0
Kelj i zelje (kupus) su biljke iz obitelji kupusnjača (krstašica). Iako izgledaju prilično isto, način spremanja za zimu je potpuno različit. Prva i očigledna razlika između zelja i kelja je u izgledu listova: zelje ima glatke listove i okrugle zbijene glavice, kelj ima kovrčavije listove i ovisno o sorti, ili lagano zbijenu glavicu, ili lisnatu gustu rozetu koja ne ide u glavicu.
Slike: lijevo zelje (kupus), desno kelj
Zelje je dosta neotporno na niske temperature i preporučljivo ga je prije prvog mraza maknuti s vrta: spremiti u podrum ili narezati i pripremiti kiselo zelje. To se odnosi na sve vrste zelja: i bijelo (odnosno zeleno), i crveno, i zelje duguljastih šiljatih glavica…
Prvi jači mrazevi i hladnoće uništavaju listove i glavice zelja i karfiola, koje izgnjile i propadaju. Često znaju opstati samo mlade sadnice zelja koje nemaju formiranu glavicu, ali one s formiranim glavicama imaju u pravilu nježnije listove koji ne podnose niske temperature.
Za razliku od zelja, kelj je vrsta koja je vrlo otporna na mraz i podnosi veće minuse. Štoviše, nakon prvih mrazeva se povećava količina šećera u listovima kelja, pa je on i puno bolji nakon prvih mrazeva. Što je dulje kelj izložen hladnoći, to je slađi i blažeg okusa. Ali to će se dogoditi samo na sunčevoj svijetlosti, pa se taj proces ne može oponašati u zamrzivaču. Radi te navedene osobine, kelj je vrsta koju možete imati i brati na vrtu cijele zime i tako uvijek imati svježe povrće. Kupusnjače potječu s mediterana i tamo odlično uspijevaju tokom zime, ali i na kontinentu će se kelj održati i pri većim zahlađenjima. I tako je i na mom vrtu, nakon snijega i tjedna s minusima i do -17, kelj još uvijek zeleni i ukusan:
Kako je za čovjeka najbolje i najzdravije ono povrće koje se uzgaja lokalno i sezonski, prilično je logično da je upravo kelj hrana koja nam raste na vrtu i koju treba više jesti zimi. Kelj je povrće prepuno vitamina i minerala, a pogotovo vitamina C, kalija i bjelančevina, te nije kaloričan. Naravno, lisnato povrće uvijek birajte iz organskog uzgoja, jer uzgojeno u konvencionalnoj proizvodnji nakuplja štetne sastojke u listovima. Stoga, uzgajajte kelj na svom vrtu.
Pri spominjanju kelja mnogi odmah pomisle na varivo od kelja i krumpira. Od njega osim raznih variva možete pripremati popečke i slično. Ja ga radije jedem sirovog i tako mi je puno ukusnije. Postoji jedna odlična salata od kelja nakon koje ćete ga jednostavno zavoljeti kao sirovo povrće: svi kojima sam preporučila ovaj recept bili su oduševljeni i izjavili da im se kelj u ovoj kombinaciji puno više dopada od klasične zimske salate.
Za pripremu salate od kelja treba vam:
glavica kelja
par češnjeva češnjaka
bućino ulje
sol
ocat ili limunov sok
Kelj narežite na tanke rezance ili ga naribajte (po volji dakle, ja volim kad su malo veći «rezanci»). Češnjak narežite na kockice i pomiješajte s keljom, te sve prelijte i pomiješajte s bućinim uljem, malo soli i octa (ili limunovog soka).
Bućino ulje je vrlo bitan sastojak i ovo je kombinacija koja je odličan spoj okusa, oduševiti će vas.
Salatu preporučam konzumirati odmah, jer ako jedno vrijeme stoji pomiješana, kelj poprima miris i okus češnjaka i postaje puno intenzivnijeg okusa po češnjaku.
Osim salate, kelj je odlična namirnica za pripremu zelenih kašastih sokova. Moj recept za zeleni kašasti sok s keljem je:
– 2-3 lista kelja,
– 2-3 jabuke (domaće naravno, ne prskane iz dućana ),
– 1 mandarina i 1 limun i malo kore limuna za aromu (agrumi naravno isto tako moraju biti iz ogranskog uzgoja, koru nipošto ne konzumirajte ako je limun iz dućana – zašto pročitajte ovdje).
– malo vode
PRIPREMA: sve staviti u blender, usitniti i poslužiti svježe.
Za sve koji žele znati više o pripravljanju zelenih kašastih sokova, moja je preporuka knjiga “Zeleno za zdravlje” Victorie Boutenko.
Stoga, osim vrtlarenja u skladu s prirodom, potrebno je i jesti u skladu s prirodom, a kelj je jedna od namirnica koju vam priroda sada nudi. Stoga, uživajte u obilju vitamina i minerala u zelenim listovima kelja. Osim zimske berbe kelja, također zimi možete brati i kelj pupčar, a dosta dugo na vrtu opstaju i brokula, koraba i šenon.
I još jedna mala tajna. Sve kupusnjače nemojte iščupati iz zemlje nakon što ste odrezali glavicu, jer će one potjerati nove glavice. Biti će doduše manje, ali tako ćete imati još jednu berbu na istoj biljci, bilo da se radi o kelju ili o zelju. I većina će tako i preživjeti do iduće godine i potjerati cvjetne stapke, pa možete i skupiti sjeme.
Slika: male nerazvijena glavice se mogu razviti u veće glavice nakon rezanja glavice kelja ili zelja.
Još više o kelju možete pročitati ovdje: Kelj brassica oleracea var sabauda
A sjeme zimskih otpornih lisnatih vrsti kelja možete naručiti iz naše ponude domaćeg sjemenja iz biovrta OVDJE.
