Vrijeme je berbe i spremanja luka. Luk se dakle vadi iz tla i suši jedno vrijeme, te sprema na suho mjesto, bilo u vreće, sanduke, kutije i sl. Međutim, nekad se je luk spremao na drukčiji način – spleo se je u vijence, objesio, i tako se je spremao za ostatak godine i zimu. Zamolila sam svoju baku da me nauči kako se to radi, naravno, usput sam sve foto-dokumentirala
Da bi se luk mogao isplesti u vijenac, treba nam s cimom (zeleni nadzemni dio). Ako ga predugo ostavite na gredicama, cima će se posušiti i nećete ga moći plesti. Stoga, dok se cima polegne, a još je zelena, luk se vadi i dan-dva suši na sjenovitom i suhom mjestu. Može se zapravo plesti i odmah na gredicama. Dakle bitno je zapamtiti da je luk zreli dok se nadzemni dio počne polijegati -kad se sve polegne – to je idealni trenutak za berbu.
Za početak, uzmite 2 luka i stavite cimu ukoso.
Zatim cimu jednog luka – onog koji je iznad (vidi gore) zarotirajte prema iza i provucite između oba luka, te opet primite uspravno.
Treći luk se stavlja iznad sastrane, te je postupak isti – okolo i između, pa gore:
i tako dodajete luk po luk
Uvijek s cimom dakle okolo pa između zadnjeg i predzadnjeg luka
Ovaj vijenac pomalo podsjeća na platenicu dok se isplete. Preporučljivo je plesti do nekih 1 metar. Završetak malo omotate i zavežete s špagom i vijenac je gotov.
Za vješanje vam treba prostor, i dugi čavli. Kod mene je to u potkrovlju, tu za grede vješam luk. A dakle nakon što zabijete čavao u gredu ili zid, vijenac jednostavno objesite negdje na polovici.
U ovako ispletenom vijencu luk si otkidate s njega po potrebi, a vijenac se neće raspetljati ili rastepsti, ostati će u ovom obliku. Ovo je idealno za spremanje luka jer na ovaj način ne dolazi do truljenja i sl., a što se često zna dogoditi dok se on sprema u vreće i sl. I iskreno, ovako baš lijepo i toplo djeluje, pomalo podsjeća na ona iz priča naših djedova i baka, prirodi bliža, stara vremena .