Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Tomatillo - Physalis philadelphica

Sve o tomatillu - meksičkoj rajčici ili rajčeku.

Tomatillo (lat. Physalis philadelphica, Physalis ixocarpa) je povrće koje se kod nas najčešće naziva meksička rajčica ili rajček. Iako je kod nas relativno nepoznata vrsta i mnogi nemaju ideje što s njom napraviti dok ju uzgoje, neizostavan je sastojak meksičkih umaka, marinada, juha i salsi – jedna je od temeljnih namirnica u latinoameričkoj kuhinji. Po okusu mene podsjeća na mješavinu okusa jabuke i rajčica, a najbolji je dok se pripremi u nekom od latinoameričkih recepata.

Tomatillo spada u obitelj pomoćnica, dakle srodnik je rajčice. Ipak, u bližem je sredstvu s ostalim vrstama mjehurica (rod Physalis), poput peruanske jagode (Physalis peruviana)  ili naše domaće mjehurice (Physalis alkekengi). Kako i plod tomatilla raste u lampionu, još se naziva i ljuskava rajčica.

Tomatillo se uzgaja na isti način kao i rajčica. Jednogodišnja je biljka koja najbolje raste na sunčanoj gredici, ali podnosi i laganu polusjenu. Sije se u zatvorenom u teglice u veljači ili ožujku. Ako ste sijali više sjemenki u jednu posudicu, nakon što dobe nekoliko listova presadite ih u posebne posudice, svaku sadnicu zasebno. Nemojte ih držati u pretamnom i pretoplom prostoru jer sadice tomatilla imaju tendenciju k izduživanju – najbolje ih je držati na prozorskoj dasci s dovoljno svjetlosti u slabo grijanoj prostoriji. Na otvoreno se presađuju kad prođe opasnost zadnjih mrazeva, u mom kraju (Međimurje) je to najsigurnije napraviti polovicom svibnja. Ako se prilikom rasta u zatvorenom previše izduži, što se često zna dogoditi, prilikom presadnje na otvoreno posadite ga dublje, sve do prvih listova, i to ukoso u zemlju. Tako će dio biljke pod zemljom pustiti dodatno korijenje i bolje se zakorijeniti, a iznad tla neće biti preduga slabašna biljčica.

tomatillo 4tomatillo cvijet 2

Za razliku od rajčice, tomatillo može rasti i bez potpornja. On ne raste toliko u visinu koliko voli rasti u širinu, pa računajte na to dok sadite sadnice na gredicu, da ih ne posadite preblizu. Ja ih sadim na razmak otprilike 80 cm jednu od druge. Kad mu jako narastu bočne grane i kad mnoštvo plodova postaje teško, nerijetko se počnu polijegati. Možete tada ili privezati te grane iz neki potporanj (kao i rajčicu na kolce), ili pustiti grane da polegnu na tlo. Tada često na mjestu gdje dodiruju tlo puštaju novo korijenje. Jedino, polijeganje plodova na tlo nje baš praktično jer ih vole i puževi, a i mogu biti blatni, pa tada svakako pomalčirajte gredicu prije.

Tomatillo cvate sitnim žutim cvjetovima okrenutima prema dolje. Cvate jako obilno i stalno iznova na vrhovima svake grane. Ako ćete imati samo jednu sadnicu tomatilla na vrtu nećete imati plodove – ne oprašuje se sama s sobom i stoga je potrebno imati barem 2 sadnice tomatilla blizu posađene kako bi imali plodove.

tomatillo cvijet 4tomatillo cvijet 1

Isprva se pojavljuju lampioni, koji su naravno u početku prazni i izgledaju «napuhnuto». Ovojnica je zaštita ploda od vanjskih utjecaja i od eventualnih nametnika. Plod u njima brzo raste i kad je već negdje na polovini rasta lampioni postanu premali i puknu, ali ostaju kao zaštita plodu. Zeleni i žućkasti tomatillo imaju okrugle zeleno-žućkaste lampione, dok ljubičasti tomatillo već ispočetka ima lampion malo drukčijeg, izduženijeg oblika. Sve vrste imaju i ljubičaste pruge po lampionima. Kada se lampion ljubičastog tomatilla otvori nazire se još tamnozeleni plod, treba još jedno vrijeme da do kraja naraste i poljubičasti.

tomatillo ljubicasti 2tomatillo ljubicasti 4

Kada su plodovi zreli vanjska ovojnica postane suha i smeđa. Trenutak za berbu je tek kada se na dodir plodovi jako lako odvajaju od stabljike. Dok su zreli počnu i sami padati na tlo. Prije toga nemojte na silu brati nezrele plodove s biljke. Plodovi koji mogu biti zeleni, žuti, crvenkasti ili ljubičasti su pomalo ljepljivi izvana na dodir, ali to se skine pranjem. Iznutra su prepuni sjemenki kao i ostale srodne biljke roda Physalis. Sjeme se uzima npr.  ispiranjem prerezanih plodova u cjedilo (VIŠE), ili jednostavno iz zrelog prerezanog ploda nožem izdvojite sjemene na papir gdje ga posušite.

tomatillo ljubicasti 3tomatillo 1

Za dobar rast tomatillo treba i dosta sunca, ali još bitnije dosta vlage. Za sušnih godina će jako stagnirati s rastom i imati jako malo plodova koji će sporo zoriti. Dakle vrlo ga je bitno zalijevati ukoliko je suša. Prijašnjih sušnih godine jedva da mi je dozrijelo nekoloko plodova, jer ga nisam zalijevala. Ove godine u uvjetima stalne kiše odlično je rodio i bio je stalno prepun plodova i cvjetova. Tek je na jesen padom temperatura prestao s razvojem novih plodova. Prvi mrazevi unište biljku.

Jesti se može i sirovi i kuhani, prženi ili pareni, s time da su za jelo najbolje tamne sorte, dok su žute i zelene bolje za umake. Nakon berbe plodovi mogu još jedno vrijeme stajati a da ne počnu propadati. Naravno, najbolje u hladnjaku.

Svi dijelovi biljke osim ploda su otrovni, stoga pažljivo skinite svu ovojnicu s ploda i nemojte nikako konzumirati ostale dijelove biljke.

tomatillo 3tomatillo 5

Tomatillo je jako otporna biljka i ne napadaju ga «klasične» bolesti i nametnici koji napadaju rajčicu. Od nametnika sam ga jedino morala braniti od proždrljivih španjolskih puževa koji su počeli jesti plodove koji su pali na tlo. Od bolesti ne napada ga plamenjača.Tako sam ove godine nakon što mi je plamenjača uništila dosta rajčica na vrtu imala obilje rajčeka. Doduše, mnoge sam pokušavala nagovoriti na degustaciju i nisu baš bili oduševljeni njegovim okusom. Kako sam spomenula, meni okus tomatilla liči na kombinaciju okusa rajčice i jabuke, a to je kombinacija okusa na koju mi u našoj zemlji baš nismo naučeni. Naravno, tu je i neobičan izgled. Ali svejedno, mislim da ovo povrće svakako zaslužuje šansu da bude na našim vrtovima i jelovnicima, samo ga treba pripremiti na odgovarajući način.Jedan od mojih recepata za tomatillo je salsa od rajčica.

Sjeme tomatilla možete pronaći u ponudi viškova iz biovrta OVDJE.

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja