0
Brokula – lat. Brassica oleracea italica je povrće iz obitelji kupusnjača odnosno krstašica (Brassicaceae ili Cruciferae).
Brokula je poznata još od rimskog doba kao cijenjeno povrće i predak je karfiola. Naziv brokule potječe od latinske riječi bracchium što u prijevodu znači grana ili jaka ruka, a odnosi se na izgled brokulinih izdanaka. Prema drugom izvoru, naziv brokula potječe od taljanske riječi “brocco”, što znači izdanak ili mladica.
Brokula je zapravo dvogodišnja biljka, a većinom ju uzgajamo kao jednogodišnju. Druge godine ju uzgajamo za uzgoj sjemenja: nakon cvatnje nastaju čahure u kojima se razvija sjeme. Većinom jako uspješno prezimi vani unatoč jakim zimama. Cvjetovi tj. pupovi doduše stradavaju na temperaturama nižim od -5 stupnja, ali sama biljka može podnjeti i niže temperature.
Brokula tolerira gotovo sve vrste tala i dobro uspijeva i na suncu i u polusjeni. Možemo ju sijati od travnja do lipnja, direktno na otvoreno.
Brokula je karakteristična po tome što najljepše pupove daje pri nižim temperaturama, a pri ljetnim vrućinama ako i formira pup, često brzo ode u sjeme. Tada je preporučljivo otrgati te pupove, i čekati hladnije dane. Idealna temperatura za brokulu je od 15-18 stupnja, te ona obilnije rodi većinom početkom listopada.
Sami izdanci brokule koje koristimo za jelo zapravo su pupoljci cvjetova, te se oni beru dok su mladi, prije same cvatnje. Ako te pupoljke ostavimo neubrane, razviti će se visoka cvjetna stapka s žutim cvjetovima s 4 latice, u obliku križa. Otud naziv za sve biljke iz obitelji kupusnjača, odnosno krstašica – cvijet u obliku križa = krstašica
Osim pupoljaka, jestivo je i lišće brokule.
Više o brokuli pročitajte ovdje.
