0
Početak kolovoza bio je prilično blatan. Toliko je kiše napadalo da je bilo toliko mokro tlo da nisam mogla čupati korov. I tako je ispalo da sam zadnja 2 mjeseca jako malo radila u vrtu: u srpnju nisam mogla čupati korov radi suše, a u prvoj polovici kolovoza nisam mogla puno napraviti radi previše kiše. Sve bi se počupano ubrzo natrag primilo, tako da je to uglavnom bio Sizifov posao.
A nakon kiša korov je naočigled narastao i gotovo zarastao vrtove.
Slika: Vrt br 2 i biovrt početkom kolovoza
Početkom kolovoza sam povadila polovicu krumpira, jer sam primijetila da ga jako jedu voluharice, a i trebala mi je slobodna gredica za sjetvu. Sve uzduž gredice krumpira prokopale su voluharice rupe – ponegdje sam našla samo ostatke kore krumpira.
Kod bijelog krumpira je bila cima (nadzemni dio) sva posušena, a crveni je imao dosta plodova – u tim plodovima se razvija sjeme. Odlučila sam uzeti nešto sjemenja i sijati na proljeće, baš me zanima kako uzgojiti krumpir iz sjemena – tj. koliko će to trajati.
Nakon što sam povadila krumpir i poravnala gredicu, posijala sam niske mahune, salatu, pak-choi, ciklu, luk i nevene, i sve pomalčirala svježim otkosom trave.
Sredinom kolovoza uglavnom sam čupala korov koji je prilično narastao i počeo ići u sjeme. Također sam i privezivala rajčice – ove godine imam mnogo vrsta rajčice, od visokih samo 20 cm, pa do jako visokih, preko 1,5 m (i sve visine između). A štapove sam im postavila svakakve, bambuse i nešto drva sam prikupila u šumskom vrtu. Kako to uvijek biva, baš sam uspjela onim najvišim pogoditi – najniže stupove, pa sam naknadno skupljala po gruntu visoke stupove da ih ubacim, da imam za što povezati podivljale rajčice. Nekako svake godine zakasnim s tim povezivanjem, sve je polegnuto posvud. Ali mogu one rasti i bez privezivanja, samo treba ispod dobro pomalčirati da plodovi ne istrunu u dodiru sa zemljom.
Konačno se mogu nakon 2 godine borbe s plamenjačom pohvaliti da imam jako puno rajčice. Strategija s 4 različite gredice rajčice pokazala se je pametnom, jer se je plamenjača pojavila samo na 2 gredice, na ostale 2 nije, i tako mi je napravila minimalnu štetu. Naravno, dosta toga mogu zahvaliti i činjenici da nije bilo previše vlage što pogoduje širenju plamenjače. Naravno, s druge strane ostaje činjenica da suša jako šteti imunitetu biljaka i da onda postaju također podložne raznim bolestima.
A kako imam i puno različitih sorti rajčice, dosta sam vremena potrošila i na skupljanje sjemenja rajčice.
Plamenjača je dakle napala tek nekoliko stabljika – te sam biljke počupala i maknula s vrta, isto kao i zaražene plodove, jer oni su nakon zaraze nejestivi. A kasnije su se počele sušiti i poneke ostale stabljike tj lišće rajčice – ali ne sve. To je više manje posljedica suše i nedostatka hranjivijh tvari uslijed te suše – najviše se je to vidjelo po osušenom lišću. Nisam zalijevala vrt, ali i unatoč tome mnogo je biljaka preživjelo i dalje rodilo.
Slika 1: plod rajčice zaražen plamenjačom Slika 2: male rajčice u obliku kruške
Polovicom srpnja su mi na vrtu niknule mahune i grašak, jako dobro i brzo su napredovale. A i dalje sam se borila s korovom koji me je sustizao sa svim poljima i polako zaraštavao vrt. Osjećala sam se pomalo i frustrirano – jer jednostavno radi vremenskih uvjeta nisam mogla raditi na vrtu, a onda dok sam mogle bilo je toliko posla odjednom da nisam sve stigla..ali naravno, nema razloga za paniku, što se ne stigne jednostavno se ne stigne…neće biti kraj svijeta.
Slika 1 – dio raskrčenog vrta, slika 2: ostatak u korovu
Do kraja mjeseca sam uglavnom sve uspjela raskrčiti, a onda se je puno toga malo pomalo radi obilnih jutarnjih rosa natrag primilo – korovi su pravi majstori preživljavanja i jednostavno im treba čestitati na tome – stvarno ih je teško uništiti. Na kraju krajeva, i riječ “korov” kao neželjena biljka na vrtu je nova tvorevina “modernog” društva i mislim da ipak sve to nije baš tako. I “neželjene” biljke sastavni su dio biosustava i možemo puno od njih naučiti, te također imaju svoju bitnu funkciju u lancu života. Da mi vrt nije bio zarastao u korov, puno bi se teže sve biljke nosile sa sušom. Ovako, on ih je štitio.
U šumskom vrtu smo dogovorili bager i povadili sve panjeve na prvoj, lijevoj parceli. Bilo jako tu jako teško kositi, te je iz polovice panjeva je sve raslo kao ludo. Sada je cijela parcela zaravnana i spremna za sadnju voćki i grmlja na jesen/proljeće.
slika prije i poslije (slikano iz 2 različita kuta):
Naravno, sumnje za gredicu u šumskom vrtu su mi se obistinile – doista se je prilično zarasla. Vrlo sam zadovoljna time.
A ovako su mi voluharice vrijedne na vrtu na gredici cikle. Pogledajte kako je to precizan rad, a lišće je još živo.
Na kraju kolovoza bila je opet velika suša i sve je patilo na vrućinama i nedostatku vode. Ali, po zelenoj travi mogu reći da nije tako strašno kao u lipnju/srpnju. Jutarnje rose su bile obilne, a to biljkama puno znači. Vrt uopće nisam zalijevala, a svejedno se je sve dosta dobro držalo – evo par kutaka iz vrta:
gailardia i celosia
.
rudbeckia hirta i cosmos, te gilia capitata
dalija i rudbeckija fulgida
cinije
lupinusi i mjehurica
lavatera i salpiglosis
brokula i visoke mahune
U mom biovrtu je cijele godine veselo i šareno, tako se je i na kraju mjeseca šarenilo u vrtu…za kraj jedna slike cijelog vrta na kraju kolovoza.
