Vrkuta, gospin plašt – Alchemilla vulgaris

 

VRKUTA – GOSPIN PLAŠT – Alchemilla vulgaris

Biljka za žene, biljka za one žene koje žele postati majke

Botanički podaci:

Biljka: Alchemilla vulgaris

Ljekarnički naziv: Herba Alchemillae

Porodica: Rosaceae

Drugi nazivi: Gospin plašt, virak, Božja plahtica, rosnik (zbog rose koja se nakuplja na udubinama listova)

Stanište i rasprostranjenost: vrkuta je vrlo rasprostranjena biljka, posebno voli veću nadmorsku visinu (planinske i brdske livade Velebita i Gorskog Kotra) iako ju nalazimo i na kontinetu. Voli vlažnija staništa, često je na rubovima livada u poluhladu, na poljma, travnjacima, šumskim čistinama.

Opis: vrkuta je zelena trajnica visoka 10-40 cm (zavisno od podvrste ali i zemlje i vlage). Listovi su na dugim peteljkama više okrugli ali „krpasto” razdijeljeni na 7-11 režnjeva (uvjetno rečeno sličan obliku sljeza, pogledati sliku) sa nazubljenim rubom. „Režnjevi” tvore oblik harmonike i blago su ljevkasto udubljeni, u centralnoj udubini a na nazubljenim rubovima lista skuplja se rosa ( od te rose u srednjem vijeku alkemičari su pokušavali napraviti zlato i eliksir života, od tuda i latinski naziv). Vrkuta cvate od svibnja do kolovoza (zavisno od tla, vlage, nadmorske visine). Cvat je žutozelen ili zelen na vrhu cvatnih stapki ( koje po sebi imaju manje listiće) a sastoji se od rahlih nakupina majušnih neuglednih cvijetića. Cvijet i biljka nemaju neki posebano izražen miris (recimo da je „travnat”), okus se preljeva od trpke do ugodno nježne „uljasto-travnate” nijanse.

Srodne vrste: postoji jako puno srodnih vrsta vrkute, koje se međusobno vrlo teško razlikuju ali su sve ljekovite. Alchemilla alpina je srebrna vrkuta koje u Hrvatskoj gotovo da i nema (većinom raste u Alpama), a kod nas je zaštićena. Najočitija razlika „obične” i srebrnolisne vrkute su srebrnasto dlakavi listovi sa donje strane.

Sastav i aktivne tvari: razne mineralne i organske tvari, 6-12 % tanina, eterično ulje, flavonoidi, puno vitamnina C, gorke tvari, lecitin, fitosterol, razne kiseline ( među kojima prednjači salicilna kis.), agrimonin, levigatin, pedunkulagin, saponini, smola.

Berba: bere se u doba cvatnje (svibanj-kolovoz) list i stapke sa cvatom. To je trajnica kojoj se korjen ne koristi u ljekovite svrhe prema tome nemojte ga čupati. List se može sakupljati i nakon cvatnje, ali onda nema toliku ljekovitu moć sinergije aktivnih tvari iako tada ima povišenu razinu tanina pa se ciljano za tu svrhu može brati ( proljev).

Djelovanje i uporaba: ovo je izrazitotaninska biljka koja se u prvom redu kroz stoljeća koristila kao biljka za rane (obične rane, zagnojenja, čireve ili kod vađenja zuba). Snažno je protuupalna biljka za sve ženske bolesti (pogotovo vezane uz maternicu) te razne vrste krvarenja. Većinom se pripremala kao čaj ( vrlo rijetko kao prašak). Zbog obilja tanina koristi se i kod rijetke stolice (pogotovo ako je krvava). Djeluje kao regulator hormona, biljka potiče rast progesterona.

Upozorenje: obilje tanina ima svoje prednosti ali i mane. Osobe koje imaju komplikacija za žuči, želucom i jetrom trebaju jako paziti na dozu koju uzimaju ( šalica čaja takvim ljudima može pasti kao „težak kamen na želudac” ali to isto čini i jetri). Naravno trudnice i dojilje trbaju ju uzimati u kontroliranim dozama, oprez je potreban i kod ljudi koji uzimaju sredstva protiv zgrušavanja krvi ( srčani bolesnici i tlakaši, pogotovo ako su na Maravinu). Vrkuta može kod vrlo osjetljivih ljudi pretjerano stegnuti stolicu ( u tu svrhu se vrlo često koristi kod proljeva u male djece). Kako djeluje na mišiće maternice (iako se najčešće koristi baš za te namjene) uvelike prekomjerna doza može izazvati neželjene posljedice u vidu osjećaja „stegnutosti”, pritiska genitalnih organa.

Načini primjene: vrkuta je vrlo ljekovita biljka, pogotovo je vrlo ljekovita za cijeli niz ženskih problema. Danas se većinom se koristi kao infuz, rijeđe kao tintura, prašak ili estrakt ( on se najviše koristi kod pripreme ljekovitih biljnih vaginaleta).

Biljka za žene: stoljećima se vrkuta uspješno koristila za poteškoće vezane uz menopauzu, mentruacijske probleme ( regulira mjesečnicu, uravnotežuje hormone, pogotovo djeluje kod prevelikih krvarenja i bolnih menstruacija), olakšava porod, djeluje kao pomoć ( oralna primjena ali i vaginalno ispiranje) kod raznih vrsta iscjedaka i bijelog pranja. Njena najveća primjena je u „davanju tonusa” „preslaboj” maternici ( jača stijenku maternice). Tako na neki način (uvijetno rečeno) „štiti” od pobačaja i olakšava porod. U tu svrhu koriste ju žene koje su imale spontane pobačaje, „nisku” maternicu ili „nisko nose”. Iako se danas vrkuta ne istražuje puno ( niti približno dovoljno s obziroma na učinke koje joj pripisuje tradicionalna medicina) neka novija istaraživanja govore u prilog tome da vrkuta djeluje povoljno i kod oboljena kojima su uzrok virusi. Ako to povežemo sa njenom tradicionalnom upotrebom kod oboljenja maternice (snažno regenerira i tonizira) ali i vrlo učinkovitog djelovanja na rane, dolazimo do toga da je ovu biljku kao potrebnu pripomoć korisno koristiti kod oboljenja kojima je uzrok HPV. U tu svrhu vrlo je je uputno kombinirati sa konopljikom ( Vitex agnus castus) ali tada se obavezno morate konzultirati sa fitoaromaterapeutom jer iako ova kombinacija vrlo snažno djeluje na imunitet genitalnog područja isto tako snažno djeluje i na hormone ( a to nije područje gdje si želite sami prepisivati terapiju).

Njena duža upotreba ( kombinirana sa drugim biljnim preparatima) nikako neće odmoći ali će vrlo moguće pomoći podignuti „imunitet” tretiranog područja. Novija istaraživanja također potvrđuju njeno antibiotsko, protubakterijsko i protugljivično djelovanje. Cijeli spektar njenog djelovanja još nije do kraja otkriven ali vjerujem da će nas ova biljke koja „čini čuda protiv neplodnosti” još u mnogome iznenaditi. Tako su npr. japanski znanstvenici otkrili da tvar agrimonin koju sadrži vrkuta zaustavlja rast raka dojke. Općenito vrkuta je biljka broj jedan koje se trebamo sjetiti kod gljivičnih, bakterijskih i virusnih upala tijela a pogotovo genitalnog područja, kod pms-a, mioma, hormonalnih poremećaja, tegoba sa menopauzom, menstrualnih bolova i prejake menstruacije, „slabe” i „bolesne, ispadajuće” maternice, a učiniti će i pozitivni pomak kod endometrioze. Ovo je zaista predragocjena biljka za zdravlje žene. I za kraj nešto možda interesantno: vrkuta je stoljećima bila tajno sredstvo za dugotrajno mršavljenje.

Osnovni recept za pripremu čaja/infuza od herbe vrkute:

Za one osjetljive ( žedudac, jetra, žuč):

1 malu žlicu biljke preliti sa 1 šalicom kupuće vode, poklopiti i pustiti da odstoji pola sata. Potom procjediti, podgrijati po potrebi, zasladiti medom ako se baš mora piti slatko i popiti NA GUTLJAJE. Uvijek raditi svijež infuz ( ne piti onaj od jučer!). Tokom dana popiti 2-3 tople šalice ovako napravljenog čaja.

Uobičajeni recept:

1 jušna žlica herbe na dva decilitra kipuće vode, ostaviti da odstoji poklopljeno pola sata-sat, procjediti i popiti na gutljaje. Popiti 2-3 šalice ovako napravljenog čaja tokom dana, uvijek spravljati svježi od toga dana ( ne piti od jučer!).

Recept za one koji su se odvažili na dulju kuru i one koji imaju većih disbalansa u tijelu:

2 velike žlice herbe preliti sa 1 l kipuće vode ( vodu ostavite prije da vrije par – 10 min), poklopljeno ostaviti da odstoji 1-2 h. Potom procjediti, podgrijati ako je potreba, zasladiti medom ako se baš želi ( iako je u principu bolje ne) i popiti tokom dana na gutljaje. Ako vam ostane čaja od prethodnog dana njega ne pijte nego ga upotrijebite za vaginalno ispiranje, u kupkama, kao tonik i komprese za masažu tijela, lica i vlasišta ( pogledati gore pod svojstva).

U različitim zemljama i pod različitim smijerovima travarstva razvile su se drugačije predožbe i sugestije oko razdoblja uzimanja vrkute. Ja osobno smatram da ju je potrebno piti tokom cijeloga ciklusa (osim kada se radi o iznimno disbalansiranoj hormonalnoj slici, kada treba uzimati individulano prepisanu terapiju vrkute i drugog bilja a koja zavisi od slučaja do slučaja). Neki smjerovi sugeriraju upotrebu samo tokom druge polovine ciklusa. Vi (ako se ne želite konzultirati sa nekim od fitoaromaterapeuta) učinite kako osjećate da je bolje i sa čim se bolje osjećate. Vrkuta nema nekih velikih kontraindikacija ( pogledati pod Upozorenja) i općenito se smatra vrlo sigurnom biljkom. Dakle ako ne učini neki jako veliki pomak u pozitivnom smijeru nećete niti učiniti veliku štetu. No, šteta je da je pijete bez nekih rezultata….

 

Bročika – Galium verum

 

IVANJSKO CVIJEĆE – BROČIKA

Botanički podaci:

Biljka: Galium verum

Ljekarnički naziv: Herba Galii lutei

Porodica: Rubiaceae ( Bročike)

Drugi nazivi: Ivanjsko cvijeće, Ivanov cvijet/trava, slama Marije djevice, prava bročika, žuti broč

Stanište i rasprostranjenost: Rasprostranjena je skoro po cijelom svijetu (kao i kopriva) tako da ju nalazimo kao samoniklu biljku u Europi i Aziji, ponekad se nađe u sjevernoj Africi, doselila se i na sjevernu polutku Američkog kontinenta. Raste većinom na suhim travnjacima, ponekad uz rubove šuma, odgovaraju joj ista područja na kojima ćete naći kantarion i stolisnik. Uvijek na suncu.

Opis: Ističe se u travi nakupinama gustog ali nježnog/rahlog, izrazito mirisavog žutog cvijeća. Herba je krhka, lomljiva, stabljika četverouglasta a listovi perasti, vrlo tanki skoro igličasti i izduženi ( iako su vrlo mekani, ne bodu kao iglice bora npr). Bročika je uočljiva biljka za oko ali ono što je posebno karakteristično za nju je izraziti miris na med koji se zadržava i kad je biljka suha. Zato se u prošlosti upotrebljavala u jastučićima za san. Bročika naraste od 30- 120 cm zavisno od točnog varijateta sjemena, vlage, uvjeta. U dubokim travama Slavonije vidjela sam bročike visoke i 120 cm ali na suhim pašnjacima Velebita gdje nema pretjerane vlage naraste od 30-60 cm, i kako „škrta zemlja čuva svoje blago” ona sa planine je mnogostruko više mirisala, i sviježa i suha. Kada se bere bilje pored voda/rijeka treba se sjetiti onog starog narodnog pravila da treba brati što dalje od vode/rijeke jer voda „izvuče” njenu ljekovitost.

Srodne vrste: vrsta Galium ima više a najosnovnija je podjela na 3 skupine; Galium verum (biljka o kojoj je tekst), Galium mollugo i Galium asparine. Galium mollugo je bijela bročika, skoro je identična ovoj žutoj samo su joj cvijetovi više bijele boje ( žučkasto bijele) ima siromašniju krošnju cvijeta i slabiju stabljiku koja teže podnosi težinu tijela biljke. Miris ima natruhu meda u sebi ali je više opor,i zeljast. Općenito se smatra ljekovitom ali niti približno koliko G.verum. Galium aparine se naziva još i priljepnjača, čekinjasta bročika. Ona je vrlo čest gost naših vrtova kao dosadan korov koji se hvata za odjeću. Na glasu je kao pomoć pri mršavljenu kada se redovito tokom par mjeseci kod svakog obroka pije po jedna šalica njenog čaja. Može se općenito koristiti kao i G.verum ali je njena specifičnost u vrlo dobrom regeneriranju kože pa se čak i čisti sok koristi za često mazanje površina zahvaćenih seborejom ili psorijazom.

Slika: Galium mollugo – bijela bročika

Sastav i aktivne tvari: saponini, vitamini (najviše C), galiozin, aukubin, tanini, heterozid asperulozid (i primaverozid), razne kiseline i druge tvari koje nisu detaljno ispitane.

Berba: bere se gornji dio stabljike u cvatu koja se mora vrlo brzo sušiti na toplom i prozračnom mjestu. Bročika vrlo brzo potamni i izgubi svoj prepoznatljiv miris ali i dio ljekovitih svojstva, ako se ne poklope svi uvjeti oko sušenja i čuvanja. Slična stvar se zna dogoditi sa cvijetom bazge. Cvate od 5 – 8 mj zavisno od nadmorske visine, vremena i dostupne vlage.

Upozorenje: slične biljke koje se možda iz daleka mogu zamjeniti za G.verum su zlatnica (Solidago) koja je druga biljka ali nije otrovna već je čak ljekovita. Ona ima drugačiji cvat i definitivno puno veće i potpuno drugačije listove lanceolatasta oblika dugačke do čak 30 cm. Zanimljivo je da se zlatnica i bročika izvrsno nadopunjuju u mješavinama za probleme sa bubrezima. Također imamo Asperulu odoratu koja je kod nas naziva još i mirišljava bročika ali je poznatija pod imenom lazarkinja. Vrlo često se svrstava među Galiee iako to nije. Ona ima slična svojstva djelovanja i obje dijele isti spoj kumarin koji se ispušta kod suhe biljke a osim iste miomirise note ima još izraženije opuštajuće djelovanje.

Slike: Zlatnica – Solidago i Asperula odorata – lazarkinja

Djelovanje i uporaba: Ivanjsko cvijeće je bila jedna od najobožavanijih biljaka kroz povijest ali u današnje doba je slabo ispitivana. Zapravo je jako zapostavljena u upotrebi. Još uvijek se primjenjuje u antitumorskim mješavinama zbog svog (ne još potpuno razjašnjenog) blagotvornog utjecaja na imunitet cijelog tijela.

Slovi za jednu od biljaka koja pomaže kod svih bolesti, koja je bez kontrandikacija i bez interakcija sa ljekovima. Ali ipak potreban je pojačan oprez u upotrebi kod svih oblika autoimunih bolesti, najtežih virusnih oboljenja (HIV), zbog pretjeranog stimuliranja imunološkog sustava koji povećava broj limfocita koji su zapravo nosioci virusa i njihov broj (virusa) naglo poraste. Treba imati na umu da svi imunostimulativi kod autoimunoloških bolesti potiču i onaj dio imunološkog usustava koji napada sam sebe (koji je pobrkao pojmove: štitnjača, ucelozni kolitis i sl). Dakle možemo povući neku paralelu kod djelovanja ivanjskog cvijeća i Echinacee purpuree, kod načina djelovanja, i imati na umu isti oprez.

Općenito djelovanje bročike je opuštajuće (mozak), detoksicirajuće, podiže imunitet kod prehlada, opušta tijelo (spazmi), vrlo dobro djeluje na kožu, potiče kretanje limfe, potiče čiščenje sekreta (respiratorni susutav). Najčešće se danas koristi zbog diuretičkog djelovanja (izbacivanje vode iz organizma) i kao vrlo blagi tonik za jetru i gušteraču. Kada se vidi na šta sve djeluje logično je da je česta njena upotreba kod upala grla (grgljanje kao i sa čajem od kadulje ili petrovca (Agrimonia eupatoria).

Osnovni recept za pripremu čaja/infuza od ivanjskog cvijeća: 1 čajnu žličicu suhe biljke prelijemo sa 1 čašom (2-2,5 dcl) kipuće vode, pustimo da odstoji 15 min, procjedimo, zasladimo po želji medom, pijemo 2 čaše na dan u gutljajima. Ovakav čaj pomoć je kad treba pokrenuti vodu u organizmu (diuretik), kada se treba potaknuti imunitet kod gripe, prehlade ili lagano (dugotrajno) detoksicirati organizam. Kako djeluje diuretično, protubakterijski i općenito dobro na imunitet često se koristi u mješavinama (ili samostalno) kod raznih oblika problema sa bubrezima.

Djeluje jako smirujuće i ljekovito na kožu pa time i sluznicu pa može pomoći kod afti i upala grla (duboko grgljanje). Vrlo je nježna, neiritativna i često se koristi kod težih i kompliciranijih tegoba na području usta, grla i ždrijela.

Iako to nije ispitivano i potvrđeno u modernoj medicini, mnogi narodi koji su živjeli na područjima gdje je rasla bročika prepoznali su njenu blagu a opet aktivnu pomoć kod najtežih oboljenja. Zato je bila vrlo čest sastojak antitumorskih mješavina.

Upotreba za kožu: djeluje smirujeće na kožu (kao kamilica) pa je dobra pomoć kod akni (djeluje i antibakterijski), umivanje u čaju ili kupke tijela. Za neka druga oboljenja kože bolje je usitniti biljku u mužaru i sokom mazati rane, kraste, osipe, peruti, seboreje i dr. Tu će pomoći G.verum ali ako imamo u blizini i G.aparine učinak će biti bolji. Učinak na kožu ide i iznutra preko blagog čišćenja jetre (parni organ kože) koju bročika blago tonizira i detoksicira. Iako nije toliko dobro kao sviježi sok, za vrijeme kada nema sviježe biljke bročika se vrlo uspješno macerira u uljima (isti postupak kao što se to radi sa kantarionom). Takvo ulje može se voskom „stisnuti” u mast.

Neke druge upotrebe: u prošlosti(u dobu prije sveprisutne popularne aromaterapije) naše bake i prabake radile su mirišljave jastučiće od bročike (kao što se to radi sa cvijetovima lavande). Takvi jastučići odpuštali su aktivan spoj kumarin koji je svojim mirisnim a opštajućem djelovanjem pomagao kod nesanice. U krajevima gdje je bročike bilo puno radili su od nje cijele madrace („slamarice”). Također se žuti cvijet upotrebljavao kao prirodna boja (žutilo) za sireve, maslac i dr mliječne proizvode.

Upozorenje: biljka ipak sadrži tanine koji imaju puno poželjnih odlika ali također kod izrazito osjetljiva i jako bolesna želuca mogu „teško pasti” kao npr i medvjetka (medvjeđe grožđe).

 

Prirodna kozmetika

PRIRODNA KOZMETIKA

je sinonim za zdravlje ali i stil života

Imamo izbor: naftni derivati ili prirodni preparati ?

Potpuno prirodna aromakozmetika (sa ugrađenom travraskom komponentom) potiče prokrvljenost, jača metabolizam kože, potiče elastičnost, regenerira, oživljuje, pomlađuje, daje prozračnost i opskrbljuje kožu hranom i kisikom. Utječe na kožu ali i na osmijeh!

Njena odlika mora biti i to da je individualna, dakle napravljena isključivo za vas i potrebe vaše kože, a ne neka tamo krema sa neke tamo police.

Ona ne sadrži konzervanse, umjetne boje, sintetske mirise, punila volumena, bilo kakve naftne derivate (parafin, vazelin, slikone)… samo potpuno prirodne neotrovne tvari, mora biti takva da ju možete jesti! I u tom bi slučaju biti puno zdravija za tijelo nego hrana iz supermaketa.

Prednost prirodne kozmetike nad komercijalnim proizvodima je u tome što se koriste prirodni, koži slični sastojci. Oni će kožu i njegovati i hraniti a promjene će biti brzo vidljive.

Zašto je potpuno prirodna kozmetika dobar izbor?

U prvom redu zbog toga što će svaka etična osoba koja izrađuje prirodnu kozmetiku (a pogotovo ako se uz to bavi i nekim oblikom terapeutskog rada) inzistirati na najkvalitetnijim eteričnim uljima a ne „mačkama u vreći”. Kakva su to ulja? Odgovor je vrlo jednostavan i kod njega nema „muljanja”: to znači da su ulja kemotipizirana.

Samo kemotipizirana ulja imaju jasno određene i deklarirane i druge kvantitativne odrednice:

1) precizan latinski naziv vrste, podvrste i varijateta (jedan varijatet može biti ljekovit a drugi varijatet iste biljke može biti neurotoksičan-otrovan za mozak)

2) Biljni organ iz kojeg je eterično ulje dobiveno ( list, bobica, cvijet, velika je razlika)

3) Vrsta dobivanja (vodena destilacija, tiještenje, razne su vrste a zavisno od nje blago varira kemisjki sastav eteričnog ulja)

4) Način uzgoja biljke (samonikli rast, organski uzgoj, klasičan uzgoj, kemijski sastav je drugačiji), lot, zemlju porjekla

5) Kemotip je točna kemijska definicija određenog varijateta biljke, iza sebe ima detaljnu kemijsku labaratorijsku analizu i popis cijelog točnog sastav te biljke (dakle radi se o GC analizi i certifikatima). Kemotip je vrlo ozbiljna stvar i od njega striktno zavisi djelovanje kemije biljke na tijelo čovjeka. Više o tome pogledajte na kraju teksta.

Eterična (esencijalna) ulja njeguju i regeneriraju kožu, djeluju antibakterijski, smanjuju bore, podižu tonus i povećavaju kvalitetu tkiva.

Biljna hladnoprešana, nerafiniranaulja

Ulje sjemenki grožđa, jojobe, badema, lješnjaka, nočurka, boražine i deseci drugih ulja su ulja srodna koži koja ju može potpuno upiti (zajedno sa svim mineralima, vitminima, nezasićenim masnim kiselinama , otopljenim biljnim aktivnim tvarima…). Naftni derivati mogu u potpunosti ući samo u prvih par slojeva kože zato jer nisu srodni lipidima (molekulama ljudske masnoće). Funkcija koju oni obave je više mehanička zaštita kože koju blago „zabetoniraju” da u nju u tih par slojeva teško može nešto ući (na taj način koža se ne može hraniti ali niti disati pa je beživotna i siva). Sintetski mirisi, punila volumena, punila boje, razni kemijski emulgatori imaju ulogu dopadljivosti nosu i oku ali osim toga mogu izazvati alergiju, taložiti se na jetri, zato jer to nisu prirodne supstance koje jetra može razgradit.

Biljna ulja su prava blagodat za našu kožu jer su joj hrana (a ne plastična vrećica kao što je mineralno / parafinsko ulje).

Hidrolati osiguravaju koži potrebnu vlagu istodobno ju njegujući i potičući njezine razne funkcije (zavisno od biljke od koje su dobiveni).

Travarske komponente sa otopljenim aktivnim biljnim tvarima lječe i njeguju kožu (npr šta kažete na ljekovito bilje Velebita).

Kvaliteta kreme ovisi prije svega o kvaliteti sastojaka. U klasičnim tj. komercijalnim kremama, pa i u onim najskupljim, glavni sastojci su vazelin, parafin, dimetikon (silikonsko ulje) i rafinirana biljna ulja, sve od reda sastojci apsolutno nikakve hranjive vrijednosti. Vodena faza je obična demineralizirana voda, a uvijek se dodaju i umjetni mirisi i boje kako bi krema bila dopadljiva. U takvim kremama konzervansi su neizostavni kako bi krema imala iznimno dug rok trajanja (na policama trgovina ili u skladištima distributera stajala i po nekoliko godina).

Također je javna tajna je da vrlo mali broj proizvođača upotrebljava zaista prirodne sastojke. Klasičan marketinški trik: na kremi piše npr da je od bademovog ulja; onda znate da se u njoj nalazi max 5% bademovog ulja u kompletnoj masi (parafinskog) ulja koje se nalazi u kremi. Naravo taj badem je rafiniran.

Zašto onda „djeluje”? Zbog farmaceutskih dodataka koji „drže vodu dok majstori ne odu”. Skupoća kreme ili „razvikanost” nekog branda nisu garancija prirodne hranjivosti. Pod predpostavkom da uopće tražite prirodno. Kvalitetno izrađena aromakrema sa zadovoljavajućim kriterijima u kvaliteti svih sastojaka (od glicerola koji treba biti biljni, pa do hidrolata bez alkohola, nerafiniranih i hladno prešanih biljnih ulja te kemotipiziranih eteričnih ulja) koristi se kao i svaka druga krema. Svakodnevno se nanose male količine kreme na čisto lice. Koža brzo počne živjeti „svojim tempom” te zavisno od potreba u određenim razdobljima traži više ili vrlo malo kreme.

Zašto je farmaceutska / industrijska/ klasična kozmetika loš izbor?

Klasična farmaceutska kozmetika kao bazu koristi uglavnom naftne derivate parafin i vazelin:

PARAFIN (parafinum liquidum, mineral oil) ulje 100% mineralnog porijekla, nastalo tehničkom obradom nafte, poznato još pod nazivom „Baby ulje”. Služi kao masna podloga različitim kozmetičkim proizvodima u koju se dodaju drugi kozmetički sintetski sastojci i sintetski mirisi. Naglasak je na mirisu – nikakve ljekovite tvari putem parafina se ne mogu apsorbirati u kožu te djelovati ljekovito jer su naftni derivati ugljikovodici i nisu srodni lipidima kože. Mnoge afere su vezane uz parafinsko ulje a najzanimljivija su istraživanja njegove kancerogenosti (jer se taloži na jetri koja ga ne može probaviti).

VAZELIN je još jedna frakcija nafte, nešto između tekućeg parafina i parafina koji se koristi za izradu svijeća (pod kojim koža ne može disati). Parafin i vazelin nisu tvari koje hrane kožu. Tvari iz prirodne kozmetike koža prepoznaje i ugrađuje ih u svoje stanice. Komercijalna kozmetika je prepuna

KONZERVANS (najčešći su razni parabeni), pogledate sastojke navedene na deklaraciji hidratantne kreme. Oni često izazivaju alergije.

RAFINIRANA ULJA (česta u nekim tzv „prirodnim” kozmetikama) su biljna ulja koja su isprana posebnim deterđentima da budu lakša, miče im se njihov ponekad težak miris, maču se hranjive otopljene tvari (jer se brzo kvare). Rafinirano ulje se prokuhalo i propuhivalo posebnim kemijskim tvarima i uopće od njih ostaje samo oblik ali ne i bit ulja.

Zašto? Radi toga da mogu dugo stajati na policam skladišta i trgovina a da se ne pokvare (užegnu / oksidiraju). Upravo nezasičene masne kiseline su te koje najprije oksidiraju pa su njima bogata ulja podložna kvarenju. Pravoj prirodnoj kozmetici rok trajanja je 1-3 mjeseca a obavezno je držanje takve kreme u hladnjaku zbog izostanka bilo kakvog umjetnog konzervansa – ovo vam može poslužiti kao odličan detektor koja je krema uistinu prirodna a koja je “prirodna”. Konzerviranje se postiže upotrebom eteričnih ulja.

KLASICI PRIRODNE KOZMETIKE

ili na šta liči ta čudotvorna i toliko opisivana kozmetika

MASKA ZA LICE OD GLINE

Funkcija gline je da izvlači štetne tvari iz kože, toksine i staru masnoću, čisti pore, u kožu ugrađuje vrijedne minerale koji pomlađuju i zatežu kožu: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, oligoelemente, titan i druge prirodne sastavine.

Jako nježno odstranjuje sloj mrtvih stanica i vrši blagi peeling te cjelokupno pomaže koži da se sama regenerira, poveća prokrvljenost, tonizira i daje svijež i odmoran izgled.

Kako napraviti masku od gline? Maske od gline spada u jednostavnu upotrebu pa ju možete izraditi i u kućnoj radinosti. Razlikujemo zelenu, bijelu, rozu, crvenu, žutu, smeđu, crnu glinu a ona je u principu zemlja ( osušena vrste zemlje sa nekog posebnog mjesta gdje je karakterističan kemijski omjer koji joj daje boju ali i svojstva djelovanja). Dakle, tu ne bi došla u obzir vaša vrtna zemlja. Predpostavimo da ste nabavili zelenu glinu, nju je najjednostavnije nabaviti (ja osobno za zelenu koristim Argital, jer nije ni svaka glina dobra). Prvo uzmete 1-2 male žlice nekog kvalitetnog baznog ulja ( koštice marelice, jojoba, badem, lješnjak i sl) i u njega ukapate eterična ulja ( ona se tope samo u baznim uljima ili u čistom alkoholu). Izbor eteričnog ulja ovisi o stanju vaše kože i o onome što želite postići, u proljeće će biti korisno ulje sjemena mrkve koje će djelovati na brže tamljenje kože, protiv bora i dignuti imunitet kože. Drugi izbor je ružmarin kemotip verbenon koji djeluje izrazito dobro na tonus kože,antiage, diže imnitet kože, pojačava joj cirkulaciju itd a ako želite nešto još specifičnije za kožu lica ali i egzotičnije (i po cijeni) onda uzmite ružu, neroli, smilje, bušin, tanacetum, kamilicu, tamjanovac.. Dakle 5 kapi eteričnog ulja izmješamo u baznom ulju i tek tad dodamo u 2 žlice gline. Glinu i sve što radimo sa njom radimo isključivo plastičnom, drvenom ili staklenom žlicom zato jer ona u dodiru sa metalom mijenja kemijska svojstva i takva maska može izazvati teški osip na licu (dokazano!). Lagano miješamo i dodajemo malo po malo hidrolat koji opet zavisi od potreba „dotične” kože. Hidrolat od ruže i nerolija bi bio univerzalan za žensko lice (i dušu), ako želimo antiage efekt ne možemo pobjeći od hidrolata smilja i bušina, koža koja treba smiraj tražiti će hidrolat kamilice a pomoći će i hidrolat lavande. Dakle dodajemo hidrolat i mješamo dok ne dobijemo gustoću paste za zube, na kraju dodamo ½ -1 male žličice biljnog glicerola.

Slika: Maska od gline

Potrebno je 1-2 x tjedno nanjeti na lice već pripremljenu masku u sloju od 2-3 mm na cijelo lice izbjegavajući područje oko očiju i usana. Ostaviti da se potpuno posuši te višekratno dobro isprati mlakom vodom i nježnim prirodnim sredstvom za čišćenje. Nakon toga nanjeti na kožu potpuno prirodnu kremu.

PRIRODNE KREME ZA LICE

Njih je puno teže napraviti nego masku od gline i zaista zahtjeva prethodnu edukaciju iz fitokemije eteričnih ulja, ali to ne znači da ne možemo reći nešto o njima, o POTPUNO prirodnim kremama za lice. Sastav prirodnih krema za lice je različit, zavisno od individualnih potreba. Svima je zajednička činjenica da su 100% prirodne, uvijek rađene rukom i sviježe. Izrađene su od nerafiniranih hladnoprešanih ulja, hidrolata i najkvalitetnijih eteričnih ulja.

Krema se nanosi na netom očišćeno lice još vlažno od vode i nježno par minuta umasirava u lice. Količina koja je dostatna je veličina zrna graška. Mjenom godišnjih doba i nadohranom kože kvalitenim kremama količina se smanjuje do količine zrna riže. Potrebno je mazati i vrat da ne nastane prevelika razlika u kvaliteti i strukturi kože u odnosu na lice. Ukoliko se iz upotrebe izbace svi kemijski ( komercijalni) preparati i koristi se samo 100% prirodna kozmetika dolazi do velikog poboljšanja kvalitete i izgleda kože za cca 1 mj.

Svi prirodni preparati trebaju se čuvati na hladnom i mračnom mjestu. To pogotovo vrijedi za kreme koje su spoj lipofilne (uljne) i hidrofilne (vodene) faze i kao takve su vrlo osjetljive na temparature pa ih treba čuvati u frižideru. Ovakve kreme uvijek treba uzimati čistim prstima a rok trajanja je 1-3 mj.

Slika: potrebno za izradu prirodne kreme za lice

A sad malo više o važnosti kemotipa. Kemotip znači da je apsolutan kemijski sastav nekog ulja ispitan, znan, jasan i točan. Radi ju malo labaratorija i za „čitanje” sastava mora se proći „specijalne” škole. Zašto je kemotip bitan? Zato jer on istom jačinom/snagom ima značenje u primjeni eteričnih ulja kakvu ima npr.samo ime biljke. Npr. razlika između papra i naranče je svima uočljiva a ljudima koji se bave sa aromaterapijom isto tako je ogromna i uočljiva razlika između različitih vrsta kemotipa, npr već klasičnog primjera ružmarina. Ružmarin kemotip verbenon djeluje izrazito poticajno na jetru (i oralno), a ružmarina kemotip kamfor na grčeve i bolne mišiće ali je oralno vrlo otrovan za jetru. Naravno za oralnu primjenu bilo kojeg eteričnog ulja treba vam detaljna uputa školovanog fitotarapeuta koji će razraditi točno zahteve i stanje vašeg tijela i po potrebi vam preporučiti koje ulja, koji kemotip, u kojim dozama i na koji način primjene (dermalno, oralno kapsulirano ili na neki dr način).

Možda ćete misliti da ako ne pijete eterična ulja nema neke velike opasnosti osim što vam možda ono neće pomoći ( a mogu zaista čudesno djelovati na zdravlje). Ali varate se; sve što se nanese na kožu u roku od 6 min zaplovi krvotokom. Isto pravilo od 6 min odnosi se na sve losione, kreme, ulja za sunčanje i ostalo što nanosite na tijelo. Dakle ne treba se čuditi ogromnom broju kožnih alergija, vintiliga, prhuti, poremećaja hormona, neplodnosti, komplikacija sa mjehurom, žuči itd čak i kod mladih ljudi.

Ako je to toliko bitno zašto sva ulja nisu kemotipizirana? U prvom redu zato jer sva eterična ulja na tržištu nisu čak niti vidjela biljku (potpuno su patvorena) a u drugom redu zato jer to ne odgovara industriji. Nažalost sistem ide tako da se u velikim sabirnim centrima otkupljuju ogromne količine eteričnih ulja sa svim strana svijeta, mješaju u ogromnim kotlovima, pretaču i prodaju. Kada bi napravili GC analizu možda velike količine njihovih „proizvoda” ne bi zadovoljili kvalitete naziva koje im dodjeljuju na etiketi. I zbog tog razloga mnoge aromaterapijske škole su bazično orjenitane na „energetski rad” ne želeći se „zamarati” sa kemijom eteričnog ulja koja direktno ovisi o: točnom varijatetu biljke koja je posađena, o vrsti tla na kojoj raste (udjelu minerala u zemlji), o okolnom bilju koje raste oko nje, o vremenu branja, vrsti destilacije i drugim stvarima.

Kako stvari stoje u ovom trenutku u Hrvatskoj imamo kemotipizirana ulja Florihane (koja su i posebnim načinom „hladne” destilacije superiorna u odnosu na druge), Oshadhi, Pranarom, te manji dio et.ulja Primavere. U ovom trenutku koliko znam ima nešto hrvatskih proizvođača (okupljenih pod okrilje Centra Cedrus) koji polako g/rade proces kemotipizacije.

Ako netko čuje/vidi/sazna za nekog proizvođača/prodavača u Hrvatskoj koji ima kemotipizirana (sa analizama) eterična ulja, a nisam ga ovdje navela molim vas da mi javite, da ispravim pogrešku ovdje ali i … ne laje pas radi sela

 

Svaka je biljka i otrov i lijek – zavisi kako se uzima

 

Biljni oblici pripravka mogu biti: čaj, kapsula, sirup, tinktura, mast, medolat, supozitorij, vaginaleta… Van svake pameti je danas rašireno mišljenje da ako je neki pripravak biljni onda je bezopasan za upotrebu (“ma uzeti ću to, biljno je – ne može štetiti”). Vjerojatno takav stav ima uporište u misli da bilje ionako ne pomaže, da je to samo mogući placebo i da se njegovim unosom ili neunosom u organizam ništa bitno ne mjenja. Ili je takvo današnje vjerovanje posljedica ne upotrebe logičkog razmišljanja, i bezglavog upijanja svih medijski serviranih reklama bez imalo razmišljanja. Ne razumijem zašto? Ako vjerujemo da u nekoj biljci postoji (bio/fito) kemijski potencijal da nešto pokrene/napravi u organizmu npr. smiri nervozu ili potakne pojačano lučenje mokraće onda znači vjerujemo da je ta biljka nešto što kemijski zaista aktivno djeluje na organizam. I zašto onda vjerujemo da ta “aktivnost” ide samo i isključivo u smijeru u kojem mi to priželjkujemo bez ikakvog drugog kemijskog uplitanja u ostale funkcije, kemijske ravnoteže organizma.

.

Da li je neka biljka otrov ili lijek zavisi od:

DOZE: banalan primjer je “bezopasna” kamilica koja će kao blagi infuz (čaj) smiriti želučanu nervozu i mučninu. No, ako se ta ista kamilica napravi kao jako koncentrirani infuz ona će potaknuti povraćanje i izbacivanje sadržaja želuca.

NAČINA PRIPREME: npr. kamilica se priprema tako da se suha droga (biljka) samo prelije vrelom vodom i ostavi stajati da se estrahiraju aktivne tvari. Ako se nježna i krhka kamilica pusti vriti na plamenu 10 min sve njene ljekovite tvari ispariti će u zrak i od njene ljkovite upotrebe neći biti ništa ili će je biti vrlo, vrlo malo. Skoro svaka biljka ima svoj način pripreme. Vrlo uopćeno vrijedi: svi oblici cvijeta se samo preliju vrelom vodom i puste hladiti poklopljeni. Svi oblici herbe (zelen, tijelo biljke) se kuhaju par minuta i puste hladiti (poklopljeno) bar pola sata. Sve što je korjen se kuha duže (cca 10 min) ali opet zavisi točno o kojoj se biljci radi. Neke biljke zbog same kemijske strukture zahtjevaju hladna močenja od cca 5 h kao što su npr korjen bijelog sljeza, zelen ( tijelo) preslice, sjemenke lana…

TRENUTNOG STANJA DOTIČNE OSOBE: opet primjer “bezopasne” kamilice; neka se osoba osjeća malaksalo, ošamućeno i sa mučninom u želucu pa posegne za kamilicom. Ako ta osoba ima problema sa izrazito niskim krvnim tlakom i uz to je izrazito senzibilna na promjene vremena (malaksalost pri kišnom vremenu i sparini) možda je zaboravila (zbog trenutne mučnine u želucu) da kamilica djeluje sedatativno i da će svojim djelovanjem još više smanjiti krvni pritisak i time moguće još i više potaknuti malaksalost i osjećaj ošamućenosti.

MJESTA BRANJA: baš sve biljke rastu iz zemlje i crpe za svoj život i rast elemente iz zemlje ali i zraka i okoline oko sebe. Jedna od biljki koja je poznati/nepoznati trovač je predragocjena kraljica bilja-kopriva. Nije mi jasno kako netko može biti toliko nesmotren ( da ne kažem glup) da ide brati koprivu kraj ceste! Zapamtite: kopriva je izuzetno aktivna biljka i udio olova koji ona pokupi iz svoje okoline je dovoljan da vas u svakodnevnoj upotrebi malo pomalo truje i narušava zdravlje vašeg organizma. Također kamilica koja voli rasti u žitnim poljima, koja se gnoje mineralnim gnojivima i u više navrata špricaju može postati izvor opasnosti za vaše zdravlje. Pitajte gdje je brana biljka koju kupujete (imate pravo na to), raspitujte se, tražite i nađite izvore za svoje kućne potrebe kod ljudi koji rade po moralnim i etičkim standardima klasičnog travarstva i fitoterapije.

KAKO SE BERE

Kod branja bilo koje biljke važno je poštovati biljku i pokušati ju što manje oštetiti. Znači ne ju čupati sa korjenom! Također bi bilo razumno kad beremo biljku imati na umu da trebamo ostaviti bar 1/3 biljke neobrano jer će se tako one moći dalje razmožavati a mi ćemo i sljedećih godina moći uživati u poklonjenom bogatstvu koje nam pruža priroda. Nikada se prema bilju nemojte odnositi kao destruktivni nasilnici uništavajući sve pred sobom. Imajte poštovanja, pokušajte stupiti u neki “suptilni” odnos sa biljkom i zahvalite joj se unaprijed na bogatstvu koje ćete dobiti od nje, pokušajte osjetiti njen život. Ako “osjetite” da je neka biljka u panici i grču pustite ju neobranu. Danas se zna da životinje koje se ubijaju radi mesa imaju sasvim drugačije kemijske tvari u sebi zavisno od načina njihova “smaknuća”. Vrlo često nehumano “smaknute” svinje i telad u svome mesu imaju i veliku količinu adrenalina i drugih tvari koje izazivaju agresivnost kod ljudi koji konzumiraju njihovo meso. Zašto bi sa biljem bilo drugačije? Zato jer ( još/ ili više ne) ne čujemo njihove urlike? Ako ne vjerujete da biljke itekako dobro osjećaju naše misli i namjere (i grčevito se boje za vlastiti život). Pronađite knjigu „Tajni život bilja”.

KADA SE KOJA BILJKA BERE: svaka biljka ima svoje vrijeme branja. U stara vremena ona su zavisila od datuma svetkovina različitih božanstva. Najopćenitiji savjet za laike je: prlistajte neku literaturu. Pokušajte da to budu autori sa našega područja jer razlika klime, nadmorske visine i okolne mikroflore uvjetuje tempo rasta i “sazrijevanja” svake biljke. Uopćeno: korjenje se kopa u rano proljeće i kasnu jesen kada se sva snage i sokovi biljke spustili u korjen, biljke koje se beru u cvijetu i/ili zbog cijeta beru se u vijeme njegovih prvih cvatnji, biljke koje se beru isključivo zbog zeleni se beru većinom prije cvatnje. Zavisno od vremena branja biljke često ovisi njen kemijski sastav, miris, djelotvornost. Evo nekih najklasičnijih primjera: list borovnice (vaccinium myrtillus) da bi imao djelotvornu količinu mirtlina mora biti bran isključivo prije formiranja podova a ako se može i prije same cvatnje. Matičnjak ( melissa off.) nakon i tokom cvatnje gubi karakteristični osvježavajući miris i poprima blagi reski vonj (dakle treba ju brati prije cvatnje). Korjen maslačka treba vaditi u rano proljeće ali definitivno prije cvatnje nakon i tokom koje postaje izrazito gorak. Koprivu je najbolje brati prije naznaka cvatnje. Tako se izbjegava onaj duboki karakteristički vonj i “gadan” okus čaja koprive. Dakle, sama priroda je čak i to uredila samo da nam da do znanja kako i kada treba obratiti pažnju na koju biljku čineći ih neugodnima u vremenu života biljke kada ona više nije najoptimalnije ljekovito aktivna. Priroda zna bolje od nas, treba ju samo osluhnuti i pratiti.

Također je bitno napomenuti da se biljke beru po izrazito suhom vremenu po mogućnosti u doba najjačeg sunca ( jer tada je biljka i još više kemijski aktivna). Baš svaka biljka je malo kemijsko čudo od tvornice koje i zavisno od dijela dana blago mijenja svoj kemijski sastav i jedne elemente pretvara u druge pa ih ponovo zavisno od sunčeve svijetlosti preobražava u one iste koje je imala dan ranije u to doba. Prava mala alkemičarska radionica!

Zanimljivosti

Biljke koje rastu uz vodu (rijeke, jezera) općenito se u klasičnom travarstvu smatraju “slabima” i nedovoljno aktivnim za ljudsku upotrebu. Smatra se da im je pretjerana voda “razrijedila” sokove i osiromašila kemijski sastav. Ovo se ne odnosi na biljke koje rastu isključivo na polu/močvarnim područjima. Biljke koje rastu u vrijeme sušnih godina koncentracijom aktivnih tvari i cijelim svojim sastavom su puno jače za upotrebu pa to imajte na umu. Sastav tla, vrsta okolnog bilja, klima i dostupnost vlage mjenja kemijski sastav biljke. Tako će naprimjer kadulja i lavandin (“hvarska lavanda”) biti kemijski drugačija ako raste na čistom kršu i kamenu od one koja je (još k tome zasađena na plantažama) na kontinentu u dubokoj, bogatoj zemlji.

UVIJEK ako ikako možete birajte biljke koje su rasle i koje su brane na njihovim prirodnim divljim područjima. Dakle kadulju sa mora i gavez sa kontinenta.

Vrlo je važno jako dobro poznavati biljku koju beremo. Važno je poznavati i točno vrijeme njena branja ali jako je važno i znati ju pravilno osušiti. Bilje se treba sušiti na prozračnom mjestu u hladu i redovito ga (bar 1-2 x dnevno okretati). Pravilno osušena biljka zadržava svoju izvornu boju kao kad je bila ubrana. Ako vam je bilje potamnilo nije za upotrebu, ako ste kupili bilje koje je požutilo onda je i/ili krivo sušeno ali i prastaro i opet nije za upotrebu. Kantarion (herba) mora biti zelen, matičnjak mora imati svoj osvježavajući miris a korjenje ne smije biti potamnjeno. Također je moguća kontaminacija sušenog bilja sa gljivicama i pljesni i na to treba obratiti posebnu pozornost, ako imalo sumnjate u “čistoću” i kvalitetu suhog bilja pred sobom- nemojte ga koristiti.

 

Kopriva – Urtica dioica

 

Ljekovita biljka poznata još iz brončana doba za koju se može reći da liječi sve bolesti, dakle jedna od najčudesnijih a opet najprezrenijih biljaka svijeta

KOPRIVA – kraljica bilja

Botanički podaci:

Biljka: Urtica dioica

Ljekarnički naziv: Foilum Urticae

Porodica: Urticaceae (Koprive)

Drugi nazivi: Obična kopriva, velika kopriva, pitoma, pasja kopriva, kopriva žara ( iako se taj naziv najčešće odnosi „malu koprivu” Urtica urens)

Stanište i rasprostranjenost: Ono što ovu biljku čini jednom od najpoznatijih a u isto vrijeme jednom od najprezrenijih je njena izrazito široka rasprostranjenost. Doslovno je ima po cijelome svijetu (izuzev artičkih i tropskih predjela), a ono čega ima na „svakom” koraku ne cijeni se baš previše, zar ne? Da raste samo na par mjesta svijeta vjerojatno bi joj cijena bila puno više od cijene kakvog zlata ili dijamanta. Zašto? Zbog svoje vrlo nježne ali sveobuhvatne ljekovitosti koja pokriva mnoga područja ljudskog organizma. Izrazito voli hranjivo i vlažno tlo iako će svoje postojanje često velikodušno ponuditi i ljudima krša u kakvom mini prostoru iole hranjive vlažne zemlje.

Zanimljivo je da je kopriva jedna od malobrojnih biljka svijeta koja ima tu čudesnu sposobnost transformiranja negativnog zračenja u pozitivno. Zbog toga ćemo ju često naći u pojasevima ispod dalekovodnih žica i drugih vrsta negativnih zračenja koje spontano sama pronalazi. Ako želimo „iscjeliti” svoj vrt i istodobno ga oplemeniti mineralima u tlu ali poslje i mineralima na našem tanjuru; posadimo u njega jednu gredicu koprive. Redovitim šišanjem prije cvatnje (a pogotovo prije razdoblja sjemena) te kontroliranjem novih izboja iz korjena ne moramo se bojati njenog preuzimanja cijelog vrta.

Opis: Kopriva je trajnica koja je najčešće visoka do 1,5 m ( iako sam ja osobno jednom vidjela primjerke visoke 2,3 m). Iz puzavog korjena izbijaju usprave stabljike sa nasuprotnim listovima, srcolikim i nazubljenim, obraslim kratkim dlačicama kao i stabljika. U tim dlačicama krije se tajna koprivina žara; pri dodiru ispuštaju histamin i mravlju kiselinu koja peče. Kopriva cvate od svibnja do rujna sitnim zelenim cvijetićima koji su smješteni na resama koje za tu svrhu izrastu ispod pazuha listova. Doba njene cvatnje blago varira od podneblja, temperature i vlage ali ono što je bitno je činjenica da će onaj njen poznati „miris” u hrani ili čaju biti puno manje izražen ako koprivu berete (puno) prije cvatnje a pogotovo prije sjemena.

Srodne vrste: Postoji više od 50 različitih vrsta koprive iako su „žarne” koprive samo dvije: velika/obična kopriva (Urtica dioica) te mala kopriva/žara (Urtica urens). Urtica urens je za razliku od Urtice dioice jednogodišnja biljka koja naraste do max 60 cm visine ali je svojom ljekovitošću odmah uz rame svojoj „velikoj” prijateljici iako se za te svrhe nešto manje upotrebljava.

Sastav i aktivne tvari: Kopriva sadrži izrazito puno minerala, a u prvom redu jako puno željeza i to onog biorazgradivog kojeg organizam može iskoristiti (za razliku od onog koji se ne može apsorbirati a najčešće je u tabletama). Željezo je uz druge minerale ključni faktor koji pomaže u prevenciji proljetnog umora. Kopriva sadrži i obilje kalija (zajedno sa maslačkom je najveći izvor tog minerala) što je posebno važno za ljude koji su na diureticima (osobe koje dugo vremena piju ljekove za visoki tlak, srce, zadržavanje vode u organizmu i sl) te za ljude koji imaju migrene i druge oblike spazma. Kopriva sadrži i vrlo velike količine kalcija, magnezija, natrija, fosfora, magnana, bora, provitamina A ( koji je izrazito koristan kod lošeg vida noću), vitamin B2, C i K. Možda zvuči nevjerojatno ali u 100 g ove čudesne biljke je više vitamina C nego u naranči ili limunu! Osim obilja minerala i vitamina, ovo čudo od biljke sadrži i obilje flavonoida, klorofila, enzime, tanine, lecitin, fitosterol, sluzi, vosak i još mnoštvo drugih tvari koje djeluju blagotvorno na cijelo tijelo. No ipak nije sve tako ružičasto, kopriva sadrži i histamin i mnoge kiseline a pogotovo mravlju kiselinu ( pogledati pod Upozorenje).

Berba: Osobno mi je jako žao što se kod nas ne može u trgovinama kupiti zaleđenu koprivu (kao npr. špinat) koja bi na taj način postala dostupnija namirnica širem sloju pučanstva, onima koji još nisu upoznati sa njom. Ako ju berete za prehranu potražite što mlađu i sočniju biljku, kratko ju blanširajte i koristite na sve moguće načine na koje biste koristili sve zeleno povrće. Ako ju berete za preventivu/ljek/čaj onda imate dva izbora: možete u tu svrhu kuhati sviježu biljku što je način koji zagovaraju sljedbenici sv.Hildergarde i Marie Treben. Oni u snagu ljekovitog bilja ubrajaju i energetsku komponentu živog bića. Jednostavnija (i ponekad jedino dostupna) je upotreba suhe biljke. Tokom cvatnje bere se cijela biljka i suši u visećim snopovima na prozračnom i toplom mjestu u hladu, korjen se vadi u proljeće ili jesen. Ako želite najbolje od najboljeg berite smo lišće koje je na „ćupiću” vrha biljke ( cca 5-10 cm). Takvo lišće ima nevjerojatno jaku ljekovitu i energetsku snagu. Naravno ako biljku ne sušite u visećim snopovima, sušite ju u tankom sloju na nebojanom čistom papiru i redovito okrećite 2-3xdn. Moje osobno iskustvo je da je kopriva ubrana prije cvatnje (a pogotovo prije sjemena) iako se ona zapravo može uvijek brati; neusporedivo ukusnija (a ne gubi skoro ništa na svojoj ljekovitoj snazi).

Upozorenje: Zbog djelovanja na izlučivanje vode iz tijela osobe sa izrazito niskim krvnim tlakom trebaju oprezno i postepeno uvoditi tijelo u kuru sa koprivom.

Kopriva svoju snagu crpi iz zemlje na kojoj raste, nažalost to će značiti i da je blizini prometnica povukla i olovo iz okloline (to je nešto izrazito često kod koprive) zato jako pažljvo birajte gdje ćete ju brati (ili od koga ćete ju kupovati).

Biljka sadrži u dlačicama histamin i razne kiseline među kojima je naj”bolnija” mravlja kiselina koja u dodiru sa kožom izaziva reakciju žarenja. Kiseline jesu uobičajen i svima znan problem ali ono što je potrebno upozoriti je moguća pretjerana reakcija na histamin. Ona vrlo rijetko isključivo kod izrazito osjetljivih ljudi može biti okidač („triger”) za niz alergijskih reakcija kože. Također kod raznih tradicionalnih (narodnih) recepata kod kojih se sugerira oralna upotreba sviježeg soka koprive treba biti oprezan. Iako je sam sok vitaminska i mineralna „bomba” potrebno ga je kratko prokuhati jer može izazvati jaki nadražaj sluznice probavnih organa (a najbolje ga je uvijek uzimati razrijeđenog sa vodom).

Djelovanje i uporaba: Priroda je u mnogome puno mudrija od nas i pruža nam od pamtivjeka u svakom trenutku godišnjeg doba ono što je baš u tom trenutku najbolje za naš organizam. Tako je rano proljeće idealan trenutak da se uputimo u potragu za sočnim izdancima i listovima mlade koprive. Ako ju vidite kako se probija ispod snijega sjetite se da je upravo ona idealna biljka koja će pokrenuti nove snage, rastjerati oskudicu i hladnoću zime ( u tijelu). Bogatstvom minerala idealna je gurmanski obrok stanicama tijela, pomaže izbaciti toksine koje smo nataložili tokom zime, potiče cirkulaciju i jača imunitet; sve ono što nam je potrebno u proljeće.

Kopriva je i prva biljka koje se treba sjetiti kod proljetnog umora koji nastaje što zbog već kroničnog manjka minerala nakon zime što zbog toksina koji su počeli ploviti krvotokom pokrenuti u tijelu buđenjem proljeća. Njeno diuretnično svojstvo ali i svojstvo „nježnog čišćenja” krvi i tu će pomoći.Također treba imati na umu da prije nego se prihvatimo sada već naširoko poznatih proljetnih detoksikacija jetre prvo trebamo malo proraditi na bubrezima. Zašto? Zato jer je bubreg organ koji prethodi jetri u procesu kolanja tvari (on između ostalog filtrira krv), ako je bubreg slab jetra nema dovoljno snage obavljati svoj „posao”. Poznata je uzrečica vezana uz jetru „ideš mi na jetru” koja izriče ljutnju i bijes. Taj osjećaj nastaje kad je netko u nekoj situaciji koju ne mijenja iz straha, a strah je emocija koja je karakteristična za bubrege (koji kao i kosti spadaju pod element vode, „strah mi se uvukao u kosti”). Simbolično bubreg je organ koji je centar „odpuštanja emocija”( kroz njega stalno prolazi tekućina) poglavito emocija straha. U isto je vrijeme i mjesto vitalne snage čovjeka ( kao akumulacijska brana tek sa dovoljno skupljene snage može pokrenuti/trensformirati, zato je dovoljno odmora i sna vrlo važno za zdravlje bubrega). Disbalnasirani bubreg nema akumulacijske snage za održavanje ravnotežne „normalnog” pritiska u tijelu. Bubrezi upravljaju sistemom visokog i niskog krvnog tlaka, izrazito su podložni iscrpljivanju i uništavanju ispijanjem ljekova ( kao i jetra). Loše stanje bubrega obično znači i loša krvna slika, giht, reumaske tegobe, blijeda „anemična” put, urinarne infekcije i/ili vrećasti podočnjaci. Kopriva djeluje i na koštanu srž koju remineralizira, obnavlja crvena krvna zrnca.

Kopriva blago pospješuje rad gušterače i izlučvanje inzulina pa tako smanjuje šečer u krvi, dobra je kod tegoba respiratornog sustava (smiruje kašalj, blagotvorno djeluje na iskašljavanje, bronhitis i prehladu), potiče cirkulaciju krvi ( poželjna je kod arteroskleroze, tegoba sa venama, hemeroidima). Nadalje čisti krv, njezin čaj smiruje upale kože i sluznice ( sluznica želuca, sluznica crijeva, kožne upaln bolesti, infekcije, ekcemi i osipi), pospješuje rad bubrega (to već svi znamo), pomaže kod vrtoglavica i slabosti, izlučuje vodu i mokraću iz tijela, pomaže kod urinarnih infekcija, općenito jako povoljno djeluje na cjelokupni imunitet tijela (bilo da je riječ o virusnim, bakterijskim, gljivičnim ili alergološkim poremećajima). Kopriva općenito popravlja krvnu sliku i na taj način regenerira organe do kojih dolazi ta „nova”,”sviježa” krv, djeluje i na genitalne organe a posebno je poznata njena upotreba kod tegoba sa prostatom. Donekle će pomoći i kod pretjeranih krvarenja.

Sada je već i klasičnoj medicini poznato njeno specifično djelovanje na giht gdje je apsolutno biljka broj jedan. Iako direktno djeluje na mokraćnu kiselinu ona i općenito djeluje protuupalno tako da će pomoći i kod reumatoidnog artritisa (naravno treba se uzimati dugo i uporno). Iako zvuči banalno nekad kura koprive može pomoći kod uklještenog živca jer istjera pretjeranu vodu van iz tijela. Kopriva je fantastična za tijelo ali i živce koje jača, pomaže kod stresa, nervoze i depresije. Općenito bilo koji da je poremećaj, disbalans u tijelu, bilo koja da je boljka tijela kura koprve neće biti na odmet, a vrlo često će napraviti pravo malo čudo. Da se detaljno piše o koprivi i objašnjava svaki blagotvoran utjecaj koji ima na tijelo bila bi to vrlo debela knjiga. Zato nemojte čitati mrtva slova na papiru nego krenite potražiti tu kraljicu biljki jer sa pravom nosi taj naslov.

Načini primjene: kuhana kao svako drugo zeleno lisnato povrće, kao čaj ( infuz), SIPF, tinktura, prašak, za hrabrije sok a za poklonike srednjevjekovnih recepata kao ulje.

Tokom stoljeća i tisućljeća upotrebe ove biljke nastale su desetine različitih recepata za pripravke od koprive. Osnovno pravilo je da ako primjetite da vam je pripravak prejak ( sniženje tlaka ako to nije bio cilj i sl.) smanjite količinu bilja koje stavljate u pripravak za trećinu ili polovinu i nastavite uživati ostale blagodati koje vam kopriva donosi.

Osnovni recept za pripremu čaja/infuza od lista koprive: 5 g suhe biljke na 250 ml kipuće vode, ostavi se stajati 10 min, procjedi i popije tokom dana u tri navrata ( natašte, poslje ručka i kasno poslijepodne). Čaj se može zasladiti medom ali ga se ne smije kod podgrijavanja pregrijati jer onda gubi svoju ljekovitost. Drugi (tradicionalni) način je 1 žlicu suhog lista preliti sa 1 l vrele vode, pustiti da odstoji i nakon 1 sata procjediti. Ovakvi pripravci od lista dobra pomoć su kod raznih kožnih problema, gljivica i problema sa bubrezima. Zanimljivo je da su glavobolje vrlo često povezane sa slabijom funkcijom bubrega. Čaj pomaže i kod respiratornih problema, umora i iscrpljenost (manjak minerala), kod čestih prehlada (imunitet), loše cirkulacije. Zbog sveukupnog djelovanja vrlo je koristan kod starijih ljudi koji se nakon kure koprivama znaju preporoditi ( pogotovo kod kure čaja sa sviježom koprivom). Poznajem stariju osobu koja je imala niz različitih problema; izrazito lošu krvnu sliku, vrtoglavice, opću slabost u tijelu i mišićima koja je onemogućavala normalno kretanje, suhu blijedu „mrtvu” kožu i gljivična oboljenja noktiju koja su trajala desetljećima, nakon duže kure sa (sviježim) koprivama čovjek se doslovno preporodio.

Osnovni recept za pripremu čaja/dekokta od korjena koprive: 15 g na 350 ml vode se kuha 10 min, procjediti. Na dan se popije samo do pola litre dekokta između obroka. Inače dekokt je duže kuhan pripravak iz tvrdih dijelova biljke. Ovakav pripravak od korjena koprive je dobar kao preventiva ili kod blažih oblika upale prostate. Ako želimo napraviti prpravak za bolji rast kose 200 g suhog korjena ostavi se stajati preko noći u 3 l hladne vode. Ujutro se procjedi i dobivenom tekućinom masiramo vlasište ( redovito i dugotrajno). Ako želimo ubrzati postupak onda koristimo recept sa octom koji snažno potiče cirkulaciju (ali ima svoj karakteristični miris): 200 g korjena potopimo u 1 l octa, nakon 3 tjedna procjedimo i dobivenom tekućinom masiramo svakodnevno vlasište.

Tinktura od lista koprive: sviježim vrhovima koprive napunimo bocu/teglu skoro do vrha i na to nalijemo dobru domaću rakiju. Pustimo da odstoji mjesec dana na toplom mjestu povremeno protresajući, procjedimo, uzimamo 3 x dn po 20-40 kapi razrijeđeno u malo vode. Ovakva tinktura dobra je za nadoknadu minerala, kod anemije, proljetnog umora ili kao zamjena za čaj kada ne možemo naći (sviježu) biljku. Opet napominjem kako je izuzetno važno koprivu brati što dalje od prometnica jer ona posebno lako „povuče” olovo i druge zagađivače iz okoline. Kada kupujete koprivu budite posebno oprezni.

Tinktura od korjena koprive: korjenje kopamo u rano proljeće ili jesen, napunimo bocu/teglu skoro do vrha korjenjem, na to nalijemo dobru domaću rakiju i ostavimo stajati mjesec dana. Ova tinktura dobra je za masažu glave kod slabe kose. Nije dobra kod upala/proširenja prostate jer je prostata jako osjetljiva na upotrebu alkohola.

Ulje od koprive – protiv zaboravljivosti, za jačanje živaca: ovaj recept se ponovo aktualizirao sa rastom broja štovatelja učenja Sv.Hildegarde a navodno je jako djelotvoran. Moram priznati da ga još nisam isprobala ali mi se uvijek činio zanimljiv jer iskreno ne znam na kojem principu djeluje. Ovo ulje od koprive preporuča se uvijek raditi sviježe i to tako da se u tarioniku usitne koprive dok se ne stvori kaša, sok se iscijedi. U njega se doda ista količina ulja ( najpoželjnije orahova) i dobivenom tekućinom se svaku večer mažu sljepoočnice, čelo i prsa. Tko proba a i vidi da recept djeluje, neka javi, ako ne zaboravi.

Sirup od koprive: 250 g listova sviježe koprive preliti sa 1 l kipuće vode i pustiti da odstoji preko noći. Sljedeći dan procjediti i kratko zakuhati sa 1 l šečera ili meda. Ovaj sirup je (unatoč količini šečera u njemu) zgodan način kako djeci dati dozu minerala i vitamina. Naravno kod djece treba jako paziti i dobro razrijediti sirup vodom ( ½ do 1 žlica sirupa na 2 dcl vode, popiti tokom dana na gutljaje) i to samo po potrebi. Za dopadljivost okusa u fazi namakanja može se dodati šumskih jagoda, cimet, štapić vanilije i sl.

Žarenje koprivom: iako se mnogi ljudi (pogotovo stariji, i pogotovo bolesni od reumatoidnih bolesti, uklještenja, slabe cirkulacije i sl.) podvrgavaju ovoj metodi, osobno nisam ljubitelj ovako agresivnih metoda upotrebe biljaka.

Upotreba sjemena od koprive: iako se u tradicionalnoj medicini sjeme koprive upotrebljava kod problema sa muškom neplodnošću danas se pojavila sumnja u njegovu otrovnost, tako da ga ja ne upotrebljavam.

Biljno gnojivo od koprive: 1 kg svježe ili 300 g suhe biljke preliti sa 10 litara kipuće vode, ostaviti par dana kroz koje će pripravak provrijeti. Snažno smrdi, ali je vrlo djelotvorno. Može se u njega dodati i gavez, preslicu i dr biljke. Postoje različite varijante ovog pripravka ali gdje god je koprive od davnina se koristi neka od inačica ovog recepta. U nekim krajevima se odvoji tekući dio od taloga, negdje se samo nadodaje nova kopriva i nova voda ali svagdje se posebna pažnja posvećuje razrijeđivanju. Prejako gnojivo ( makar bilo i biljno) može spaliti biljke. Osnovno razrijeđivanje (za zaljevanje zemlje/po zemlji) je 1 l tekućeg gnojiva razrijeđena sa 10 l vode, ako se razrijedi 1 l gnojiva sa 50 l vode time se dobiva gnojivo koje možemo prskati po listovima. Ako uzmemo tekućinu tek pristavljenog pripraka unutar 24 h ( od kada smo potopili sviježu /suhu koprivu sa vodom) dobivamo prirodni insekticid. Njime treba više puta u toku dana špricati napadnute biljke.

I opet da ponovim, kada i se o koprivi išlo pisati sve zanimljivosti i detalji bila bi to jedna jako debela knjiga. Nadam se da ćete nakon ovog malog uvida na drugi način gledati taj „dosadan korov” i prolazeći kraj njega jedinu brigu imati u tome gdje da ga čim više nađete.

 

Kamilica – Matricaria chamomilla L.

KAMILICA – smiruje i njeguje

 

Predivna, prekrasna, nježna, a opet snažna – kamilica je biljka koju znaju i koriste svi; od male dječice koju zaboli trbuh do starih, mudrih staraca koji od nesanice prebiru noću po svome životu.

To je jedna od onih biljaka o kojoj se na prvu pomisao nema što puno za reći, a zapravo se o njoj može napisati cijela knjiga.

Kamilica je prva biljka na koju trebate pomisliti kad se spomene riječ utjeha, ona će vas zakriliti svojom majčinskom energijom. Ako ste u tuzi, boli, ljutnji, preosjetljivi ili razdražljivi, dopustite joj da vas nježno i sa puno razumijevanja primi u svoje majčinsko krilo.

Zapamtite :

blag i nježan čaj od kamilice će smiriti nadražen želudac ali jak čaj će vas natjerat da sve izbacite van. Dakle mudro sa dozama!

Kamilica se nikad ne smije kuhati već samo popariti ( preliti vrelom vodom i pustiti da odstoji).

Kod branja bilo koje biljke je važno poštovati biljku i pokušati ju što manje oštetiti, nikako ne čupati sa korjenom!!! Također bi bilo razumno kad beremo cvijet imati na umu da trebamo ostaviti bar 1/3 cvijeta neobrano jer će se tako biljke koje se razmnožavaju sjemenom moći dalje razmožavati a mi ćemo i sljedećih godina moći uživati u poklonjenom bogatstvu koje nam pruža priroda.

Rod kamilica obuhvaća pet vrsta, ali samo se dvije koriste kao ljekovite biljke : njemačka ili prava (Matricaria chamomilla = recutita) i rimska kamilica (Anthemis nobilis). Obje imaju sličan kemijski sastav, ali rimska kamilica ima slabije ljekovito djelovanje kao infuz i sadrži više gorkih tvari koje čaju daju gorak okus. Kako je kod nas raširena uporaba njemačke kamilice pisat ćemo bazično o njoj.

Botanički podaci

Biljka : Matricaria chamomilla L.

Ljekarnički naziv : Flores chamoillea

Porodica : Asteraceae ( Glavočika)

Drugi nazivi: titrica, kamomila, maternjak, kokotnjak, bijela rada, milica, jarmen, zimski komoračić, žabljak, gamilica i još mnogi drugi

Stanište i rasprostranjenost: Raste kao korov na pjeskovitim tlima, uz puteve, pruge i nasipe, na neplodnom, neobrađenom zemljištu, te vrlo često na poljima među žitom ali uvijek na suhim i toplim područjima voleći sunce i ugledajući se izgledom na njega.

Opis : Kamilica je biljka razgranate stabljike, visine od 20 – 50 cm. Ima uske kovrčaste listiće dvostruko ili trostruko peraste; pojedini stabljični ogranci nose glavice sa sitnim cvjetovima. Cvjetovi su tvoreni od 1 reda bijelih obodnih jezičastih cvjetova ( znanih kao latice) i žutih središnjih cjevastih cvjetova

( znanih kao sredina, „lažni tučak”). Cvatište biljke je čunjasto, poprečnim presjekom šuplje. Cvijet je posebno ugodnog mirisa.

Srodne vrste : Najpoznatija je rimska kamilica ( Anthemis nobilis) koja doseže visinu do 30 cm. Njeni žuti cjevasti cvjetovi su okruženi sa više redova bijelih jezičastih cvjetova ( te tvore „čupavu” glavicu cvjeta) , poprečni presjek cvatišta nije šupalj. Također na nekim drugim područjima nalazimo i ( zavisno od nazivlja ) španjolsku, američku i smrdljivu kamilicu.

Sastav i aktivtivne tvari : Kalcij, sumpor, smola, gorke tvari, tanin, gumu, eterično ulje ( 4-15 ml/kg) tamnoplave boje koja potječe od spoja kamazulena.

Berba: Općenito se za lječenje koriste većinom samo cvjetne glavice brane po sunčanom i toplom vremenu, u lipnju i srpnju kada kamilica cvate. Suše se pažljivo u hladu. Neke tradicije preporučaju i branje cijele ili samo gornje trećine biljke koje se onda koriste isključivo za kupke. Ako berete samoniklu biljku vrlo je važno da raste na tlu koje nije zagađeno ili čak špricano ( što je čest slučaj sa kamilicom u žitnim poljima), nemojte si učiniti više štete nego koristi.

Upozorenje : Rijetka je ali moguća alergija na kamilicu, pogotovo ako je osoba već alergična na neku od biljaka porodice glavočika.

Osim toga kamilica je izrazito sigurna biljka koju se može redovito dugogodišnje koristiti.

Uporaba : Od njezinih se cvjetova najčešće priprema čaj koji ne služi samo u terapijske svrhe nego predstavlja svakodnevni užitak, a kao dodatak oplemenjuje svaki drugi pripravak dajući mu ne samo „buke” nego i pojačavajući sinergijski učinak drugog bilja. Kamilica je toliko znana da ju čak i liječnici preporučuju, primjer je biljke koja je do prije 15 god bila ismijavana a sada je i znanost ponovo otkriva i cijeni. Njenu vrijednost i ljekovitost poznavali su još u starom Egiptu, biblijskim zemljama i staroj Grčkoj.

 

Neizmjeran je niz tegoba kod kojih kamilica pomaže:

 

* izrazito je dobra za žene i djecu: nježan infuz će smiriti grčiće beba i bolove u trbuhu, kupanje u njenoj kupki umiriti će dermatitis dječice a bol od izbijanja zubića će se ublažiti smirivanjem upale sluznice. Majkama će pomoći kod ženskih tegoba i infekcija. Opušta glatke mišiće i pomoći će kod bolnih menstruacija. Umjesto tablete za bolpokušajte uzeti ½ male žličice u prah sitno samljevenog njenog cvijeta sa malo vode. Ovo će također pomoći kod glavobolje ili boli u želucu.

* pomaže kod nadimanja, poljeva, katara i bolesti želuca, upaljene sluznice želuca, loše probave, kamilica nježno potiče probavu a da ne izazove proljev zbog čega je podesna za tretiranje hemeroida ( koje možete i namazati kamiličinom masti).

* poznato je njeno umirujuće djelovanje na razdražljiva i ljuta stanjakod kojih se obmah treba posegnuti za njenim nježnim djelovanjem, ali vrlo je dobra i kod tuga, gdje je potrebna utjeha.

* umiruje živce i pomaže kod nesanice, nervoze, potištenosti, noćnim mora i hiperaktivnosti kod djece a svojim nježnim djelovanjem potpomoći će sniženju tlaka koji se povisio na nervnoj bazi.

* kod upale zbog mesa i afti pomoći će svakodnevno mućkanje njenog čaja u ustima

* izrazito njeguje nadraženu kožu, sa ranama, opeklinama, osipima, ubodima insekata. Kod dermalnih alergija kupanje u njenim kupkama, parenje i pranje tijela i lica u njenom infuzu smiriti će reakcije.

* vrlo važno djelovanje kamilice je da topao infuz potiče znojenje i bolji rad bubrega , na taj način skida se temperatura ali i potpomaže ljudima kojima se tekućina pretjerano zadržava u tijelu

* na upaljene oči staviti ćemo kamiličine obloge ( zbog sunca, morske vode, klora u bazenu, prašine, konjuktivitisa), kod upale grla piti ćemo njen čaj, bolne noge ili one kojima treba posebna njega toćat ćemo u njenom jakom infuzu.

* u sezoni gripe podići ćemo imunitet preventivno pijući njen čaj, a nakon teških bolesti ili iscrpljenosti ponovo ćete naći svoj mir i naputiti baterije provodeći kuru kupki i oralnog uzimanja kamiličina infuza.

* još u antici uljem kamilice su se masirale neuralgije i traganja u udovima ( već tad su znali da je ona jak analgetik)

 

Kozmetička upotreba:

* ako imate perut i redovito nježno utrljavate kamiličino ulje u tjeme ne samo da ćete se vremenom riješiti peruti nego ćete i potaknuti rast kose

* ako vam je kosa beživotna i suha (pogotovo kod plave kose) redovito ju poslije pranja prelijte sa kamiličinim čajem i nakon mj dana već će se vidjeti rezultati. Redovitom uporabom kosa bude nježna, mirisava, elastična i sjajna (ali malo i posvjetljena)

* ako niste zadovoljni izrazom lica (pijte čaj od kamilice) ako niste zadovoljni kožom lica (nečistoče, upalna stanja, beživotna koža, suha, bore) svakih par dana parite lice 10 min nad njenim čajem.

* napravite njegujući peeling mješajući prah njenih cvijetova, suhu palentu i bazno ulje (može i maslinovo), utrljajte smjesu na mokro tijelo i poslje se samo isplahnite vodom ( bez deterženta) i koža će vam biti zahvalna.

Načini primjene :

Priprema infuza :

Vrhom punu 1-2 čajne žličice suhog cvijeta kamilice prelijemo sa ¼ litre kipuće vode i pustimo ga da kratko odstoji.

Dodatak za kupke :

2 pune šake kamilice (cvijet i biljka) prelijemo sa par litara kipuće vode, ostavimo da stoji pola sata do par sati, projecedimo i dodamo vodi za kupanje. Ili u tkaninu stavimo biljku, zavežmo i stavimo u kadu punu vode. Puna ili djelomična kupelj jača živce, opušta i smiruje bolove u tijelu (uključujući bolove u ustima, očima i glavi), potiče mokrenje.

Ulje :

Puna boca svježih ( u nedostatku može i suhih) glavica kamilice prelije se nekim kvalitetnim hladnoprešanim uljem ( može i maslinovo), ulje mora biti cca 2 cm preko zadnjeg ruba cvjetića. Ostavi se najmanje 3 tjedna na blagom suncu ili toplom mjestu. Svaki put kad prođete kraj boce ( tegle) protresite ju, a nakon zadanog vremena dobro procjedite i pohranite na hladno, mračno mjesto ( može u hladnjaku). Ovim uljem više puta dnevno mažite bolesnu kožu, masirajte bolne udove, masirajte vlasište, njegujte sa par kapi lice ili žličicu popijte za imunitet i smirivanje nervoze želuca, živaca, bolove u tijelu.

Tinktura:

Postupak je isti kao i kod uljnog mecerata samo što se umjesto ulja koristi kvalitetna domaća rakija. Koristi se na doze od 1-2 čajne žličice razrijeđene u pola čaše vode pogotovo kod menstrualnih bolova i pada imniteta. Ako želite oplemeniti svoj šampon prokuhajte par žlica tinkture da ispari alkohol i dobivenu tekućnu dodajte u šampon.

Prah:

Suhe glavice kamilice samelju se u prah, te se uzimaju sa vodom umjesto tableta za bolove. Od ovog praha možemo raditi peeling lica i tijela. Ako taj prah pomješamo sa medom i uzimamo 1-2 velike žlice, ujutro i navečer kroz duže vrijeme razrijediti ćemo sluz u dišnim putevima i lakše ćemo ju sa kašljem izbaciti van.

Ljekovito vino:

Šaku sviježih cvjetova stavimo u 1 l bijeloga vina, ostavimo tjedan dana dobro zatvoreno i potom procjedimo. Ovo ljekovito vino pijemo 1-2 čaše dnevno za sva stanja primjene ove biljke.

Jastučići za lakši san:

Ušijemo u jastučić par šaka kamiličinih cvjetova i stavimo pod ili na jastuk.

Kod svih infekcija, grčevitih stanja, umora, psihičke napetosti, gljivičnih oboljenja, crijevnih nametnika, upala sinusa i mnogih drugih stanja, ne zaboravimo na nježnu potporu i pomoć prelijepe kamilice.

Ako ikako možete nabavite domaću, divlju biljku, onu koja je izrasla boreći se za svoj komadić zemlje i kiše, odoljevajući nametnicima i vremenskim nepogodama, onu koja se sa stašću borila za život uživajući u svakoj zraci sunca kojeg toliko voli i čiju energiju nam prenosi.

I za kraj, ne zaboravimo voliti i cijeniti ovu toliko dragocjenu i velikodušnu biljku. Odajmo joj poštovanje uživajući u njoj i njenim darovima sa svim čulima i guštajući u svakoj i najmanjoj kapljici njenog blagotovornog napitka sa istinskom srećom što nam je priroda podarila takvo blago.

 

Vrtna salata – Lactuca sativa

 

SALATE sinonim za ugodno osvježenje tijela

Voćne, mesne, sa hladnom paštom, sa kuhanim jajima, krumpirima, od klica, čisto povrtne, od divljeg bilja, od morskih plodova, od gljiva, pikantne, od sira, proljetne, vegetarijanske, egzotične, sladoled salate, salate od grahorica, ljekovite salate, cvjetne salate… gdje god se okrenemo naiđemo na salate, i to zasluženo.

Salate kakve god bile, ako su spravljene od iole zdravih sastojaka pravo su osvježenje za organizam.

Posebno su cijenjene one napravljene od ljekovitog i samoniklog bilja. To mlado, sočno i lako probavljivo povrće bogato je vitaminima i mineralima. U rano proljeće počastititi ćemo se i detaljno očistiti organizam salatom od medvjeđeg luka (srijemša) da bi zatim nastavili sa koprivom, maslačkom, jaglacom, tratinčicom, trpucom, mladim izdancima hmelja, šparoga, mentom, divljom rikolom, dragoljubom, boračom, vlasacom, i mnogim, mnogim drugim vrstama. Kod kultiviranih sorti osim „obične” vrtne salate sve su popularnije srcaste salate, kristalke, putarice, salate rastresenih listova,rige ili salate za rezanje šarenih listova, te endivije i cinkorije.

Ali od svih njih najčešće ćemo na tanjuru naći ono što nazivamo jednostavno: vrtna salata ( Lactuca sativa).

Vrtna salata najpoznatija je vrsta roda Lactuca koji broji preko 100 vrsta raznih salata ali sve imaju nešto zajedničko: mliječni sok blago narkotičkog djelovanja.

Divlja salata posjeduje ista ljekovita svojstva kao i vrtna : smiruje i duh i i tijelo, donosi miran san onima koji pate od nesanice, umiruje nervozne i žučne. Ali OPREZ divlja salata (Lactuca virosa) postati će OTROVNA i iskazat svoje neželjeno djelovanje već pri malo većoj količini od one propisane u recepturama narodne medicine. Zato je mudro, jednako učinkovito i jednostavnije držati se obične vrtne zelene glavice koja nas obasipa jedino i samo ljekovitim i blagotvornim svojstvima.

Sveobuhvatno umirujuće djelovanje salate ide toliko daleko da laganosmanjuje libido ali i potiče proizvodnju seratonina kod depresivnih osoba, te usporava starenje.

Kad je netko u grču, astmi, hripavcu, kroničnoj tjeskobi, histeriji… stavite pred njega veliku zdjelu „obične” salate svaki dan i malo po malo ta „obična” biljka učiniti će neobične stvari.

Pod stresom ste, nervozni, iscrpljeni i neispavani??! K tomu ste pretili i ništa vas ne može oraspoložiti??! Zašto ne biste probali pojesti 1 – 1,5 kg zelene salate tokom dana?? Itako je 95% njenog sadržaja voda, a ostalo vitamini i minerali, 100 g salate sadrži samo 23 kalorije a daje vam snagu i mir.

Postoji stara izreka da se „salata presađuje u vjetar” tj. plitko, tek malo ukopanih korjenčića. Iako voli vlagu ona joj je ujedno i veliki neprijatelj koji brzo pogoduje truljenju glavice preko donjih listova najbližih zemlji pa prema srcu biljke.

OBIČNA VRTNA SALATA – vrijedna i ljekovita biljka

Botanički podaci

Botanički naziv biljke: Lactuca sativa

Ljekarnički naziv: nema

Porodica: Lactuca

Stanište i rasprostranjenost: Divlje sorte vole vapnenastu zemlju na padinama, krčevinama i uz puteve. Kultivirane sorte rastu gdje se posade ali više vole bogatu rahlu zemlju sa dosta vlage.

Slične vrste: razne vrste zelene salate crvenih listova bogate su i beta karotenom ali i malim količinama gorkih tvari koje osim klasičnog dobrog djelovanja na probavu utječu i na rad jetre i izlučivanje žuči.

Berba : Cijela je svježa biljka aktivna, od korjena do sjemena ali naročito stabljika i listovi.

Kod same herbe vrlo je važno naglasiti mliječni sok koji je najaktivniji dio biljke. U svrhu njegova skladištenja i čuvanja radi se estrahacija laktukarija i thridacij.

Djelovanje i upotreba:

Dragocjeni sastojci : od minerala salata sadrži najviše kalija, kalcija i natrija. Kalij je koristan za živce, bubrege i srce, jača imunološki sustav. Kalcij je koristan za kosti, mišiće, živce i zgrušavanje krvi te kao protuupalni element. Natrij je koristan za regulaciju vode u organizmu ( čiji poremećaj često vodi do poremećaja krvnog tlaka) , i stvaranja solne kiseline u želucu.

Osim minerala sadrži i brojne vitamine: najviše vitamina C, vitamin E koji je snažan prirodni antioksidans i koji štiti stanice od tijela od oštećenja i kancerogenih učinaka,vit A i B2 koji su korisni za oči, kožu, sluznicu, spolne žlijezde a nazivaju se i „vitamini ljepote”. Uz to sadrži folnu kiselinu, vit B1i B6, fosfor, željezo, magnezij, bakar, magnan i cink, elemente koji su neophodni za dobro funkcioniranje mišićnog tonusa i zdravlja kože.

Mliječni sok : sadrži najvrijedniji sastojak salate tzv. laktukarij. Najviše ga ima u korijenu, lisnim rebrima, mladim stabljikama i „srcu” salate, dakle u onim svijetlijim ili bijelim djelovima. Taj neškodljivi sastojak djeluje kao blagi opijum i upravo je on zaslužan za to što se znanstveno dokazano zna da je salata i ljekovita biljka koja ublažuje bol, smiruje živce i djeluje uspavljujuće.

Iz povijesti :

Stari Rimljani koristili su njezin sok kao losion protiv opeklina sunca a listove su stavljali na gnojne rane. Još i danas u nekim krajevima pije se njezin sok kod upala grla i upornog kašlja.

Stari Grci ju ju rađe koristili kao blago uspavljujuće sredstvo i to sirovu, iako se kasnije proširila njena uporaba u kuhanoj, pirjanoj i pečenoj verziji.

Djelovanje na pojedine organe:

* duševne tegobe: smiruje i jača živce te djeluje blago uspavljujuće

* srce : umiruje nervozu i lupanje srca, jača imunitet

* želudac: lako probavljiva salata smiruje nervozu želuca i grčeve, a dinstana smanjuje kiselinu želuca te pomaže kod čira na želucu

* bubrezi i mokraćni mjehur : salata općenito potiče rad bubrega, mokrenje i izmokravanje nepotrebne vode iz organizma

* kosti i zglobovi: korišteni kao oblog sviježi listovi salate pomažu kod natečenih zglobova

* koža: svježi listovi kao oblog pomažu kod upala, čireva, rana i oteknuća.

*dišni sustav: salata smiruje kašalj, olakšava iskašljavanje omekšavanjem sluzi u bronhima, potrebno ju je uzimati oralno i stavljati obloge na prsa i leđa

* od salate možete raditi i čaj ( 1 šaka svježeg lišća na 1 l vode). Možete ju prirediti kuhanu kao blitvu, u pitama kao špinat ili na varivo. Ali još uvijek nećete pogoditi njenu puninu, bit i hranjivost kao da ste ju koristili sirovu, hrskavu, svježu, sočnu salatu sa malo začinskog octa, maslinovim uljem i zrnom soli… tu svježinu ništa ne može nadoknaditi zar ne? Nego, šta kažete na jednu zdjelu salate??

Ako je ikako moguće nabavite biljke koje konzumirate iz organske proizvodnje ili bar od susjeda iz vrta.

Jeste li znali da istraživanja vitamina i minerala povrća i voća iznose vrijednosti „idealnog” odnosno prirodnog uzgoja. Biljke koje su rasle u „ne tako dobrim uvjetima” ponekad imaju i do 30% manje tih vrijednosti.

 

Menta – Mentha piperita

MENTA ( mentha piperita)

jedna od najomiljenijih biljaka svijeta, sa razlogom

Postoji preko 25 vrsta metvice koje su svojim dinamičnom, druželjubivim osobnošću uspjele stvoriti preko 600 vrsta poznatih križanaca metvice.

No sve redom osvajaju svojim jedinstvenim okusom i mirisom ali i ljekovitim svojstvima.

Njihov sastojak mentol uvukao se u sve pore ljudske svakodnevnice; u zubne paste, bombone, čokolade, kolače, u umake za pečenja, kao klasičan dodatak pirjanom grašku, u parfeme, kozmetička sredstva, deterdžente, gelove za bolove i otekline, pastele za grlobolju i zadah, koktele, salate… nepregledan je niz sveprisutnosti metvice.

Zbog njihovog velikog broja bazirati ćemo se na najpoznatijoj i najomiljenoj menti : menthi piperiti.

Metvica je hvalevrijedna biljka koja će vas zavesti svojim mirisom, oboriti sa nogu svojim okusom i zauvijek vezati uz sebe svojim ljekovitim učinkom.

Osjećate težinu u želucu, loše vam je i imate nadražaj za povraćanje, probajte popiti malo svježeg čaja od mente. Imate li glavobolju, inhalirajte njezin čaj ili eterično ulje. Metvica povoljno djeluje na nervoze, drhtavice, tjeskobe i slične duševne tegobe.

Ako treba smiriti duh a osvježiti tijelo metvica je prava biljka za to!! Ona jača živce dajući im vremena da dahnu ali ne sedativno omamljujući već kroz svježinu tijela i uma.

OPREZ! Zbog velikog sadržaja mentola ( koji ipak može izazvati gušenje) paprena se menta općenito ne smatra podobnom za trudnice i malu djecu.

Također je potreban oprez kod kontinuirane višedesetljetne konzumacije infuza od metvice jer je moguće da mentol oslabi srčani mišić.

PAPRENA MENTA ( Mentha piperita)

– veliko čudo u malom grmu

 

Botanički podaci:

 

Biljka: Mentha piperita

Ljekarnički naziv: Mentha piperita l.

Porodica: Labiatae ( usnatica)

Stanište i rasprostranjenost : paprena metvica je kultivirana biljka koja se izuzetno rijetko nađe u prirodi a kad se i nađe to znači da je „pobjegla” od nekud jer ima brze i hitre noge. Nastala je kao križanac klasaste i vodene metvice vjerojatno tokom 17. stoljeća. Uzgaja se na plantažama, a voli bogata humusna tla sa dosta vlage, polusjenovitog položaja, „sa glavom u hladu i nogama u vlazi”. Izrazito je invazivna i „bez pardona”, sa lakoćom i hitro osvaja prostor oko sebe.

Opis: kao i većina biljaka iz porodice usnatica paprena menta ima četverobridnu stabljiku koja naraste od 30-80 cm. U gornjem dijelu stabljike je razgranata i obrasla duguljastim i zašiljenim listovima. Grm je intenzivno zelene boje koja često naginje tamnozelenoj a od lipnja do kolovoza kada cvate okiti se većinom ružičastim cvjetićima skupljenim u dugačke klasaste cvatove.

Berba: neposredno prije cvatnje ili bar tokom cvatnje bere se cijela herba ( zelen) sa cvatom.

Drugi nazivi: menta, metvica, engleska menta, ljuta nana, nana, buvlja trava ( jer tjera insekte)

Povijest: arapski svijet još i dan danas njeguje pravi kult odanosti metvici. U svakoj prilici i u svakom domu i najskromnijem i najbogatijem svakodnevno se spravlja topli čaj od mente.

Stari Grci, Rimljani pa čak i stari Kinezi poznavali su njena ljekovita svojstva, obilato ju koristili, njegovali i čuvali.

 

Srodne vrste: neke manje, neke više ali sve vrste metvica su ljekovite. Ne postoji otrovan oblik metvice ( sa izuzetkom eteričnih ulja menthe pulegrium, spicata i requienii, čija su eteričana ulja u velikim količinama otrovna, dok se čaj potpuno bezopasno i normalno koristi).

Paprena metvica ima oko 25 srodnih vrsta a najpoznatije su:

Vodena menta ( mentha aquatica) koja je vrlo čest stanovnik naših krajeva, dlakavijeg lišća i bljeđe stabljike, visine čak i do metar, sa manjim udjelom mentola i drugačijim cvatom.

Dugolisna menta ( mentha longifolia) također je česta u našim krajevima, po izgledu je sličnija vodenoj metvici nego paprenoj.

Gorska ( barska) menta ( mentha pulegrium) zaobljenijih listića i cvjetića skupljenih u kuglice, česta u našim krajevima i vrlo cijenjena biljka.

Kopljasta / klasasta menta ( mentha spicata) također stanovnik naših krajeva. Njenim križanjem sa menthom aquaticom nastala je paprena metvica. Klasasta menta ima robusnije žile listova.

Korzikanska menta ( mentha requienii) ima više zaobljene listove.

Te nalazimo još i razne kutivare šarenolisne mente, crne paprene mente, limunske i đumbirove mente.

Primjena:

 

* dišni organi : inhalacija i pijenje infuza od mente pomaže kod prehlade, gripe, upale grla i sinusa, kašlja svih vrsta, bronhitisa.

* povišena temperatura : olakšava izmokravanje pa time djeluje i na smanjenje povišene temperature, također potiče prokrvljenost kože pa njene kupke pojačavaju znojenje.

* probava : metvica olakšava osjećaj nadutosti, žgaravice, lagano potiče brže brži rad crijeva i osvježava probavni trakt, smanjuje plinove

* želudac : odlično je sredstvo protiv grčeva, želučane nervoze, nadražaja na povraćanje i povraćanja

* jetra i žuč : potiče i pospješuje rad jetre i žuči, a pomaže svojim umirujućim djelovanjem i na žučne grčeve

* kosti i zglobovi : mentol je sastvni dio većine gelova i krema za ublažavanje bolova kod reume, artritisa ili gihta. Uganuća, otekline, glavobolje i drugi bolovi olakšat će se blagotvornim utjecajem ove predivne biljke.

* ženske bolesti : smirujući i opuštajući učinak njenog čaja pomoći će i kod bolnih menstruacija. Osim toga iz davnine ju bije glas da potiče libido, u tu svrhu miješajte ju sa vriskom ( satureja hortensis) ili našim varijatetom primorskim vriskom ( satureja montana).

* koža i kosa: djeluje dezinficirajuće pa se sve više koristi i u šamponima za prhut. Zato jer hladi i osvježava i tako smanjuje svrbež dodat ćemo ju kap i u kremu za hemeroide.

* za dom: osvježite i rashladite ljeti svoj dom njenim osvježavajućim mirisom; vi sami, vaši gosti ali i vaša kuća biti ćete joj zahvalni

Način upotrebe:

Infuz ( čaj): radi se tako da se 1čajna žličica suhe droge prelije sa 1 dcl kipuće vode, ostavi da djeluje 0,5 – 2 h, procjedi i popije.

Metvica smiruje bolove u želucu i grčeve te tako smanjuje poriv za povraćanjem, olakšava nadutost te djeluje baktericidno i antiseptički.

Lagani čaj od metvice smiruje um i ublažava bol. U jačim dozama ( 10 prstoveti na 1 l vode) koristi se za jačanje živaca i poticanje probavnog sustava na rad.

U kombinaciji sa lipom je primjeren čaj za laku noć.

Uvarak: 10 prstoveti na 1 l vode i to koristimo za

– grgljanje kod lošeg zadaha , gdje metvica pomaže i svojim osvježavajućim mirisom ali i svojim baktericidnim i antiseptičkim djelovanje.

– kupelji ruku i nogu kod slabe cirkulacije, nedostatka znojenja organizma ili povišene temperature

– ispiranje kose kod prhuti

– umivanje i osvježenje lica i tijela tokom vrućih ljetnih dana

– kao voda za ispiranje kod hemeroida

Mecerati ( ulje / tinkture) : teglica se napuni sjeckanim lišćem metvice i napuni sa maslinovim uljem ili dobrom domaćom rakijom s tim da tekućina mora za bar 2-3 cm ( 2 prsta) prekriti biljni materijal. Teglica se ostavi stajati 4 – 6 tjedana i svakodnevno se u par navrata dobro promućka. Nakon isteka zadanog roka tekućina se procijedi a biljni materijal baci. Ovako pripremljeno ulje ili tinktura koriste nam kao pomoć kod glavobolja, migrena, putnih slabosti, malaksalosti, grčeva, vrtoglavica, slabosti organizma nakon operacija kad mu treba oporavak i sl.. Također se njime masiraju bolna mjesta na tijelu ( glava, zglobovi).

Tinktura ili ulje se koristi na način da se 3 x 15 kapi uzme sa malo vode / čaja/ ili stavi na kocku šečera.

Oblozi : se koriste rijetko ali su aktivni u svrhu smirivanja svrbeži pojedinih dijelova tijela ( npr. stopala kod gljivičnih oboljenja), ili za poticanje i izazivanje znojenja, kod tretiranja slabe cirkulacije i sl.

Prehrana : paprena metvica je ljekovita, neopasna biljka koja se može slobodno konzumirati sirova, dodavati u slatka ili slana jela ili ju prirediti na salatu.

Kao začin često se dodaje u razne mješavine radi poboljšanja i dobivanja jednog novog vrlo ugodnog okusa. Bilo sirovi, ili suhi, bilo u sirevima, pudinzima ili octovima listovi metvice daju jednu notu lepršavosti i lakoće jelu, ostavljaju njegov okus a opet… daju krila!

I za kraj; ako vam je težak kamen u želucu, muka vam je, boli vas glava ili vam je jednostavno dosadno i tražite inspiraciju; posegnite za toplim čajem od metvice. Njen miris, okus i vrckasta toplina uplesati će u vaš osobni svemir i sigurno vas još jednom nagraditi.

 

Imela – Viscum album

Imela je vazdazeleni poluparazit čudotvornih djelovanja znanih još od najstarijih vremena. U današnje vrijeme sve se više istražuje njeno antikancerogeno djelovanje!

Botanički podaci:

Biljka: Viscum album L.

Ljekarnički naziv: Herba visci albi, stipites, folia

Porodica: Loranthaceae ( Imele)

Drugi nazivi: bijela imela, biska, višć, višće

Stanište i rasprostranjenost : Imela raste na drveću diljem Europe, Azije i sjeverne Afrike. Najčešće ju nalazimo na listopadnom drveću meke kore ( kroz koju će lakše proći njeni pipci) a to znači na jabuki, kruški, lipi, brezi, vrbi. Na brijestu i hrastu je rijetka ( iako neke tradicije najviše cijene hrastovu imelu), a na bukvi i zeleniki ju ne trebamo niti tražiti. Vrlo bitno je naglasiti da kemijski sastav imele ovisi o vrsti drveta na kojem raste. Tako će tradicija naših krajeva i tradicija naših istočnih susjeda najviše cijeniti imelu sa kruške i topole.

Opis: Imela je vazdazelen grm koji raste kao polunametnik na drveću, može narasti do promjera od 1 m i doživjeti starost od više desetljeća. Polunametnik znači da iako iskorištava domaćinsko drvo uzimajući vodu i otopljene mineralne tvari, ipak i sama pomoću klorofila izgrađuje vlastite organske tvari. Stabljika je žutozelena do zelena, okrugla, listovi su kožasti i tvrdi, duguljasti i suženi prema peteljci, nasuprotno su smješteni i sjede direktno na stabljici. Imela kao da zna da je cijenjena i tražena obično pobjegne visoko u krošnju stabala tako da je najuočljivija u jesen kada odpadne sve lišće njenog domaćima i ona ostane sama kao zeleno gnjezdo bilja u visinama. Malu ulogu u njenom smještaju igraju i ptice koje obožavaju jesti njene bobice ali najotrovniji dio (koštice) obavezno ispljunu a one imaju na sebi nešto nalik ljepljivoj trakici koja se ljepi na grane stabla na kojem ptičica čući.

Srodne vrste: Postoje i druge vrste imela a ne samo viscum album ali one se niti približno ne koriste u lječenju kao bijela imela. Većinom je znak raspoznavanja boja bobice koja je kod žute imele ( loranthus europaeus) žuta ( ova vrsta raste često u krošnjama hrastova). Sa bijelom imelom srodna je crnogorična imela ( viscum laxum boiss) koja raste na borovima, smrekama, jelama i ostalom crnogoričnom drveću a neke tradicije ju također smatraju ljekovitom.

Sastav i aktivne tvari: Omjer kemijskog sastava zavisi o vrsti drveta na kojem imela raste ali u globalu se sastoji od ovih spojeva: lecitin, kolin, flavonoidi ( heterozidi metilnih etera kvercetola), histamin, lignini ( eleuterozid E i glukoterozid), biogeni amini, triterpeni, steroli, fenolne kiseline, te zanimljivi specifični proteini ( viskotoksini A2, A3, i B) kojima se pripisuje bar dio imunomodulatornog djelovanja ( otporni su na probavne enzime), lektini ( viskumin), šečeri, gorke tvari, treslovina, vosak, guma, sluz.

Berba: Širom svijeta tokom maltene cijele povijesti ljudskog roda različite kulture koje su koristile imelu razvile su i različita mišljenja glede vremena berbe. Moderna fitoterapija više je orjentirana na kolovoz i rujan kao vrijeme branja. Tradicionalna medicina Europe orjentirana je na vrijeme od studenog do svibnja, dok treći naglašavaju važnost lista ali i cvijetića pa preporučuju berbu isključivo u ožujku i travnju. Koja god da je tradicija u pitanju većinom se sabire stapka i listovi od trećeg koljena granjanja biljke ( dakle mladi dio) i to bez bobice ( ploda).

Upozorenje: Važno je naglasiti da se prozirno-bijeli plod ( bobica) ne bere, jer se ne koristi u ljekovite svrhe a u većim količnama je i toksičan (otrovan).

Današnja moderna fitofarmacija naglašava oprez kod prevelikog uzimanja droge ( biljke) zbog mogućih toksičnih efekata, preporučuju uzimanje do 5 g na 500 ml infuza dnevno. Na tržištu postoje i pripravci sa standardiziranom količinom lektina.

Iz povijesti: Mnogobrojne kulture naroda na područjima gdje je imela rasla su uvijek i iznova cijenile i štovale ovu dragocjenu biljku. Eneja je uzeo grančicu zlatne imele da bi otvorio vrata pakla. U 5.st.pr.n.e. cijenila se zbog sposobnosti da zaustavi krvarenja što je ta davna vremena bilo jako korisno kod poroda ( ali se koristila i kao sredstvo protiv depresije, padavice i histerije). Plinije Stariji (1.st.n.e.) je imelu posebno cijenio kod padavice i vrtoglavice. Velika i obožavana Hildegarda von Bingen je njome liječila bolesti jetre, a još cijela plejada velikana travarstva imelom je tretirala i potkožne čireve, gnojne rane, slabe cirkulacije, poremećaj krvnog tlaka… Ovu tajanstvenu i čudotvornu biljku druidi, keltski svećenici, smatrali su svetom biljkom koja svojim djelovanjem može otkloniti sve tegobe. Na posebnim ceremonijama rezali su ju zlatnim noževima i kosama gdje je po njima ovo strašno i smronosno magijsko oružje bilo obavezan sastojak čudotvornih napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i liječenje svih bolesti ( no, sjetimo se samo Asterixa). Razni narodni običaji vezani su za upotrebu imele u zaštiti od zlih duhova pa je tako imamo stavljanje buketa od imele iznad vrata u božićno vrijeme. Ta tradicija kaže “ovom domu želimo vječnost i sreću”. Također postoji stari, “poganski”, običaj da se ljubi ispod imele, što navodno donosi sreću ( ovaj običaj se očito fino ukorjenio i najživlji je u Americi, bar ako je suditi po njihovoj kinematografiji).

Zanimljivost: Imela ( biljka) regulra krvni tlak- dakle i niski i visoki dovodi u normalu, iako se pretežno koristi za smanjivanje visokog tlaka.Od boba imele nekada se pripremalo ljepilo za hvatanje ptica, a služile su za tov ali i kao afrodizijak za stoku.

Djelovanje i uporaba: Imela je definitno jedna od najljekovitijih biljaka općenito ali i našeg područja. Posebno je zanimljiva u njenom imnostimulirajućem, antikarcerogenom iantiskleortičnom djelovanju.

U novije vrijeme je postala rekorder po broju modernih znanstvenih istraživanja vezanih uz rak. A sve je počelo još daleke 1920.-te. Tada je jedan on najvećih valikana 20.-tog stoljeća tajanstveni i još dan danas u mnogim stvarima neshvaćen ( jer su njegova učenja i ispred ovog našeg sadašnjeg vremena) Rudolf Steiner uveo terapiju za oboljele od raka sa estraktom imele u obliku inekcije ( iscador). Zimski i ljetnji sokovi biljke su se miješali i tvorili preparat,biljka je brana po detaljnim pravilima u točno određeno vrijeme. Zavisno od vrste raka birao se domaćin imele. Steinerova antropozofska gledišta poistovjećuju dvostruki život imele s životom čovjeka.Zimsko cvjetanje imele (kad ništa drugo ne cvjeta) on smatra glavnom snagom te biljke, koja je sadržana i u njegovom ekstraktu protiv raka. Ono što je već tada uočio Steiner jest da pacijenti s ovom teškom dijagnozom imaju nižu tjelesnu temperaturu, a gubi se i tipični cirkadijalni ritam. Ljekovito djelovanje je objašnjavao i kroz pokretanje nekih posebnih upalnih procesa u tijelu koje pokreće imela a koje potiču tijelo na borbu protiv karcinoma. Danas je otkriveno iznenađujuće velik broj ljekovith tvari u imeli, a najvažniji je lecitin ( izoliran je lecitinol) koji potiče imunitet ali je iskazao i poticajno antikarcerogeno djelovanje. Korištenje imele pomaže i kod negativnih posljedica zračenja ili kemoterapije, mučnina, nesanica, opadanje kose, gubitak teka ali i općeg stanja stanica krvi i organa. U tu svrhu terapija imelom traje i nekoliko godina. U Švicarskoj i Njemačkoj pripravci imele su odobreniza upotrebu kod zloćudnih tumora jer se u kliničkim pokusima dokazalo produljenje života i kvalitete života kod pacijenata sa takvim bolestima. Općenito rezultati istraživanja imele su pokazani kod puno raznih oblika tumornih oboljenja te najrazličitijih oblika teških virusa. Također se koristi ( iako je potreban oprez) kod autoimunih bolesti, moderna fitofarmacija imelu preporuča kao protuupalni element kod reumatoidnog artritisa.

Ispitivanja obavljena u Europi pokazala su da ekstrakt imele može povoljno djelovati na sekreciju inzulina, tj. da može pomoći dijabetičarima, čini to potičući bolji rad gušterače ali i cijelog metabolizma. Općenito poboljšava cirkulaciju u cijelom tijelu pa tako i u glavi te na taj način djeluje protiv glavobolje i migrene. Srce- potiče bolji rad srca, jača srce i oslabljeni srčani mišić, te regulira ubrzan i nepravilan rad srca. Imela širi krvne žile i na taj način spušta viskoki krvni tlak, a to je ujedno njena najčešća primjena danas. Također poboljšava cirkulaciju ( pa time pomaže dugoročno i posredno u reguliranju preniskog krvnog tlaka), sprečava ovapnjenje krvnih žila, neelastičnost i prijevremeno starenje krvnih žila ( a time posredno djeluje i na pamćenje). Djeluje protuupalno pa se koristi kod bolesti zglobova ( artritis i artroza), djeluje na kožne osipe, varikozne vene… Djeluje na način da smanjuje krvarenja pa se koristi kod zaustavljanja krvarenja različitog tipa ali najčešće u tom smislu kod prejakih i predugačkih menstruacija. Također se uspješno koristi kod klimakteričnih tegoba. Jako je dug i nepregledan niz bolesti i tegoba gdje se imela koristi. U mnoštvu svojih ljekovitih svojstava nalazi odgovor na skoro svaku bolest koja pogađa ljudski rod pa ju je narod uvrstio u maltene svaku malo ozbiljniju čajnu mješavinu.

Načini primjene:

ČAJ – Skoro sve tradicije koje su došle u doticaj sa ovom hvalevrijednom biljkom naglašavaju važnost priprave hladnog čaja od imele ( 2,5 dcl hladne vode na 1 čajnu žličicu suhog bilja, pusti stajati preko noći). Tekućina se procjedi ( može se i malo podgrijati) i popije tokom dana. Možete ovako popiti 3 šalice dnevno; ujutro, podne, navečer. Kroz duže vrijeme pokazao se pouzdano djelotvoran čaj za sniženje tlaka od istog omjera imele, ploda gloga i matičnjaka- bobe zgnječiti i sa biljem pomješati. Od te mješavine uzeti 1 jušnu žlicu , preliti vrelom vodom, poklopiti i nakon 4 h procjediti, popiti ujutro, podne i navečer po 1 šalicu.

TINKTURA – posebno se učestalo koristi kod klimakterijskih tegoba i visokog tlaka ( 1 čajna žličica 2-3 x dn u 2 dcl čaja, vode ili soka). Ovaj oblik primjene ( razrijeđen u čaju) je također dobar za vanjsku primjenu na bolnim mjestima. Tinktura se naravno radi tako da se 200 g lista imele usitni i stavi u bocu, prelije se sa 1 l rakije, svaki dan malo promučka i nakon 3 tjedna procjedi. Naravno bilje se baci a onaj alkohol u kojem nam se močilo bilje je postala tinktura.

OBLOZI – se stavljaju od čaja na oboljele vene.

SVIJEŽI SOK- iscjeđen i čuvan u frižideru je korisno sredstvo ženama koje žele zatrudniti, ali se uzima samo do max 25 kapi dnevno, duže vrijeme.

MAST – Od otrovnih bobica se radi i uspješno tradicionalno sredstvo protiv smrznutih dijelova tijela ( posebno nos i uši). U tu svrhu sviježe bobice imele pomješaju se sa hladnom nesoljenom domaćom svinjskom masti i naravno apliciraju na tretirani dio tijela.

VINO- 6 žlica usitnjene suhe imele preliti sa 1 l bijelog vina. Treba odstojati 10 dana, svaki dan mučkati, procjediti. Uzimati 3 x dn, prije jela po 2 velike žlice.

PRAŠAK – Vrlo česta je primjena i u obliku praška ( usitnjena suha biljka) koja se posebno učestalo koristi kod razdražljivosti ( 6 tjedana, 2 x dn, na vrh noža praška umješanog u malo mlijeka). Ili kod nesanice ( 6 tjedana, navečer, prašak od imele sa malo mlijeka). Neobičan recept iz Francuske: kod dječjih grčeva 1 prstohvat praška se pomješa sa malo zašečerene vode i utrlja duž kralježnice. Protiv viskokog tlaka – kod odraslih se 2 prstohvati praška pomješaju sa malo zašečerene vode i utrljaju na prsa.

MED – od imele ; 2 žlice praška umiješati u 1 kg meda. Med uzimati 2-3 x dn po 1 žlicu.

Mistična po svim narodima koji su ju poznavali, čak sveta po nekima, cijenjena i brižno čuvana u znanju prenošenom o njoj… imela je i najnovijim znanstvenim istraživanjima napokon dobila potvrdu svoje ljekovitosti. Vjerujmo u tisućljetnu tradiciju njene upotrebe i sjetimo je se kod nam je potrebna….

 

Kupina – Rubus fructicosus

 

Kupina – bobice čistog zdravlja

Prva asocijacija na kupine je obično njeno trnje koje nas zaustavlja i koči u putu prema odredištu, možda nismo ni svjesni da smo na odredište već stigli. Poznato je oko 100 vrsta kupina i sve su podjednako ljekovite, i slično trnovite…

Neka vas ne zavara njeno trnje, sve najdragocjenije stvari na svijetu uvijek imaju čuvare, a kupina je itekako dragocjena.

Botanički podaci:

Latinski naziv: Rubus fructicosus

Ljekarnički naziv: Folium et fructus rubus fructicosi

Porodica: Rosaceae ( ruže)

Drugi nazivi: crna jagoda, ježina, kupinjača, rodiba, divlja kupina, crna kupina, crna malina

Stanište i rasprostranjenost : Rasprostranjena je većinom po sjevernoj polutki našeg planeta, a poznata biljka svim narodima kroz povijest pa još iz antičkih vremena, Dioskorid, Plinije, Galen i sv.Hildegarda ju spominju u svojim učenjima. Raste na rubovima oranica, u grmlju, šumama, šikarama i živicama, uz potoke i putove, na neobrađenom zemljištu, po šumama i planinama, na kamenjarima i ondje gdje je ostavljen kakav škrti komad sunčane zemlje bez gazde i motike njoj na radost, da zagospodari tim komadićem raja.

Opis: : Kupina raste kao veliki grm do čak 3m visine, s dugim i savijenim granama. Sve je na njoj bodljikavo; stabljika, grane, listovi pa čak i peteljke cvijeta. Bodljike joj služe za obranu od životnja koje se hrane njenim zdravim i ukusnim lišćem. Sami listovi su perasti, na rubu nazubljeni, s gornje strane tamnozeleni i glatki, a odozdo obrasli gusto pustenastim dlakama. Postoji narodno vjerovanje da kupina može osjetiti ima li na mjestu na kojem raste podvodnih voda. Ako ih ima i donja strana listova će biti glatka. Cvjetovi su bijeli, do bijelo-rozasti smješteni na lažnom štitcu, plod je sočna crna kupina. Cvate od svibnja do lipnja, okus mladih listova je gorkasto slatkast, a ploda aromatičan, sladak i sočan.

Bodljikava duša kupine

Zanimljivo je gledati grmove kupina iz daljine, djeluju homogeno i živo kao neko aktivnije živo biće. Skoro da možete osjetiti karakter svakog od tih grmova. Da li je star i čangrizav, mlad i agresivan, zreo i nježan, vidite već i po tomu koliko drugih bića pušta pod svoje okrilje. Ako idete nježno i sa poštovanjem kroz njeno grmlje rijetko kad će vas ubosti i nasilno zarobiti kao što je čest slučaj kad jurimo glavom bez obzira pored tog žilavog stvorenja. Kupina je zaštitnički raspoložena prema onima koji ju poštuju; pruža zaklon ptičicama i zečevima, pod njenim granama rastu mala stabla zaštićena od biljojeda a kada se razviju ona im prepušta mjesto i kreće dalje. No kupina je zaštitinički raspoložena i naspram ljudi; svojim korjenom, listom a nadasve plodom ona štiti i čuva naše zdravlje.

Neka vas ne zavara njeno trnje, sve najdragocjenije stvari na svijetu uvijek imaju čuvare, a kupina je itekako dragocjena.

Srodne vrste: poznato je preko 100 vrsta kupina i sve su podjednako ljekovite, dakle ne možete pogriješiti. Laički o kupini razmišljamo kao o crnim plodovima do kojih se dolazi probijajući se kroz bodljikavo granje. No tako beremo i kupinu ( Rubus plikatus W.N. = Rubus fruticosus L.) i ostrugu (Rubus caesius) i ne vidimo razliku. Botaničari se tu hvataju za glavu jer su njima te dvije biljke „potpuno različite”. Iskreno, nama baš i nisu, nama su obje kupine. Osnovna razlika je u tome što kupina ima uspravno granje, a granje ostruge puže po zemlji. Isto tako kod kupine su bodljike veće i rjeđe, a ostruga ima gusto načičkane sitnije bodlje. Koja god podvrsta kupine da je, dok je kupina, dobra je.

Sastav i aktivne tvari: plod kupine je veoma ukusan, sastavljen je od crnih bobica. Ima veliku nutricionističku vrijednost jer sadrži šećer, ugljikohidrate, bjelančevine, biljna vlakna, jabučnu i vinsku kiselinu, tanine, vitamine grupe B, vitamin C, i karotene, a od minerala kalij, kalcij, magnezij, fosfor, željezo i bakar.

Berba: List kupine beremo u rano proljeće, i to mlade izdanke za pripremu variva, juha i čajeva. Već mlade razvijene mlade listove sušimo na toplom prozračnom mjestu, a po sušenju usitnimo i pohranimo. Cvijet beremo za vrijeme cvatnje ( lipanj, svibanj) i brzo sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Plodove možemo brati kad potpuno sazriju ili nedozrele, zelene. Korijen vadimo u proljeće, svježeg ga usitnimo i sušimo na toplom prozračnom mjestu ili u pećnici na 25 stupnjava celzijusovih.

Upozorenje: jedino upozorenje vazano za kupine nije njen nedostatak već prednost, zavisno od situacije: naime kupina zbog tanina nije pogodna za ljude koji pate od poremećaja probave, zatvora, već za one koji imaju obrnutih problema. Zbog sinergijskog djelovanja aktivnih tvari navodno ima i afrodizijačka svojstva. A na bolesničkom stoliću bilo kojeg bolenika trebala bi uvijek stajati boca svježeg prirodnog soka od kupina.

Djelovanje i uporaba: Odavna je kupina imala status ljekovite biljke sa širokom primjenom u narodnoj medicini Nekada se smatralo da konzmacija plodova kupine sprječava mučninu i povraćanje. Zeleni osušen plod koristio se kod proljeva a sviježi potpuno zreli crni plod kod zatvora. Još i danas se otkrivaju i dokazuju ljekovita svojstva kupine. Američko društvo za kliničku onkologiju istaknulo je da bobičasto voće, a pogotovo kupina, svojim antioksidansima antocijanima snažno djeluje protiv raka.

Čaj od listova kupine je dobar antidiaroik, protiv svih vrsta proljeva, a naročito protiv krvavog proljeva kod djece i dojenčadi. Zaustavlja krvarenje kod žena u klimakteriju, razna krvarenja želuca, crijeva i hemoroida za što se preporuča sjedeća kupelj. Adstrigentno djelovanje listova rabimo kod svih upalnih oboljenja, tako da čajnim pripravkom možemo ispirati grlo, te liječiti razne rane u ustima, anginu, upalu krajnika, gingivitis, faringitis, parandetoze, te povišenu tjelesnu temperaturu. Od čaja možemo pripremiti obloge za razna kožna oboljenja, lišajeve, čireve, osipe, akne, rane i slično. Ljekovito djelovanje lista kupine koristimo kod želučanih tegoba, nadutosti, katara želuca, te nadražene sluznice želuca i crijeva, čira na želucu i dvanaestercu, jer kupina djeluje antiulkusno.

Osušen i sitno izrezan korijen kupine, pripremljen kao čaj djelotvoran je kod otoka (edema).

Kupina je pogodna i za djecu i za smirenje : Plodove kupine rado jedu djeca te bi to trebalo iskoristiti i na taj način im dati veliku dozu sviježnih vitamina i minerala kojima kupina obiluje. Posebno mjesto tu zauzima željezo koje je često problem kod današnje djece. Kupine se lako konzerviraju kao sirup, slatko ili marmelada, pa ih možemo trošiti u zimskim mjesecima kada dobro dođu slabašnoj djeci, starijim osobama, bolesnicima i rekonvalescentima. Plodove kupina možemo sušiti i miješati s ostalim suhim šumskim plodovima za dobivanje dobrog vitaminskog čaja. Plodovi kupine osvježavaju i hlade organizam, a sok se pije i kod visoke temperature tijela. Plodovima gasimo žeđ, jačamo krv i cijeli organizam. Sa plodovima ćemo također blago umiriti živce ako smo napeti i nervozni ili patimo od nesanice, ali i osvježiti organizam ako smo iscrpljeni i gripozni. Čaj od njenih listova će pomoći kod proljeva a tako je blag da ga mogu koristiti i djeca i trudnice. Isti čaj će pomoći i kod upala grla, krajnika, upala zubnog mesa. A posebno je blagotvoran kod „ženskih problema” neredovitih menstruacija a čak pomaže i trudnicama olakšavajući im porod ako ga piju mjesec dana prije poroda.

Načini primjene:

Čaj se priprema od suhih mladih listova tako da se 2 male žličice suhe biljke preliju sa 2,5 dcl vrele vode, pusti da odstoji 15 min – 2 h i pije u gutljajima. Ako naiskap pijemo bilo koji čaj on nam projuri kroz probavni trakt i neusporedivo manje dobrobiti imamo od njega nego da smo ga pijuckali svakih par min po gutljaj. Koristite ga kod proljeva, upale grla, krajnika ili zubnog mesa i paradentoze, svagdje gdje treba nešto strgnuti i njegovati.

Naravno čaju zbog okusa ali i djelovanja možete dodati med i limun.

Čaj od listova opet ne zaboravite kod žena; dobar je za bijelo pranje, reguliranje mjesečnice i olakšanje poroda.

List kupine moćno djeluje na usklađivanje metaboličkih procesa ili na unutarnju kozmetiku tijela. Zato je ova droga čest sastavni dio čajeva kojima se djeluje na auto imune bolesti, na jačanje organizma, slabokrvnost, rekonvalescenciju itd. Ne treba čekati da se razbolimo i počnemo piti ovaj čaj.

Omiljen i ukusni recept za svakodnevnu konzumaciju: pomiješati u jednakim djelovima suhi list maline i suhi list kupine ( ili po drugom receptu 3 dijela maline i 1 dio kupine). Kuhinjskim valjkom se zdrobe u prah, poškrope vodom, zamota kuhinjskom krpom i ostavi fermetirati 2-3 dana, onda se raširi, brzo osuši i spremi u dobro zatvorene posude. Ovaj napitak je izrazito miomirisan.

Oblozi se rade od sviježih listova koji se natuku da puste sok i takvi stavljaju na rane, osipe i kožne nečistoče ( lišajeve, ekceme, akne, mitisere, pa čak i bore). Također se može napraviti sok od listova koji još brže djeluje. Ovakvi oblozi djeluju i protiv hemeroida. Tokom stavljanja obloga dobro je piti čaj od listova jer tako čistimo i mineralizirano krv te se koža još brže oporavlja i regenerira.

Sok ploda ( pa i njegove varijante kroz sirup i pekmez, suhi plod) obiluje antioksidansima koji štite od raka, minerali i vitamini pomlađuju i regeneriraju organizam. Ono što je slavno kupinovo vino za odrasle to je sviježi sok za djecu ( i odrasle koji ne vole alkohol)

Kupinovo vino : Kupinovo vino je osebujna okusa, cijenjeno po svojoj ljekovitosti, a proizvodi se iz potpuno zrelih plodova kupine. U mnogim europskim zemljama, a najviše u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i Češkoj je iznimno popularno.

Ljekovito kupinovo vino preporučuje se kod: anemije, iscrplenosti, slabe uhranjenosti, za reguliranje probave, reguliranje tlaka, cirkulaciju. Služi u ishrani ljudi, a naročito djece, rekovalescenata, ljudi slabog imuniteta. Kako je količina koja se treba piti za punu dozu 1 dcl na dan podjeljen na 3 dijela mogu ga konzumirati i trudnice i dojilje. Pojačava apetit, doprinosi boljem lučenju žući i mokraće, što doprinosi rastvaranju sluzi, bržoj i zdravijoj izmjeni tvari u organizmu. Povoljno djeluje i na kožne bolesti (razne lišajeve, osipe).

Sa obiljem vitamina C, raznih minerala a posebno željeza izrazito je dobro kod slabokrvnosti, umora, vrtoglavica. Kad u organizmu nedostaje željeza kisik ne može normalno doprijeti do stanica tijela i javlja se posvemašnja klonulost. Nažalost kako je kisik ovisan o željezu tako je željezo ovisno o vitaminu C, a to je davno poznata veza koju ne slijede proizvođači sintetskih tabletica. Ne samo da stvaraju tablete za koje je upitna asorbcija zbog nedostatka grupe spojeva, nego sintetiziraju umjetno željezo. Ono je toliko upitno za apsorbciju da se mnogi ljudi danas sve više pitaju da li to umjetno željezo uopće djeluje i kolikim dijelom je to pod utjecajem placebo efekta. Pogotovo nakon što nakon tih tableta trebaju nove da im smire uniišten želudac, i tako u nedogled.

A odgovor nam je pred nosom! I skoro na svakom koraku! Doduše malo bodljikav, traži nešto vremena, možda i koji prst za žrtvu, ali kolike su blagodati samo jedne košare kupininih boba nećete znati dok ne probate!