Češnjak slon, slonovski češnjak (Allium ampeloprasum var. ampeloprasum) je vrsta koja pripada obitelji Amaryllidaceae, rod lukova (Allium). U engleskom govornom području naziva se Elephant garlic. Srodnik je luka i češnjaka, a predak mu je divlji poriluk – dakle po srodstvu je najbliži poriluku. Iako po izgledu jako liči na češnjak i tako se i naziva, okus mu je ipak sličniji češnjaku, samo nešto blaži, ponekad i malo gorkasti. Mogli bismo reći da je ovo vrsta koja ima karakteristike i češnjaka (sličan, ali blagi okus, izgled suhih lukovica) i poriluka (u rastu izgleda kao poriluk ima isti cvijet kao poriluk).
Sadi se tokom ljeta i jeseni. Naime, možete ga izvaditi nakon što dozori, a to je isto kao i kod češnjaka, krajem lipnja i početkom srpnja. Posaditi ga možete odmah nakon vađenja ili držati na suhom mjestu te sačekati jesen za sadnju. Kako je trajna vrsta nije nužno da ga izvadite nakon što dozori, možete ga ostaviti na jednom mjestu i vaditi po potrebi, ali i rasađivati tokom kasne jeseni kad opet potjera mladu stapku.
Ponekad se podijeli na zasebne češnjeve, ponekad ne – tada je jedna velika okrugla glavica – lukovica. Ukoliko takvog posadite, vjerojatno će se podijeliti u tlu tokom iduće zime. Stoga ja za vađenje i rasađivanje često čekam kasnu jesen – tada opet potjera i podijeli se na zasebne češnjeve.
Bez problema prezimljava hladne kontinentalne zime, a tokom idućeg proljeća nastavlja s rastom. U toj fazi izgleda kao poriluk i tako ga možete i koristiti. Cvijet mu je prilično sličan cvijetu poriluka, nježno ljubičaste boje. Cvate krajem lipnja i tokom srpnja, a tad se mu polako počnu i sušiti listovi te dozrijeva. Ne cvatu svake godine sve biljke, po mom iskustvu manje od jedne trećina posađenih biljaka. Neki ga radi ovog lijepog cvijeta sade i u ukrasne svrhe. U pravilu se ne uzgaja iz sjemenja, nego iz lukovica.
Osim što se dakle razmnožava češnjevima i svake godine iz jednog češnja uzgojimo novu glavicu, i sama lukovica stvara dodatne mladice koje se pojavljuju oko matične lukovice. One imaju specifičan oblik i prilično čvrstu opnu. Suhi češnjevi prokliju bez problema, ali ove male dodatne lučice koje nastaju sastrane teško prokliju ako se posuše, stoga ih je preporučljivo čim prije posaditi. Često potjeraju tek iduće godine. Prve godine narastu do veličine jednog češnja, a iduće do veličine glavice.
Vole ga voluharice, jedne sezone su mi napravila priličnu štetu na gredicama češnjaka slona, ali srećom nisu ga potpuno pojele.