pa da mi ne diraju ostatak vrta. Činjenica je da su se ispočetka sve uši zadržavale na lobodi, i došlo je i puno bubamara koje su se hranile njima. Ali tada je populacije ušiju dosegla kritičnu točku i počele su se širiti po grahu koji je pokraj rastao – tada sam počupala i spalila lobodu prepunu ušiju, a neke značajnije najezde na grahu nije bilo, ustvari nisam ju zapazila. E sad, da li je to pomoglo ili ne, nisam sigurna. Da li bi uši došle u tolikom broju da nije bilo lobode, i da li bi onda toliko napale ostale biljke umjesto lobode, ili uopće ne bi bile privučene u vrt…dobro pitanje. Pokus s lobodom ću očigledno morati ponoviti tijekom više godina da bi mogla nešto pametnije zaključiti. Ali u svakom slučaju, ovo je prva godina kad su mi crne uši došle i na grah i mahune, dosad nikada to na mom vrtu nisam zapazila. I najezda je puno češća na vrtu br 2, na biovrtu su se uši uglavnom zadržavale na kamilici i makovima, a to mi zapravo niti ne smeta previše. A ove godine sam zamijetila i bubamare u rekordnom broju. Kako god da se okrenem, vidim ili bubamaru, ili ličinku, ili prijelaznu fazu iz ličinke u odraslog kukca…o ovome pripremam članak s puno fotki, pa uskoro možete pročitati sve detaljno o bubamarama :) . Do tada tek toliko da imam jako puno bubamara u vrtu i da naveliko tamane uši. Imala sam potrebu maknuti samo par biljki na kojima su se uši stvarno jako namnožile – to je bilo tek par stabljiki kamilice i maka u biovrtu, i loboda u vrtu br 2

Slika 1: crne uši na maku, Slika 2 – ličinka bubamare

041586

Voluharice su mi konstantni problem. U lipnju su počele uništavati i grah – u biovrtu se ovo nije nikad do sada dogodilo, u vrtu br 2 pojele su dosta korijenja graha – grah bi se jednostavno posušio. Da li je ovo radi suše, ili radi malog izbora na vrtu br 2…još je prerano za zaključiti. Ali činjenica je da stvarno rade mnogo štete. Nastradao je i krumpir, kao i svake godine do sada – prilikom otkopavanja mladog krumpira, našla sam tunel voluharica do svake jamice s krumpirom, i mnogo oglodanog krumpira.

Slika: grah kojem su voluharice pojele korijenje

26062011 222

Dobra vijest je da krumpirove zlatice imam još manje nego prošle godine – našla sam tek par odraslih zlatice, pronašla malo odloženih jajašca, i skupljala sam ličinke s tek 2-3 grma krumpira. Ali zato se je vrlo rano pojavila plamenjača krumpira – primijeti se kao palež na listovima. Ovo je veliki problem, jer se ta plamenjača poslije širi na rajčicu.

Jako volim iznenađenja na vrtu, već sam pisala o tome. Novo iznenađenje je blitva s crvenim peteljkama – niti sam ju ikad sijala, niti ikad uzgajala, imam samo blitvu koja mi se godinama sama zasijava, ali to je srebrnolisna blitva s bijelim peteljkama…pa ipak, izrasla mi je i ova vrsta:

484331.

Cijeli lipanj sam brala grašak, salatu, bob, mladu mrkvu, a potkraj mjeseca narasle su i prve paprike i krastavci. Međutim, i suša je bila sve izraženija. Vrtove ne zalijevam, osim u slučajevima velike suše, i krajem lipnja počela sam polako razmišljati i o tome. Na vrtu br 2 je počeo žutiti grah, dok se pomalčirani biovrt bolje nosio sa sušom – ipak tamo nije tako gola zemlja i zadržala se je bolje vlaga. Dovoljno malča za još cijeli vrt br 2 jednostavno nisam imala.

Ovako je izgledao biovrt krajem mjeseca – unatoč suši sve je bilo još jako bujno i rascvjetano

26062011 126

Veseli izgled najviše mogu zahvaliti rudbekiji hirti, cvijetu koji me naprosto oduševljava, a i kojem strašno paše moja zemlja jer niče posvud kao korov. Makova je ove godine puno manje nego proteklih godina, a to je zato što sve manje prekopavam biovrt.

26062011 166319.

Lipanj je i mjesec ljiljana.

061563

procvale si i gaillardie i kalifornijski makovi, ta aster alpinusi i oenothera

006077

graničice i lychnis chalcedonica

395453

borač i rudbekia, te phlox

clanak 126062011 137

I još puno prekrasnog cvijeća, ali nažalost nema mjesta za sve.

Tokom lipnja zreli su bili ribizli i jagode, te maline

283234

Prvi put mi je rodio crni ribiz, tek toliko da ga probam i zaključim da mi baš i nije dobar, te ogrozd kojeg obožavam

064195

Prvi sam put nakon djetinjstva jela jagode kitnjače, a bilo je i par boba duda, kojeg definitivno moram i razmnožiti, i nabaviti i roza i bijeli dud

197510

Dozrijele su i višnje koje sam puno zamrznula za kompote zimi, a na moje čudo, obožava ih i Nera

27623062011 31

I za kraj, u prizivanju kiše, pogled na vrt kroz delphiniume…

099

 

O autorici