Vrtni, poljski mak – Papaver rhoeas

Papaver rhoeas, vrtni mak je jednogodišnja cvjetnica iz obitelji Papaveraceae. Obitelj makova obuhvaća oko 100 vrsta makova, jednogodišnjih i trajnica, porijeklom iz Euroazije, Afrike i Sjeverne Amerike. Makovi su odavno bili uzgajani kao ukrasno cvijeće, postoje tragovi da se je uzgajao 5000 godina pr.n.e. u Mezopotamiji, nađeni su u egipatskim grobnicama, a u grčkoj mitologiji mak je povezan s Demetrom, boginjom plodnosti i poljoprivrede (izvor: Wikipedia).

Papaver rhoeas je prekrasni crveni mak kojeg najčešće možete vidjeti u poljima žita, često proglašavan korovom. Razlog što je čest u poljima žita je što mu se životni ciklus podudara s životnim ciklusom žitarica, a najbolje raste i širi se u uzurpiranim tlima, u ovom slučaju u tlima uzurpiranim intenzivnom obradom.

Tijekom povijesti, makovi su bili inspiracija brojnim pjesnicima, a najčešće se povezuju s bitkama, tako da je mak bio vojna ikona veteranima prvog svjetskog rata, jer su njihovi crveni cvijetovi podsjećali na krvlju natopljena polja nakon bitaka. U našom krajevima, najpoznatija je pjesma koja govori o feudalcima koji su ugnjetavali kmetove, pjesma “Crveni makovi” Mihovil Pavlek Miškina.

Kao što sam već spomenula, ova vrsta maka se najbolje širi na uzurpiranim tlima, bilo da se radi o intenzivno obrađivanim tlima, gradilištima i sl. Sjeme mak stvara u jako velikim količinama, a raznosi ga vjetar. Primjetila sam i na svom vrtu – tamo gdje najesen obradim neku gredicu – tamo nikne najviše maka, dakle iako je sjemenje posvud jer se sam zasijava, ono ipak mora biti ukopano, pomiješano s zemljom da bi niknulo. Čak i na gredicama gdje sam skidala travu da proširim cvjetnjak, a nisu rasli makovi u blizini – na proljeće su niknuli makovi. A kad sam probala posijati sjeme maka samo bacanjem sjemena – skoro ništa nije niknulo.

Niče jako rano na proljeće, čak i prije nego što snijeg potpuno okopni. Listići su mu blijedo zeleni j jako brzo napreduje u rastu:

Tokom svibnja se počinju formirati prvi pupoljci – na slikama možete vidjeti kako je zapravo cijela biljka prekrivena malim dlačicama, kao i sama ovojnica pupoljka:

Vanjske debele ovojnice čuvaju nježne latice iznutra, a sam početak cvatnje izgleda fascinantno, dok se izgužvane latice izvlače iz ovojnica:

Cvatnja je u vrhuncu krajem svibnja/početkom lipnja. Makovi najobilnije cvatu prijepodne, a cvijetovi im traju jako kratko. Već poslijepodne ostaje tek nekoliko cvjetova maka, na mjestu gdje se je prijepodne sve crvenilo. Također, za kišna i oblačna dana cvate cijeli dan – cvjetovi su otvoreni unatoč kiši.

Branje ovog maka za rezano cvijeće nema smisla – ubrzo će im otpasti nježne latice – možete mu se diviti samo na izvornom staništu:)

Ako imate predodžbu da je ova vrsta maka tek jedna cvjetna stapka s cvijetićem na vrhu, grdno se varate. U žitu uglavnom možda jest, jer se tamo bori za prostor i svjetlo pa juri u visine, ali mak može narasti prekrasan grmić visine čak do jedan metar, prepun listova i prepun pupoljaka.

Sigurno ste primjetili da pišem o crvenim makovima, a na slikama su i roza makovi:) Radi se o kultivaru ovog maka, koji cvjeta u prekrasnim nijansama od crvene pa sve do bijele boje, s različitim kombinacijama boja – a svaka od tih kombinacija je jednostavno neodoljiva. Ima ih crne sredine i crnih prašnika, bijele sredine i žutih prašnika, prošaranih…

.

Makove obožavaju kukci, za cijeme cvatnje sve zuji oko njih. Najviše privlače pčele (na prvoj slici), ali i muhe cvjetare – osolike muhe, koje su prirodni neprijatelji biljnih, lisnih uši (druga slika).

Nakon što završe s cvatnom i opadnu im latice, ostaju malecke čahurice (puno manje od klasičnog vrtnog maka, papaver somniferum), koje su isprva zatvorene, a kako se dozore tako se otvaraju i rasipa se sjeme. Tada je i trenutak za skupljanje sjemena – jednostavno ga istresete u posudicu.

Kao što sam već spomenula, najviše sjemena raznosi vjetar jer je jako sitno, a najviše uspjeha s sjetvom ćete imati ako najesen prekopate gredicu gdje se je rasijalo sjeme, ili posijete sjeme na jesen – doduše niknuti će i ako sijete na na proljeće:) Nakon cvatnje koja se može protegnuti prilično dugo i nakon što dozori sjeme, cijela biljka odumire.

Iako mu je glavnina vegetacije na proljeće, ako su jeseni duge i dosta vlažne, on ponovo niče i cvate na jesen ako stigne prije prvih mrazeva. Slijedeća fotografija je snimljena jedne jeseni ujutro, jutarnja rosa na pupoljku maka:

Cijela biljka ako ju otkinete luči mječni biljni sok koji može biti iritantan za kožu. Doduše, ovo nije opijumski mak, papaver somniferum, da ne bi bilo zabune:) Alkaloid rhoeadine, koji se dobiva iz cvijetova ovog maka, Papavera rhoeas, koristi se kao blagi sedativ (izvor navoda: Wikipedia).

I što na kraju reći. Prekrasan, neodoljiv, nježan, tako krhak a tako upečatljiv, nezaboravan…mak je biljka koja je izvor inspiracije čovječanstvu stoljećima, pogled na njega jednostavno oduzima dah. Mogla bi o njemu pisati unedogled i staviti stotine slika…ali bojim se da sam već sad pretjerala…ovo je meni jedna od najomiljenijih cvijetova i vrt mi ih je prepun, a upravo je u vrhuncu cvatnje i pogled na vrt je čaroban:) Ma što bi bio cvjetnjak bez makova, tek sjena cvjetnjaka:)

Prirodna kozmetika

PRIRODNA KOZMETIKA

je sinonim za zdravlje ali i stil života

Imamo izbor: naftni derivati ili prirodni preparati ?

Potpuno prirodna aromakozmetika (sa ugrađenom travraskom komponentom) potiče prokrvljenost, jača metabolizam kože, potiče elastičnost, regenerira, oživljuje, pomlađuje, daje prozračnost i opskrbljuje kožu hranom i kisikom. Utječe na kožu ali i na osmijeh!

Njena odlika mora biti i to da je individualna, dakle napravljena isključivo za vas i potrebe vaše kože, a ne neka tamo krema sa neke tamo police.

Ona ne sadrži konzervanse, umjetne boje, sintetske mirise, punila volumena, bilo kakve naftne derivate (parafin, vazelin, slikone)… samo potpuno prirodne neotrovne tvari, mora biti takva da ju možete jesti! I u tom bi slučaju biti puno zdravija za tijelo nego hrana iz supermaketa.

Prednost prirodne kozmetike nad komercijalnim proizvodima je u tome što se koriste prirodni, koži slični sastojci. Oni će kožu i njegovati i hraniti a promjene će biti brzo vidljive.

Zašto je potpuno prirodna kozmetika dobar izbor?

U prvom redu zbog toga što će svaka etična osoba koja izrađuje prirodnu kozmetiku (a pogotovo ako se uz to bavi i nekim oblikom terapeutskog rada) inzistirati na najkvalitetnijim eteričnim uljima a ne „mačkama u vreći”. Kakva su to ulja? Odgovor je vrlo jednostavan i kod njega nema „muljanja”: to znači da su ulja kemotipizirana.

Samo kemotipizirana ulja imaju jasno određene i deklarirane i druge kvantitativne odrednice:

1) precizan latinski naziv vrste, podvrste i varijateta (jedan varijatet može biti ljekovit a drugi varijatet iste biljke može biti neurotoksičan-otrovan za mozak)

2) Biljni organ iz kojeg je eterično ulje dobiveno ( list, bobica, cvijet, velika je razlika)

3) Vrsta dobivanja (vodena destilacija, tiještenje, razne su vrste a zavisno od nje blago varira kemisjki sastav eteričnog ulja)

4) Način uzgoja biljke (samonikli rast, organski uzgoj, klasičan uzgoj, kemijski sastav je drugačiji), lot, zemlju porjekla

5) Kemotip je točna kemijska definicija određenog varijateta biljke, iza sebe ima detaljnu kemijsku labaratorijsku analizu i popis cijelog točnog sastav te biljke (dakle radi se o GC analizi i certifikatima). Kemotip je vrlo ozbiljna stvar i od njega striktno zavisi djelovanje kemije biljke na tijelo čovjeka. Više o tome pogledajte na kraju teksta.

Eterična (esencijalna) ulja njeguju i regeneriraju kožu, djeluju antibakterijski, smanjuju bore, podižu tonus i povećavaju kvalitetu tkiva.

Biljna hladnoprešana, nerafiniranaulja

Ulje sjemenki grožđa, jojobe, badema, lješnjaka, nočurka, boražine i deseci drugih ulja su ulja srodna koži koja ju može potpuno upiti (zajedno sa svim mineralima, vitminima, nezasićenim masnim kiselinama , otopljenim biljnim aktivnim tvarima…). Naftni derivati mogu u potpunosti ući samo u prvih par slojeva kože zato jer nisu srodni lipidima (molekulama ljudske masnoće). Funkcija koju oni obave je više mehanička zaštita kože koju blago „zabetoniraju” da u nju u tih par slojeva teško može nešto ući (na taj način koža se ne može hraniti ali niti disati pa je beživotna i siva). Sintetski mirisi, punila volumena, punila boje, razni kemijski emulgatori imaju ulogu dopadljivosti nosu i oku ali osim toga mogu izazvati alergiju, taložiti se na jetri, zato jer to nisu prirodne supstance koje jetra može razgradit.

Biljna ulja su prava blagodat za našu kožu jer su joj hrana (a ne plastična vrećica kao što je mineralno / parafinsko ulje).

Hidrolati osiguravaju koži potrebnu vlagu istodobno ju njegujući i potičući njezine razne funkcije (zavisno od biljke od koje su dobiveni).

Travarske komponente sa otopljenim aktivnim biljnim tvarima lječe i njeguju kožu (npr šta kažete na ljekovito bilje Velebita).

Kvaliteta kreme ovisi prije svega o kvaliteti sastojaka. U klasičnim tj. komercijalnim kremama, pa i u onim najskupljim, glavni sastojci su vazelin, parafin, dimetikon (silikonsko ulje) i rafinirana biljna ulja, sve od reda sastojci apsolutno nikakve hranjive vrijednosti. Vodena faza je obična demineralizirana voda, a uvijek se dodaju i umjetni mirisi i boje kako bi krema bila dopadljiva. U takvim kremama konzervansi su neizostavni kako bi krema imala iznimno dug rok trajanja (na policama trgovina ili u skladištima distributera stajala i po nekoliko godina).

Također je javna tajna je da vrlo mali broj proizvođača upotrebljava zaista prirodne sastojke. Klasičan marketinški trik: na kremi piše npr da je od bademovog ulja; onda znate da se u njoj nalazi max 5% bademovog ulja u kompletnoj masi (parafinskog) ulja koje se nalazi u kremi. Naravo taj badem je rafiniran.

Zašto onda „djeluje”? Zbog farmaceutskih dodataka koji „drže vodu dok majstori ne odu”. Skupoća kreme ili „razvikanost” nekog branda nisu garancija prirodne hranjivosti. Pod predpostavkom da uopće tražite prirodno. Kvalitetno izrađena aromakrema sa zadovoljavajućim kriterijima u kvaliteti svih sastojaka (od glicerola koji treba biti biljni, pa do hidrolata bez alkohola, nerafiniranih i hladno prešanih biljnih ulja te kemotipiziranih eteričnih ulja) koristi se kao i svaka druga krema. Svakodnevno se nanose male količine kreme na čisto lice. Koža brzo počne živjeti „svojim tempom” te zavisno od potreba u određenim razdobljima traži više ili vrlo malo kreme.

Zašto je farmaceutska / industrijska/ klasična kozmetika loš izbor?

Klasična farmaceutska kozmetika kao bazu koristi uglavnom naftne derivate parafin i vazelin:

PARAFIN (parafinum liquidum, mineral oil) ulje 100% mineralnog porijekla, nastalo tehničkom obradom nafte, poznato još pod nazivom „Baby ulje”. Služi kao masna podloga različitim kozmetičkim proizvodima u koju se dodaju drugi kozmetički sintetski sastojci i sintetski mirisi. Naglasak je na mirisu – nikakve ljekovite tvari putem parafina se ne mogu apsorbirati u kožu te djelovati ljekovito jer su naftni derivati ugljikovodici i nisu srodni lipidima kože. Mnoge afere su vezane uz parafinsko ulje a najzanimljivija su istraživanja njegove kancerogenosti (jer se taloži na jetri koja ga ne može probaviti).

VAZELIN je još jedna frakcija nafte, nešto između tekućeg parafina i parafina koji se koristi za izradu svijeća (pod kojim koža ne može disati). Parafin i vazelin nisu tvari koje hrane kožu. Tvari iz prirodne kozmetike koža prepoznaje i ugrađuje ih u svoje stanice. Komercijalna kozmetika je prepuna

KONZERVANS (najčešći su razni parabeni), pogledate sastojke navedene na deklaraciji hidratantne kreme. Oni često izazivaju alergije.

RAFINIRANA ULJA (česta u nekim tzv „prirodnim” kozmetikama) su biljna ulja koja su isprana posebnim deterđentima da budu lakša, miče im se njihov ponekad težak miris, maču se hranjive otopljene tvari (jer se brzo kvare). Rafinirano ulje se prokuhalo i propuhivalo posebnim kemijskim tvarima i uopće od njih ostaje samo oblik ali ne i bit ulja.

Zašto? Radi toga da mogu dugo stajati na policam skladišta i trgovina a da se ne pokvare (užegnu / oksidiraju). Upravo nezasičene masne kiseline su te koje najprije oksidiraju pa su njima bogata ulja podložna kvarenju. Pravoj prirodnoj kozmetici rok trajanja je 1-3 mjeseca a obavezno je držanje takve kreme u hladnjaku zbog izostanka bilo kakvog umjetnog konzervansa – ovo vam može poslužiti kao odličan detektor koja je krema uistinu prirodna a koja je “prirodna”. Konzerviranje se postiže upotrebom eteričnih ulja.

KLASICI PRIRODNE KOZMETIKE

ili na šta liči ta čudotvorna i toliko opisivana kozmetika

MASKA ZA LICE OD GLINE

Funkcija gline je da izvlači štetne tvari iz kože, toksine i staru masnoću, čisti pore, u kožu ugrađuje vrijedne minerale koji pomlađuju i zatežu kožu: silicij, aluminij, željezo, kalcij, magnezij, oligoelemente, titan i druge prirodne sastavine.

Jako nježno odstranjuje sloj mrtvih stanica i vrši blagi peeling te cjelokupno pomaže koži da se sama regenerira, poveća prokrvljenost, tonizira i daje svijež i odmoran izgled.

Kako napraviti masku od gline? Maske od gline spada u jednostavnu upotrebu pa ju možete izraditi i u kućnoj radinosti. Razlikujemo zelenu, bijelu, rozu, crvenu, žutu, smeđu, crnu glinu a ona je u principu zemlja ( osušena vrste zemlje sa nekog posebnog mjesta gdje je karakterističan kemijski omjer koji joj daje boju ali i svojstva djelovanja). Dakle, tu ne bi došla u obzir vaša vrtna zemlja. Predpostavimo da ste nabavili zelenu glinu, nju je najjednostavnije nabaviti (ja osobno za zelenu koristim Argital, jer nije ni svaka glina dobra). Prvo uzmete 1-2 male žlice nekog kvalitetnog baznog ulja ( koštice marelice, jojoba, badem, lješnjak i sl) i u njega ukapate eterična ulja ( ona se tope samo u baznim uljima ili u čistom alkoholu). Izbor eteričnog ulja ovisi o stanju vaše kože i o onome što želite postići, u proljeće će biti korisno ulje sjemena mrkve koje će djelovati na brže tamljenje kože, protiv bora i dignuti imunitet kože. Drugi izbor je ružmarin kemotip verbenon koji djeluje izrazito dobro na tonus kože,antiage, diže imnitet kože, pojačava joj cirkulaciju itd a ako želite nešto još specifičnije za kožu lica ali i egzotičnije (i po cijeni) onda uzmite ružu, neroli, smilje, bušin, tanacetum, kamilicu, tamjanovac.. Dakle 5 kapi eteričnog ulja izmješamo u baznom ulju i tek tad dodamo u 2 žlice gline. Glinu i sve što radimo sa njom radimo isključivo plastičnom, drvenom ili staklenom žlicom zato jer ona u dodiru sa metalom mijenja kemijska svojstva i takva maska može izazvati teški osip na licu (dokazano!). Lagano miješamo i dodajemo malo po malo hidrolat koji opet zavisi od potreba „dotične” kože. Hidrolat od ruže i nerolija bi bio univerzalan za žensko lice (i dušu), ako želimo antiage efekt ne možemo pobjeći od hidrolata smilja i bušina, koža koja treba smiraj tražiti će hidrolat kamilice a pomoći će i hidrolat lavande. Dakle dodajemo hidrolat i mješamo dok ne dobijemo gustoću paste za zube, na kraju dodamo ½ -1 male žličice biljnog glicerola.

Slika: Maska od gline

Potrebno je 1-2 x tjedno nanjeti na lice već pripremljenu masku u sloju od 2-3 mm na cijelo lice izbjegavajući područje oko očiju i usana. Ostaviti da se potpuno posuši te višekratno dobro isprati mlakom vodom i nježnim prirodnim sredstvom za čišćenje. Nakon toga nanjeti na kožu potpuno prirodnu kremu.

PRIRODNE KREME ZA LICE

Njih je puno teže napraviti nego masku od gline i zaista zahtjeva prethodnu edukaciju iz fitokemije eteričnih ulja, ali to ne znači da ne možemo reći nešto o njima, o POTPUNO prirodnim kremama za lice. Sastav prirodnih krema za lice je različit, zavisno od individualnih potreba. Svima je zajednička činjenica da su 100% prirodne, uvijek rađene rukom i sviježe. Izrađene su od nerafiniranih hladnoprešanih ulja, hidrolata i najkvalitetnijih eteričnih ulja.

Krema se nanosi na netom očišćeno lice još vlažno od vode i nježno par minuta umasirava u lice. Količina koja je dostatna je veličina zrna graška. Mjenom godišnjih doba i nadohranom kože kvalitenim kremama količina se smanjuje do količine zrna riže. Potrebno je mazati i vrat da ne nastane prevelika razlika u kvaliteti i strukturi kože u odnosu na lice. Ukoliko se iz upotrebe izbace svi kemijski ( komercijalni) preparati i koristi se samo 100% prirodna kozmetika dolazi do velikog poboljšanja kvalitete i izgleda kože za cca 1 mj.

Svi prirodni preparati trebaju se čuvati na hladnom i mračnom mjestu. To pogotovo vrijedi za kreme koje su spoj lipofilne (uljne) i hidrofilne (vodene) faze i kao takve su vrlo osjetljive na temparature pa ih treba čuvati u frižideru. Ovakve kreme uvijek treba uzimati čistim prstima a rok trajanja je 1-3 mj.

Slika: potrebno za izradu prirodne kreme za lice

A sad malo više o važnosti kemotipa. Kemotip znači da je apsolutan kemijski sastav nekog ulja ispitan, znan, jasan i točan. Radi ju malo labaratorija i za „čitanje” sastava mora se proći „specijalne” škole. Zašto je kemotip bitan? Zato jer on istom jačinom/snagom ima značenje u primjeni eteričnih ulja kakvu ima npr.samo ime biljke. Npr. razlika između papra i naranče je svima uočljiva a ljudima koji se bave sa aromaterapijom isto tako je ogromna i uočljiva razlika između različitih vrsta kemotipa, npr već klasičnog primjera ružmarina. Ružmarin kemotip verbenon djeluje izrazito poticajno na jetru (i oralno), a ružmarina kemotip kamfor na grčeve i bolne mišiće ali je oralno vrlo otrovan za jetru. Naravno za oralnu primjenu bilo kojeg eteričnog ulja treba vam detaljna uputa školovanog fitotarapeuta koji će razraditi točno zahteve i stanje vašeg tijela i po potrebi vam preporučiti koje ulja, koji kemotip, u kojim dozama i na koji način primjene (dermalno, oralno kapsulirano ili na neki dr način).

Možda ćete misliti da ako ne pijete eterična ulja nema neke velike opasnosti osim što vam možda ono neće pomoći ( a mogu zaista čudesno djelovati na zdravlje). Ali varate se; sve što se nanese na kožu u roku od 6 min zaplovi krvotokom. Isto pravilo od 6 min odnosi se na sve losione, kreme, ulja za sunčanje i ostalo što nanosite na tijelo. Dakle ne treba se čuditi ogromnom broju kožnih alergija, vintiliga, prhuti, poremećaja hormona, neplodnosti, komplikacija sa mjehurom, žuči itd čak i kod mladih ljudi.

Ako je to toliko bitno zašto sva ulja nisu kemotipizirana? U prvom redu zato jer sva eterična ulja na tržištu nisu čak niti vidjela biljku (potpuno su patvorena) a u drugom redu zato jer to ne odgovara industriji. Nažalost sistem ide tako da se u velikim sabirnim centrima otkupljuju ogromne količine eteričnih ulja sa svim strana svijeta, mješaju u ogromnim kotlovima, pretaču i prodaju. Kada bi napravili GC analizu možda velike količine njihovih „proizvoda” ne bi zadovoljili kvalitete naziva koje im dodjeljuju na etiketi. I zbog tog razloga mnoge aromaterapijske škole su bazično orjenitane na „energetski rad” ne želeći se „zamarati” sa kemijom eteričnog ulja koja direktno ovisi o: točnom varijatetu biljke koja je posađena, o vrsti tla na kojoj raste (udjelu minerala u zemlji), o okolnom bilju koje raste oko nje, o vremenu branja, vrsti destilacije i drugim stvarima.

Kako stvari stoje u ovom trenutku u Hrvatskoj imamo kemotipizirana ulja Florihane (koja su i posebnim načinom „hladne” destilacije superiorna u odnosu na druge), Oshadhi, Pranarom, te manji dio et.ulja Primavere. U ovom trenutku koliko znam ima nešto hrvatskih proizvođača (okupljenih pod okrilje Centra Cedrus) koji polako g/rade proces kemotipizacije.

Ako netko čuje/vidi/sazna za nekog proizvođača/prodavača u Hrvatskoj koji ima kemotipizirana (sa analizama) eterična ulja, a nisam ga ovdje navela molim vas da mi javite, da ispravim pogrešku ovdje ali i … ne laje pas radi sela