0
Kraj travnja i početak svibnja vrijeme je za sjetvu kukuruza. Prema fenologiji, cvijet kruške nagovještava vrijeme za sjetvu kukuruza.
Ove sam se godine odlučila za staru kombinaciju koju su sijali i nekad američki indijanci – kukuruz, visoki grah i tikve. Doduše, neće biti identično kako si oni sijali, 3 kukuruza u krug, pa grah pa tikve okolo, malo sam ideju prilagodila svojoj parceli. Odlučila sam posijati kukuruz u po 2 reda, pa kasnije s svake strane grah, pa tikve. Bitno je da je kukuruz posijan u barem 2 reda jer njega oprašuje vjetar. Kukuruz je kasnije potporanj visokom grahu, a grah gnoji tlo dušikom. Tikve isto trebaju dovoljno gnojiva, a one odlično prekrivaju i štite tlo svojim velikim listovima. Dakle, ovo je kombinacija u kojoj biljke međusobno nadopunjuju jedne drugu, i u kojoj imamo manje posla.
Za početak, trebalo je pripremiti sjeme za sjetvu. Imam nekoliko vrsti starinskog kukuruza, žutog, narančastog, crvenog, plavog i bijelog. Kako se kukuruz oprašuje vjetrom i sklon je križanju, treba ga sijati čim dalje po vrstama. Tako sam i ja na jednu parcelu odlučila posijati samo žuti. A prema uputama moje bake, dok se uzima sjeme s svojih klipova, treba maknuti prva 4 reda na vrhu i na dnu klipa – to nije dobro sjeme, uzima se sve ostalo s sredine.
Nekad je bilo sasvim normalno uzimati domaće sjeme i sijati ga svake godine iznova, nažalost pojavom hibrida i njihovim prevladavanjem staro sjeme se je izgubilo. Hibridi daju dobar urod prve godine, ali poslije više ne, pa se ne može uzimati njihovo sjeme – na taj način su si proizvođači sjemenja osigurali zaradu svake godine, a poljoprivrednici dobili zaduženost za kupnju sjemenskog materijala i ovisnost o njima. A kako priča moja baka, jednom dok su to shvatili, već je bilo prekasno, jer nisu više imali svog domaćeg sjemenja i bili su prisiljeni svake godine iznova kupovati hibride od sjemenarni. Stoga je za mene pravo bogatstvo razmnožavati starinske sorte kukuruza. Njih je najlakše prepoznati po bijelom “kocenu” – sredini klipa. Hibridi u pravilu imaju crvenkasti kocen, a starinske sorte bijeli. Vjerojatno postoji i izuzetak iz ovog pravila, samo ja nisam upoznata s time.
Nakon pripreme sjemenja, slijedi sjetva. Odlučila sam se za ručnu sjetvu na traktorom pripremljenu zemlju.
Da si naknadno olakšam posao ostavila sam između redova po 1 širinu traktora praznu. Na početku, dok niknu prvi korovi, a tikve i grah će tek nicati, tu će se moći proći s traktorom i tanjuračama i tako riješiti ti prvi korovi, a za ručno okopavanje će biti manje posla. Kasnije će se tikve raširiti po tim praznim redovima i prekriti tlo, te tako spriječiti bujanje korova. Ovo smo naučili prošle godine, kad smo u svaki red posijali tikve i kasnije sve morali ručno okopavati – na jednoj parceli izgubili smo bitku s korovom jer nismo stigli sve okopati ručno.
Dakle napravila sam rupe motikom na svakom koraku, i kasnije u rupe pobacala 1-2 sjemenke kukuruza, i kasnije zatrpala natrag rupe.
U mom kraju uobičajeno se kukuruz sije oko 01. svibnja da se izbjegne eventualni mraz koji može biti do 18.05. Tako ja sijem kukuruz najranije sredinom travnja, a najkasnije sredinom svibnja. Da bi bio dobar kao potporanj grahu, mora biti posijani mjesec dana prije mahunarke.
