Gospina trava – Hypericum perforatum

Kantarion ili gospina trava je prekrasna, predragocjena biljka bez koje je nezamisliv biljni svijet kakvim ga poznajemo. Takvo blago mogao je stvoriti samo netko bezgranično mudar i velikodušan. Sam naziv „gospina trava” odmah nam govori da je ona utješiteljica, zaštitnica, ona koja stvara život i oživljuje.

Botanički podaci:

Biljka: Hypericum perforatum

Ljekarnički naziv: Hreba Hyperici

Porodica: Hypericaceae (Kantariona)

Drugi nazivi: gospina ili bogorodičina trava, kantarion ( naziv došao od istočnih susjeda koji imaju kantariju mušku – kičicu i kantariju žensku -kantarion, a vrijeme kada se konotacije vezane uz religiju nisu smatrale poželjnima), nadalje imamo sinonime; pljuskavica, krvavac, gorčac, žuta metlica, žuti žućenica, zasekliva treva, kantarijon, marina ručica, ženska kantarija, krv sv. Ivana, ivanje zelje, rožice sv. Ivana.

Predanje i nazivi vezani uz sv. Ivana i Bogorodicu vuku korijene još iz starih poganskih običaja kada se na Ivanje -24.lipnja ( koje je bilo blizu vremena solsticija) posebno slavilo i svetkovalo paljenjem krijesova koji su tjerali zlo. Još i danas kao simbol tjeranja zla možemo kantarion naći zasađen na starim grobljima na kontinentu. Dolaskom kršćanstva običaji su se modificirali, promjenili ime ali ostali u okviru starog datuma.

Stanište i rasprostranjenost : Gospina trava potječe iz Europe i Azije, a danas je raširena u svim krajevima umjerene klime. Raste po suhim poljima i pašnjacima, u grmlju, u šumi, na škrtim planinama, uz puteve i ceste, gdje god je malo kamena njoj je milo raširiti svoje prekrasne ruke. Kako zna da je potrebna gdje god je čovjek, pustila je svoje ruke i duboko na kontinentu.

Opis: Gospina trava je trajnica visoka 30 – 100 cm, uspravne stabljike pri dnu su više drvenaste i crvenkaste a u gornjem dijelu razgranate. Cijela biljka djeluje osvježavajuće i svjetlucavo sa svojim petolatičnim prekrasnim jarkožutim cvijetovima koji su združeni u mnogobrojne metličaste cvatove. Prašnici su mnogobrojni, podugački i nestašno vire iz svakog cvijeta. Stabljika je dvobridna a vršni glatki, sitni i obli listići bez peteljki nose male crne žljezde pune crvenog uljnog hipericina.

Srodne vrste: nije niti približno srodna vrsta, ali ponekad neki neiskusni početnik može pomješati kantarion sa zlatnicom. Iako zlatnica nije otrovna, evo 3 sigurne razlike kako ćete prepoznati kantarion među stotinama drugih biljaka :

1. ako prstima zgnječite cvijet i neki od gornjih listića prsti će vam ostati krvavo crveni ( zbog toga je i nazvana krv sv. Ivana)
2. ako uzmete biljku i podignete ju prema suncu na njenim listićima uočiti ćete male sitne rupice ili crne točkice ( po kojima je i dobila ime – performatum), one su ispunjene uljem sa aktivnom tvari hipericinom.
3. stabljika je dvobridna, što je relativno rijetko kod biljaka na našem podneblju ( većinom su četverobridne ili okrugle).

Sastav i aktivne tvari: eterično ulje, željezo, razni tanini, (najviše katehinskog), smola, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin, vitamin C ( u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide, i neke alkaloide u tragovima

Berba: bere se cvijet na početku cvatnje ( svibanj- rujan) sa gornjim dijelom herbe, do gornje trećine biljke, ostatak biljke nije aktivan ( pogotovo ne korjen, te je nepotrebno i zabranjeno čupanje iz korjena).

Upozorenje: Biljka ima fotosenzibilno djelovanje! To znači da iako će vam njeni pripravci biti spasonosni kod izgorene kože, tretirajte ju navečer, doma i nikako sa njim ne izlazite na sunce! Ovo upozorenje mnogi olako shvaćaju poučeni tradicionalnim iskustvom dugogodišnjeg mazanja kantarionovim uljem na plaži. Ali zdravlje naše kože i kože naših baka nije isto. Otkriveno je da koža ima neku vrstu pamćenja kao mozak. Sve veći broj kožnih alergija i drugih ozbiljnijih oboljenja upozorava na to da ona samo zbraja i zbraja i onda nam isporuči račun za sve opekline, rane i izgoretine kad je već prekasno. Ako vam jednom dođe račun za naplatu alergije na sunce, svaki put kad vaša koža vidi sunce reagirati će panično napadajući i braneći se od onoga što ju je godinama ugnjetavalo, a te alergije se jako, jako teško riješiti.

Kod ljudi koji uzimaju antidepresive; ne uzimati kantarion u isto vrijeme ( zbog preklapanja djelovanja i zbunjivanja receptora). Također novija istraživanja pokazuju smanjen učinak kontracepcijskih tableta koje se uzimaju u isto vrijeme sa gospinom travom ( nije ovo ime slučajno dano!). Vrlo,vrlo rijetko je moguće kod vrlo osjetljivih osoba kod dugotrajnije uporabe uočiti probavne poteškoće (zatvor).

Djelovanje i uporaba: ova biljka predstavlja čitav jedan divan svemir čudesnih djelovanja koje su sve sažete tek u jednoj biljci. Doslovno nema niti jednog dijela ljudskog tijela ali ni psihe gdje gospina trava neće pomoći. Koja god nevolja vas snašla možete se skloniti pod njene zaštitničke majčinske skute.

Dokazano joj je antibakterijsko i antivirusno djelovanje pa to imajte na umu kad vas snađu takve nevolje.

Pljuskavica će pomoći kod slabog imuniteta i svih vrsta virusa, kod kožnih infekcija, rana, nagnječenja, opeklina, pa čak i bora, čudesno ćebrzo regenerirati kožu. Ako trebate potaknuti metabolizam nježno čisteći krv i krvnu plazmu, regenerirati probavni ili mokraćni sustav, dišni sustav, potaknuti i njegovati spolni sustav, ili bilo koji sustav žljezda sa unutrašnjim izlučvanjem – sjetite se kantariona. Dakle i kod gihta, cronove bolesti, herpesa, astme, ili bakterijskih infekcija – sjetite se kantariona, pijte redovito njegov čaj, masirajte bolna mjesta i vidajte rane njegovim uljem.

Vjerojatno u skorije vrijeme najpoznatija upotreba kantariona je u lječenju kuge našeg doba – depresije. Važano je ne korisiti zajedno antidepresive i pripravke kantariona! U tom slučaju došlo bi do preklapanja i zbunjivanja receptora koji ne znaju što bi sa tolikim nadošlim tvarima pa se može desiti ili da jednostavno prestanu uzimati te tvari ( i u mozgu izrazito naglo pada razina serotonina izazivajući daljnji osjećaj duboke depresije) ili uzimaju daleko prekomjernu razinu aktivnih tvari i stvaraju osjećaj nervoze, anksioznosti koji vuče već ispaćenu psihu u još više prema dole. Ako se uzima samostalno i u propisanim dozama vrlo je učinkovita biljka za lječenje srednje jake depresije. Kao i kod kemijskih ljekova vrijeme početka djelovanja je 3-6 tjedana ( zato jer je toliko potrebno da se nataloži konstantna razina aktivnih tvari u organizmu). Ljekovito djelovanje gospine trave još nije u potpunosti spoznato iako je ovo jedna od najistraženijih biljaka na svijetu. Zna se da veliki udio u njenoj ljekovitosti igra visina i sadržaj hipericina, ali priroda je neuhvtljivo mudrija od našeg malog istraživačkog uma. Umjesto da pokušavamo loše kopirati i „otkrivati” kemijski sastav bilja, rađe se spustimo na zemlju i uberimo stručak savršenog žutog rascvalog svjetlucavog zlata koje će nam podariti kao krv crvenu čašu svoga čaja. Ako vam je za tretiranje depresije prekomplicirano piti tinkturu, mecerat ili infuz; na našem tržištu možete nabaviti Aktivin H ( pripravak standardiziran na djelotvornu razinu hipericina iz biljke).

Načini primjene :

Kantarionovo ulje- razne su recepture, omjeri, količine i vrijeme berbe, ali sljedeći način se općenito smatra vrlo, vrlo dobrim; skoro do vrha napunjenu teglicu nerazvijenih pupova i cvijetova biljke ostaviti par sati ili jedan dan, da malo povenu. Na njih zatim naliti 1 lit. Domaćeg maslinovog ulja ( to može biti i neko drugo kvalitetno ulje- makadamija, badem, sezam, lješnjak). Staklenku dobro zatvoriti –začepiti – pustiti da stoji na suncu 6 tjedana, svaki dan ju par puta protresti. Nakon tog vremena ulje bar 2 puta procjediti kroz gustu lanenu krpu. Tim se uljem mažu kraste, osipi, lice, tijelo, ali i hemoroidi. Kao svoju dozu aktivnih tvari možete slobodno svaki dan popiti 3×1 kavenu žličicu ulja, sa komadićem kruha – zbog okusa.

Ovim uljem masiraju se bolni udovi, tretiraju rane, i opekotine, vene.

Za žene je uputno kod kroničnih upalnih procesa genitalnih organa ostaviti cijeli tampon da upija ulje cca 15-20 min i uobičajeno ga primjeniti. Mijenjati 3 x dnevno uvijek svježe natopljen, kroz duži period. Na ovaj način uspješno se tretiraju gljivična pa čak i bakteriološka i neka virusna oboljenja, potiče se samoregeneracija ovog područja, a pomaže i kod energetskih i emotivnih problema veznih uz genitalne organe.

Kantarionova tinktura – postupak je isti kao i kod mecerata ( ulja) samo što se umjesto ulja stavlja dobra domaća jaka rakija od cca 45 gradi ( ili vodka), procjedi i koristi 3 x dnevno po 30-40 kapi razrijeđeno u malo vode/čaja. Tako pripremljena tinktura ima vrlo veliku vjerojatnost da je u omjeru standardiziranosti na aktivni hipericin. Oralno uzimanje tinkture ili mecerata kantariona kod depresije može biti bez pauze dugotrajno i višemjesečno, bez štetnim posljedica. Tinturom tretiramo modrice, uganuća, giht, ogrebotine, uznemirenost, strahove…

Vino od kantariona – od cvjetova kantariona može se pripremiti i ljekovito vino. Potrebno je 40 grama cvjetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i pusti odstajati na toplom mjestu mjesec dana. Poslije toga cvjetove dobro ocjediti, vino malo zasladiti, sve procijediti pa posebno još istisnuti kroz gazu ostatak vina iz cvjetova u osnovno vino. Za bolju probavu piju se 2 čašice dnevno prije jela.

Osnovni recept za pripremu čaja od kantariona – u uzavrelu vodu ( 2 dl) stavi se 1 žlica sitno izrezane droge, skine s vatre, poklopljeno ostavi 0,5 – 2 h ( ili minimalno 15 minuta) i pije se 3 puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proljeva, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćnog mjehura, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima, kašlja i dr. Također je ovaj čaj jako dobar kod depresije, potištenosti, tuge i nesanice, u tu svrhu se pije na duži peirod 1-2 l ovakvog čaja.

Kad napravite ove oblike pripravaka od gospine trave i zagrije vam dušu, nema kraja njenoj upotrebi. Napravite od nje kreme za lice ili slatke likere, a ako baš hoćete možete i staviti na stol buket njenog prekrasnog cvijeća da vam donese mitsku sreću ili barem osmijeh na lice.

Mjehurica – Physalis alkekengi

Zanimljiva dekorativna biljka koja osvaja ne samo svojim izgledom već ponajprije kemijskim svojstvima. Njezin plod je iznimno ljekovit dok je naračastocrvena ovojnica u kojoj on raste otrovna!

Botanički podaci:

Biljka: Physalis alkekengi L.

Ljekarnički naziv: Fructus alkekengi

Porodica: Solanaceae ( pomoćnice)

Drugi nazivi: Ljoskovac, pljuskavac, mjehorica, divlja paprika, pogančevatrava, fizalis

Stanište i rasprostranjenost : Ova biljka došetala je iz dalekog Japana gdje se smatrala svetom biljkom. Ali već početkom 18. st raširila se cijelom Europom i ostatkom svijeta gdje su ju ljudi prigrlili u svojim vrtovima ili i divljina u svojoj skrivenoj raskoši. Raste po šikarama, rubovima šuma, na čistinama, poljima i vinogradima, uz putove i plotove, u vrtovima.

Opis: Mjehurica je svima znana i malo tko će ju zamijeniti sa nekom drugom biljnom vrstom. To je zeljasta biljka uspravne i slabo razvijene stabljike, visoka od 30-80 cm, prekrivena kratkim dlačicama. Listovi ju jajato trouglasti, cvat je neugledan zelenobijeli cvijetić u pazusima listova. Ono što ju čini nadaleko prepoznatljivom i karakterističnom je njena žarka narančastocrvena mjehurasta ovojnica u obliku lampinjona koja u sebi nosi po jednu bobicu ploda.

Srodne vrste: Rod Physalis obuhvaća preko 80 vrsta više-manje sličnih biljaka čiji se plodovi razvijaju u ovojnicama. Neke od njih su otrovne, ali mnoge se uzgajaju kao jestivo i ukusno voće širom svijeta. Tako ćemo kao kultivare u vrtovima naći peruansku mjehuricu (physalis peruviana), rajčicu mjehuricu ( physalis ixocarpa), jagodičastu mjehuricu (physalis pruinosa)… U našim krajevima samoniklo skoro isključivo nalazimo samo vrstu physalis alkekengi  ljoskovac, mjehurica) karakterističnog žarko narančastocrvenog lampinjona sa crvenim plodom tako da velike zabrinutosti sa sličnim vrstama u prirodi nema.

Sastav i aktivne tvari: : karotenoid fizalin, (koji daje boju čaški ali je isti taj koji je opasan i otrovan u cijeloj priči), vitamin C u bobicama oko 100 mg %, limunova i glikolna kiselina, šećer, masno ulje te neki alkaloidi.

Berba: Kako plod dozrijeva mjehurasta ovojnica (lampinjon) prelazi iz zelene u žutu i na kraju u žarkocrvenu boju. Pametna se priroda potrudila dati nam jasan i nadaleko vidljiv znak kada je ova ljekovita biljka spremna i zrela, da ju ne zaobiđemo i ne zaboravimo. Kako vrijeme prolazi i ljekovitost jenjava ovojnica polako gubi svoje tkivo i ostaje u vidu fino satkanih niti nježne čipkaste mrežice, kao divan filigranski rad lampinjona. Mjehurica cvate od lipnja do rujna a zrele plodove potražite u ranu jesen zavisno od klime, nadmorske visine… Ponekad ćemo ih naći čak i do prvih snjegova. Iako se većinom naglašava uporaba samog ploda kao najaktivnijeg dijela biljke, danas ima prepisivačkih navoda o njenoj otrovnosti – no kod physalis alkekengi je ljekovita cijela biljka: list, stapka, cvijet i plod ( ovojnica ploda ne!).

Plod je kiselo-slatkasto-gorkog okusa, dominira kiseli okus.

Upozorenje: Uvijek i iznova treba obratiti veliku pažnju kod branja na ovojnicu ploda koja je otrovna! Dakle, sama bobica (plod) je ljekovita, ali žarkonarančasti lampinjon ili mrežica tankih niti u obliku lampinjona su otrovni!! Također je potrebno naglasiti kontraidikacije u vidu oštećenja želuca kod konzumiranja većih količina i dugotrajnih višemjesečnih uporaba ploda (neka okvirna količina je do 30 sirovih komada dnevno). Bitno je također naglasiti da bobice treba brati tek kada su potpuno zrele jer u nezrelim plodovima se u maloj količini nalazi i otrovna gorka tvar glikozid fizalin.

Zanimljivost: Sviđaju vam se ovi atraktivni dekorativni laminjoni i voljeli biste ih koristiti za suhe aranžmane? Sigurno se pitate kako ih osušiti da zadrže svoju prirodnu boju. Ovako; cijele ubrane stabljike mjehurice stavite u posudu sa malo vode, smjestite ju u tamni i topli prostor, redovito dodavajte malo količine vode. Biljka će se malo-pomalo sušiti ali zadržati svoju prirodnu boju i izgled. Kada se potpuno osuši odvojite narančaste ovojnice od stapke i spremite ih u neku staklenu posudu koju će usput i dekorirati.

Djelovanje i uporaba: Ova izuzetno zanimljiva biljka čija su se djelovanja u modernoj fitofarmaciji tek počela malo sustavnije proučavati, svoju potvrdu je već našla u tradicionalnim medicinama mnogih kontinenata svijeta. Mjehurica pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće. Izvrstan je diuretik te se koristi kod vodenih bolesti te svih oblika tegoba vezanih za sam mokraćni mjehur i mokraćne kanale; upale, pijesak i kamence, otežano i bolno mokrenje, zastoj mokraće i sl. Djeluje kao analgetik ( sredstvo za olakšanje boli) te imunostimulirajuće zbog vitamina C. Koristi se i kod kašlja i katar pluća gdje olakšava iskašljavanje. Kako dobro djeluje na rad jetre i žuči ubrzava cijeli metabolizam ljudskog tijela čisti zamjetno krv što je posebno važno kod reume, artritisa i gihta. Pojačava znojenje, pospješuje rad crijeva te je korisna kod zatvora i crijevnih nametnika. Neki narodi je koriste i za reguliranje menopauze i kao pomoć klimakteričnim tegobama. Nazivom pogančeva trava mjehurica je nazvana zato jer se koristi i za lječenje poganca – crvenog vjetra.

Različiti narodi su razvili različite tradicionalne uporabe ove raširene bilje već zavisno od drugih biljaka koje su rasle na njihovim prostorima i koje su onda koristili za druge svrhe.

Ova zaista svestrana biljka intenzivnih kemijskih svojstava treba se koristiti mudro i umjereno. Svakako obratite pažnju prilikom berbe da slučajno ne pojedete koji komadić mjehuraste ovojnice i ako imate osjetljiv želudac sjetite se biti oprezni kod konzumiranja sirovih bobica.

Načini primjene:

Čaj:se pripravlja od sušenih boba mjehurice. Kako je malo vjerojatno da ćemo u prirodi naći sve podjednako i potpuno osušene bobice možemo ih sušiti u tankom sloju kraj peći ili u poluotvorenoj pećnici na niskoj temperaturi. Za čaj ćemo upotrijebiti 20 g suhih bobica, preliti ih sa 5 dl hladne vode, zakipiti, maknuti sa vatre te pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 min. Tekućinu tada procjedimo te uzimamo tokom dana, ali na gutljaje! Čaj ćemo piti 10 dana, a potom napraviti pauzu od najmanje 20 dana. Ovakav čaj je jače koncentracije i djelovanja. Ako želimo malo blažu varijantu onda ćemo 20-30 g suhih usitnjenih bobica preliti sa 1 l vode, zakipiti te kuhati 5 min, procjediti nakon pola sata te dobivenu tekućinu piti tokom dana u malim gutljajima. Vrlo je bitno kod pripravka svih vrsta čajeva da obratite pažnju na vrijeme koje je potrebno da se biljka estrahira ( biljka stoji u zakuhanoj vodi). Ako stoji prekratko – neće se estrahirati ljekovite tvari u dovoljnoj mjeri, ako stoji predugo-postoji mogućnost da se prekomjerno estrahiraju fitokemijski sastojci te tada pripravak nije bezopasan za normalnu uporabu. Također sa duljim stajanjem postoji mogućnost da se počnu otapati i tvari koje su slabo topive a potencijalno toksične i štetne a ne bi uopće došlo do njihovog otapanja da nije toliko dugog stajanja bilja u vodi.

Tinktura – je klasičan oblik tradicionalne medicine; 200 g usitnjena suha ploda močiti ćemo u 1 l jake rakije 30 dana i potom procjediti. Ovaj oblik preparata je ujedno i najjednostavniji za daljnje uzimanje : 3 x dnevno po 30- 40 kapi pomješano sa malo vode ili čaja.

Oblog – ćemo koristiti od sirovih bobica zgnječenih u kašu koju nanesemo na gazu i povijemo na mjesto sa kožnom tegobom ( poganac, crveni vjetar).

Vino – 40 g usitnjene cijele biljke ( list, cvijet, plod, ovojnica ploda-ne!) na litru bijelog vina, ostavimo stajati 8 dana na toplom mjestu, procjedimo, uzimamo 1 čašu vina na dan u jutarnjim satima, obratiti pozornost na situacije kada nije poželjno konzumirati alkohol! Djeluje kao vrlo dobar diuretik ( tjera vodu van iz organizma).

Osim ovih oblika primjene imamo i one puno slađe i zato omiljene! Kao izvrsno šumsko voće možete konzumirati sirove bobice. To su i razne marmelade, pekmezi, slatki namazi, usitnjen plod pomješan sa medom i drugi slasni oblici u kojima su isto velikim dijelom sačuvani ljekoviti sastojci mjehurice. Ako te ljekovite pripravke ( jer oni to zaista i jesu) radite od sirovih bobica ponašajte pri kuhanju prema njima kao prema svakom drugom voću, a ako ih koristite kao suhi prah smanjite njihovu količinu za pola. I imajte na umu da ipak nije poželjno u zanosu okusa pojesti cijelu teglicu odjednom, ograničite se samo na 1-2 žlice terapeutske doze dnevno, ujutro natašte.

Nadam se da sljedeći put kada budete vidjeli mjehuricu nećete vidjeti u njoj samo predivan dizajn i kolorit prirode… već da će vam na um pasti i puno drugih zanimljivih stvari…. pa makar mirišljavih, ukusnih i slatkih…