0
Mungo grah vrsta je azijske mahunarke i potječe sa područja Indije i Burme. Uzgaja se i u južnoj, jugoistočnoj Aziji i Kini. Iako se kod nas naziva zelena soja, po osobinama je sličniji azuki grahu i ostalim vrstama graha nego soji. Još se naziva i zlatni grah.
Ovo je grah najsitnijeg zrnja koje sam do sad uzgajala. Zrna su okrugla, sitna (duljine 2-4 mm) i izrazito zelena.
Fotografija: usporedba mungo graha s ostalim sortama mahunarki:
Unatoč veličini zrnja, sama biljka mungo graha po izgledu i visini ne odstupa od veličine ostalih niskih vrsta graha. Sije se i uzgaja kao i ostale vrste graha – sjetvom u proljeće kad prestane opasnost od mrazeva, 5-9 zrna u kućicu (VIŠE). Iako je zrnje izuzetno sitno, biljke će izrasti jednake kao kod graha puno većeg zrnja, pa nemojte stavljati više sjemenki u kućicu jer nema potrebe.
Ima listove i mahune karakteristične za sve vrste vigne – šiljate listove i uske mahune koje rastu više prema gore. Na vrhovima stabljika se nakon cvatnje formiraju zelene izdužene mahune.
Kod mungo graha je karakteristično i to što su mu mahune isprva zelene, a kad potpuno dozore – pocrne. I ako ih ne poberete na vrijeme, prskaju i grah se rasipa na sve strane po vrtu. Zato kod ovog graha treba posebno biti oprezan kod branja – rukom obuhvatiti čim veći dio mahune i onda ju stisnuti šakom i otrgnuti. Ako je sunčano i toplo, mahuna nerijetko prsne već u ruci.
Zrno mungo graha sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece i starijih osoba. Bogat je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom. Kad je kuhani, okusom me pomalo podsjeća na okus graška. U zadnje vrijeme se sve više koriste klice mungo graha, koje za razliku od suhog graha, imaju dosta vitamina C i još više bjelančevina. Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini u detoksikaciji otrova iz tijela.
Sjeme mungo graha potražite u našim viškovima sjemenja iz biovrta OVDJE.
