0
Osim bijelog karfiola (cvjetače), postoji i zeleni, narančasti i ljubičasti karfiol, koji izgledaju po rastu jednako kao i klasični bijeli karfiol. Ovo su vrste koje su nastale prirodnim uzgojem: prirodni su mutanti bijelog karfiola, neki nastali sasvim slučajno, neki namjernim križanjem. Nemaju nikakve veze s genetskim inženjeringom. Drukčije boje ovim cvjetačama daju različitu boju su genetske mutacije i većinom je to veći udio biljnih pigmenata koji su i antioksidansi. Okus svih vrsti je prilično sličan.
Cvjetače (karfioli) sadrže veće doze C vitamina, ali i vitamin A, bogate su vlaknima, kalcijem, kalijem, selenom te fitonutrijentima koji sprečavaju rak. To ih čini izuzetno vrijednim namirnicama i svakako ih vrijedi jesti čim više, pogotovo na jesen kad je organizmu potrebno jačanje imuniteta. Jedu se i sirove i pržene i kuhane. Moja je preporuka cvjetaču samo na kratko kuhati, tek par minuta u juhi (ili na pari), kako bi zadržala čim više vitamina. Sirove pupoljke možete natrgati u salatu. Cijela je biljka jestiva – dakle i listovi i stabljike, ne samo cvat biljke.
NARANČASTI KARFIOL
Narančasti karfiolje otkriveni 1970-tih u Kanadi, ali nakon toga uslijedile su godine uzgoja s križanjima da bi se dobila vrsta kakvu poznajemo danas. Genetska mutacija koja daje narančastoj cvjetači specifičnu boju omogućuje ovoj vrsti da pohranjuje oko 25% više vitamina A od bijelog karfiola, a što narančastom karfiolu daje specifičnu boju.
Ovu vrstu nažalost još nisam imala prilika uzgajati jer još nisam nabasala na sjeme te vrste.
ZELENI KARFIOL
Zeleni karfiol se pojavljuje u nekoliko varijacija – neki su genetske mutacije karfiola koje sadrže klorofil u samom cvijetu, koji mu daje zelenu boju, a neke su križanci između bijelog karfiola i brokule (srodnici su pa može doći do međusobnog križanja).
Najpoznatija zelena cvjetača u našim krajevima zasigurno je Romanesco brokula, popularno nazivana i šenon. To je križanac između bijelog karfiola i brokule izuzetno specifičnog izgleda.
Moje iskustvo s šenonom je da dozrijeva jako kasno, dakle formira glavice u listopadu i studenom pa sve do prosinca, većinom tek nakon prvih mrazeva. Sami pupovi izgledaju jako zanimljivo i vrlo su ukusni.
LJUBIČASTI KARFIOL
Točno porijeklo ljubičastog karfiola nije poznato. Ljubičasta boja koja se nalazi u ljubičastom karfiolu je isti antioksidans antocijanin koji se nalazi i u crvenom zelju i crvenom vinu. Boju zadržava jedino ako se skuha na pari, kuhanjem u vodi gubi ljubičastu boju i postane smečkasti, a istovremeno i lagano oboji vodu u kojoj se kuha.
Vrsta ljubičastog karfiola kojeg ja uzgajam u svom vrtu je italijanska starinska slobodnooprašujuća vrsta – Di Sicilia Violetto. Ovo je isto kasna vrsta koja počinje dozrijevati tek na jesen.
Cvjetače u svom biovrtu sijem i presađujem kao i sve ostale vrste kupusnjača – sijem ih krajem travnja/početkom svibnja direktno na otvoreno (VIŠE) i presađujem za kišnijih razdoblja u lipnju (VIŠE).
Naravno, u zatvorenom možete početi s sjetvom i prije.
