0
Cikla – Beta vulgaris var. conditiva je povrće iz obitelji Amaranthaceae. Prije je bila svrstana u obitelj lobodnjača, Chenopodiaceae, koja je sada dio obitelji Amaranthaceae.
Cikla je jedna od podvrsta vrste Beta vulgaris, a vrlo bliski srodnici su joj blitva, šećerna i stočna repa. Sve one imaju zajedničkog pretka – Beta vulgaris var. martima, a porijeklom su iz priobalnog dijela Sredozemlja.
Cikla je bila cijenjena kao hrana i lijek još za vrijeme starih Grka i Rimljana, a Rimljani su ju raširili po cijeloj Europi i zapadnoj Aziji.
Cikla je dvogodišnja biljka koja se u našim krajevima najčešće uzgaja kao jednogodišnja vrsta. Uzgaja se radi zadebljalog, uglavnom crvenog korijena, ali postoje i u bijeloj i žutoj boji i u kombinacijama, koji može biti duguljasti tj. cilindrični , spljošteni (egipatska cikla), ili klasični okrugli. I među tim okruglim vrstama postoje razne varijacije, pa recimo postoje vrsta koje imaju izraženije koncentrične krugove tamnije i svjetlije crvene boje dok ju prerežete, ali i kombinaciju drugih boja, npr. bijele i crvene.
Sije se na proljeće direktno na otvoreno, od travnja do svibnja, u redove na zasebnu gredicu, ali može i rasti kao mješovita kultura s grahom, mahunama, salatom, kupusnjačama, tikvicama, lukom i češnjakom, te začinskim biljem poput kopra, korijandera, kima. Loši su joj susjedi krumpir, poriluk, kukuruz, špinat, blitva. Ne preporuča se saditi ju uz ostale biljke iz iste obitelji, a pogotovo ne iste vrste (Beta vulgaris) radi zajedničkih bolesti, nametnika, ali i mogućnosti križanja prilikom cvatnje. Ne voli previše presađivanje pa kako ima dovoljno velike sjemenke lako ih možete odmah posijati dovoljno udaljene. Ako ipak niknu preguste presadite ju za vrijeme hladnijih oblačnih dana uz zalijevanje. Za dobar joj je rast, kao i ostalom gomoljastom povrću, potreban kalij, a njega možete dodati u tlo putem tekućeg gnojiva od gaveza i posipavanjem drvenog pepela. Voli sunčanu gredicu ali podnosi i polusjenu, te dovoljno, ali ne i previše vlage. Stoga ju je preporučljivo i malčirati, kako bi tlo zadržalo dovoljno vlage i ne isušilo se.
Kao i drugo gomoljasto povrće, «povlači» sve iz zemlje u korijen, pa je svakako preporučljivo uzgajati ju organski. Način uzgoja očituje se u njenom okusu.
Mlade biljke mogu podnjeti i blage mrazeve (do -4 stupnja), a isto tako na jesen ne morate žuriti s vađenjem prije prvih mrazeva, jer i cikla pred berbu podnosi bez problema minuse do -4 stupnja. Općenito bolje raste u «hladnijem» području, optimalno joj je 15-23 stupnja, a temperature iznad 30 stupnja joj usporavaju rast. Lišće joj je tokom ljeta zeleno s crvenim peteljkama, a nakon prvih mrazeva često je više crveno.
U uzgoju cikle nisam dosad imala nikakvih bolesti ili nametnika, jedino ju jako obožavaju voluharice, koje često znaju pomno obrstiti gomolje cikle. Evo kako je to izgledalo kod mene:
Na jesen se vadi i sprema u podrume, trapove s pijeskom i sl. Kod vađenja pazite da ne oštetite gomolje, jer kora joj je dosta tanka, a usljed oštećenja može isteći sok pa takve gomolje onda ne spremajte nego odmah iskoristite. Ja u jednom kutu podruma imam mali «pješčanik» – prostor ograđen ciglama i nutra nasipan sloj pijeska od nekih 20 cm, tu na jesen utisnem u vlažni pijesak jedan do jedan gomolj cikle i povremeno tokom zime zalijem pijesak, te mi tako mogu stajati i sve do proljeća.
Najljepše plodove ponovo posadim na proljeće, jer u drugoj godini razvija cvjetnu stapku i stvara sjeme. Treba paziti da se po vrstama posade dovoljno daleko jedna od druge, ali i dalje od ostalih srodnika vrste Beta vulgaris, da ne bi došlo do križanja. Cvjetna stapka naraste i preko 1,5 metara i razgranata je. Cvjetovi su neugledni ali jako ugodno mirišu, oprašuju se vjetrom. Sjeme se bere dok potpuno dozori i posuši se na stapkama, a tada i cijela biljka propada.
LJEKOVITOST CIKLE
Prema knjizi Ljekovitost voća i povrća (Klaus Oberbeil i dr.med. Christiane Lentz) cikla je najbolje sredstvo za pomlađivanje od svih vrsti voća i povrća. Osebujan okus daje joj silicij, koji u obliku kakav je u cikli jača vezivna tkiva i kožu, stjenke žila i kosti, te odstranjuje metale iz mozga (npr. aluminij).
Osim silicijem, bogata je folnom kiselinom (B9 vitamin), te je uz šparoge povrće koje sadrži najviše folne kiseline. Folna kiselina bitna je u organizmu u sintezi nukleinskih kiselina (utječe ne dijeljenje stanica i rast tkiva) i održavanju normalne eritropoeze (stvaranje crvenih krvnih zrnaca). Zato pri nedostatku folne kiseline može doći do megaloblastične anemije i problema s probavom. Folna kiselina u cikli donosi optimistično raspoloženje, potiče stvaranje želučane kiseline i time bolje iskorištavanje bjelančevina, čini kosu, kožu i nokte sjajnijima i podatnijima, te aktivirastvaranje crvenih krvnih zrnaca, a time i opskrbu stanica kisikom.
Cikla je bogata i kalijem (mineral koji odvodi vodu i kiseline), a velika količina balastnih tvari koje sadrži reguliraju rad crijeva, odstranjuju otrove i masti te otklanjaju zatvor stolice.
Prema časopisu «Ljekovite biljke», cikla je lijek star 2000 godine. Djeluje na živčane stanice i rad mozga općenito, jedan je od najboljih lijekova za lječenje anemije i slabokrvnosti, a zbog velike količine folne kiseline pospješuje izlučivanje hormona, te u narodnoj medicini slovi kao lijek protiv neplodnosti. Može se uzimati u bilo kojem obliku neograničeno, bez da štetno djeluje na želudac ili crijeva, pa je stoga idealno povrće. Sadrži puno vitamina C, ali i dosta beta-karoten, te vitamina B1, B2, B5 i PP, te mnogo folne kiseline – B9. Od minerala sadrži mnogo natrija, kalija, kalcija, fosfora, magnezija i cinka, te nešto željeza. Iako ne sadrži puno željeza niti vitamin B12 (iako jedan izvor navodi da sadrži kobalt koji je sastavni dio B12 vitamina, ali nisam našla dovoljno podataka o tome) preporuča se posebno kod vegetarijanaca i vegana jer upravo folna kiselina u organizrmu može svojim djelovanjem nadoknaditi ove nedostatke. Radi betanina i betaina koje sadrži pospješuje izmjenu tvari i jača kapilare, te dobro djeluje na žuč i jetra, a radi prirodnog pigmenta antocijana jača imunološki sustav i suzbija rast kancerogenih stanica – zato je cikla i prirodni lijek za leukemiju i sve ostale vrste tumora.
Prema dr Breussu, sok od cikle se koristi i u njegovoj totalnoj terapiji za liječenje tumora i to svakodnevno (za one koji žele znati više: knjiga «Rak, leukemija i druge prividno neizlječive bolesti», Rudolf Breuss).
Folna kiselina pripisuje se i svim ženama koje žele zatrudniti, a vrlo je i važna za razvoj djeteta u prvom tromjesječju trudnoće. Iako naš zdravstveni sustav za to pripisuje tablete folne kiselina, ja bih uvijek prednost dala redovitoj upotrebi sirove cikle iz organskog uzgoja.
Kao ljekovita namirnica cikla se koristi za dizanje imuniteta, za što je potrebno popiti barem litru soka dnevno. Sadrži betanin – antocijanin sličan onome u crvenom vinu.
NAČIN PRIPREME
Iako mnogi ciklu isključivo konzumiraju kao kuhanu, pečenu ili ukiseljenu, ciklu je najbolje konzumirati svježu, jer obradom gubi većinu vrijednih vitamina. Osim zadebljanog korijenja, jestivo je i lišće cikle. Moja je preporuka koristiti ju u kašastim sokovima ili naribanu u svježim salatama u kombinaciji s mrkvom i raznim vrstama repe. Također je vrlo ukusna i narezana na kockice i poprskana limunom. Mnogi okus soka poboljšavaju medom.
Ukoliko ju kuhate, do 80% molekula folne kiseline propada. Stoga ukoliko ju kuhate nemojte odstraniti peteljku, kuhajte ju čim kraće i nemojte ju ubadati za vrijeme kuhanja.
Ja ciklu gotovo nikad ne kuham, a često ju konzumiram sirovu u zelenim kašastim sokovima, u kombinaciji s limunom ili narančom, te jabukom i nešto zelenog lišća.
ZANIMLJIVOSTI
Čuli ste za rusko jelo boršč? Ovo je njihovo tradicinalno jelo s ciklom, odnosno juha od cikle.
Za one koji žele znati više – taksonomija vrste Beta vulgaris
Taksonomija cikle je nešto što prilikom pretrage po internetu zadaje prave gavobolje. Radi se dakle o svrstavanju među obitelji biljaka, rodove, podrodove i vrste te podvrste. Kod nekih vrsti botaničari se ne mogu uskladiti, Beta vulgaris se čini da je jedno od tih. Naime, što ćete više stranica pretražiti, naći ćete više različitih latinskih naziva za ciklu. Pregledala sam nekoliko kupljenih vrećica sjemenja s sjemenjem blitve i našla na svakom drugi naziv:
Beta vulgaris var. conditiva, Beta vulgaris var. esculenta, Beta vulgaris var. vulgaris, dok sam u bazi PFAF (Plants for Future database) prema opisu pronašla da bi to bila Beta vulgaris craca.
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Beta+vulgaris+craca
Koji je od ovih latinskih naziva točan – teško je biti pametan, najviše mi povjerenja uljeva naziv na hrvatskoj sortnoj listi:
Beta vulgaris L. var. conditiva Alef. – Cikla – engleski naziv: beetroot (Oznake L. i Alef. označavaju autore tih naziva i ne koriste se uvijek u imenovanju, obavezno samo u znanstvenim stručnim radovima, pa neću niti ja komplicirati u imenovanju nego koristim skraćeni naziv).
Na istoj listi točan naziv za blitvu, s kojom su isti problemi kod imena: Beta vulgaris ssp. Vulgaris – ali sam našla i da bi blitva bila: Beta vulgaris ssp. vulgaris var. cicla
Niti kod šećerne repe nema koncenzusa – samo kratkom pretragom našla sam 2 različita naziva za nju: Šećerna repa (lat. Beta vulgaris subsp. vulgaris var. altissima) i Beta vulgaris var. saccharifera.
Na slijedećem linku možete pogledati također pretrage i podjele unutar Beta vulgaris, kojih očigledno ima jako puno:
http://www.freewebs.com/sugarbeet_egypt_eng/betavulgarisnames.htm
A prema Wikipediji postoji opet drukčije podjela unutar vrste Beta vulgaris:
http://en.wikipedia.org/wiki/Beta_vulgaris
Stoga, tako dugo dok znanstvenici ne istraže genom ove vrste i naprave jedinstvenu podjelu, za ciklu sam uzela naziv: Beta vulgaris var.conditiva, ali dakle ako ćete pretraživati više podataka na internetu, koristite i one nazive koje sam prije spomenula kako bi dobili čim više rezultata pretrage.
