0
Postoji više podjela češnjaka, ona najpoznatija je podjela na jesenski i proljetni češnjak. Razlika među tim jesenskim i proljetnim sortama je najjednostavnije rečeno u vremenu sadnje – jesenski se sadi u listopadu i studenom, proljetni na rano proljeće. Kod podjele na jesenski i proljetni češnjak ne radi se dakle o jednoj sorti češnjaka pa se onda gleda kad je posađeni. Radi se o zasebnim sortama tj. ekotipovima češnjaka koji su pogodni ili za jesensku ili za proljetnu sadnju.
Ali to nisu jedine razlike.
Jesenske sorte češnjaka sade se dakle na jesen, tijekom listopada i studenog. To su sorte koje su otporne na vanjske niske zimske temperature, kliju i ukorjenjuju se na jesen te razvijaju veću glavicu.
Po mom iskustvu, ima sorti jesenskog češnjaka koje ne stoje dugo i već krajem jeseni polako počinju propadati pojedini češnjevi, a i ima sorti koje drže duže. Dakle govorim o glavicama pospremljenim za konzumaciju. Naravno, za trajnost je bitno je da ga na vrijeme poberemo i način na koji ga skladištimo. Najduže stoji ako nije bio prezreljeni kod berbe, ako je uskladišteni u tanjem sloju na prozračnom i suhom mjestu na temperaturi od 1-2 stupnja. Dobro se održi i na 20-30 stupnja, ali se brže smežura.
Proljetni češnjak su sorte koje teže podnose zimske hladnoće, zato se s sadnjom čeka rano proljeće tj. veljača i ožujak. Osim toga, proljetni češnjak je nerijetko trajniji i čvršći i ako ga dobro uskladištite, pa traje duže od jesenskog češnjaka. Sorta proljetnog češnjaka koju imam ima puno više slojeva ljuski oko češnjeva, a što bolje štiti češnjeve od isušivanja i propadanja.
Fotografija: lijevo – jesenske vrste češnjaka, desno – proljetni češnjak
Jesenske sorte češnjaka u pravilu najčešće u pravilu formiraju veću glavicu od onog proljetnog. Proljetni će češnjak dozoriti malo kasnije od jesenskog češnjaka – jesenski dozrijeva kod mene u Međimurju tijekom lipnja, jesenski tijekom srpnja. Sve o berbi i spremanju češnjaka pročitajte OVDJE.
Više o jesenskim sortama češnjaka koje uzgajam možete pročitati OVDJE
