0
Bila sam šokirana prošli tjedan kad su mi cure iz Lokalna akcijska grupa – LAG Južna Istra javile da je Milena Predan preminula. Nisam mogla vjerovati da bi jedna tako krasna, energična, pozitivna, radišna, stvaralačka žena mogla biti mrtva. Nije fer, nije njen red! Samo tako, tek nekoliko tjedana kako smo suprug i ja odsjeli kod nje u Vodnjanu za vrijeme mojih predavanja u Istri (04.-06.10.), te proveli tih par dana i s njom i njenom obitelji.
Imala sam želju za vrijeme ovog puta u Istru upoznati onu stvarnu Istru i ljude, i tako sam bila vesela što sam upravo zahvaljujući Mileni to doživjela. Vodila nas je okolicom, pokazala zaista zanimljiva mjesta, upoznala nas s zanimljivim ljudima…. i toliko me je sve to oduševilo da sam već u glavi isplanirala izlet članstva udruge gdje ćemo iduće godine doći u Istru k Mileni i na par lokacija koje nam je pokazala. Rijetko me kad toliko oduševe neki ljudi kako me Milena oduševila.
Evo me tu na fotografiji s njom i njenim suprugom Brankom na njihovom imanju pred manje od mjesec dana. Imali su prekrasne planove da si tu sagrade neku kućicu pa da mogu i tu malo duže boraviti. Naime, Milena se je bavila s mnogo toga u OPG Predan, još imam njene prefine smokvenjake koje je ručno radila, još imam njenu prirodnu kozmetiku, sapune i kreme koje je ona napravila…. a na ovom imanju i ona i njen suprug uzgajali su i povrće te viškove prodavali. Bili smo i s curama iz LAG-a pozvani i na ručak kod nje, napravila je savršenu palentu s rukolom i patlidžane. Bili su i na mojim predavanjima, napravili i nove planove za rad na imanju, zadnji dan smo razgovarali o voćnjaku i Milena si je zapisala moje preporuke voćnih sorti te im je to bio plan za ovu jesen – posaditi voćke.
Na kraju zadnjeg predavanja smo se dogovorile da se čujemo, da će se učlaniti u udrugu i da se vidimo iduće godine na izletu… i onda eto telefonskog poziva…. ove prekrasne žene više nema, iznenadni srčani udar prekinuo je njen život. Nekoliko dana smo se suprug i ja stalno pitali – pa pobogu kako?? I stvarno nam je neizmjerno žao što je netko tako prekrasan kao Milena prerano napustio planet, kad je imala toliko dobrih planova i radila toliko dobrih stvari. Baš onak, stvarno mi nije fer što netko poput nje nije imao prilike dalje stvarati i nastavljati činiti ovaj svijet boljim mjestom… dok neki koji to stvarno ne zaslužuju dobivaju puno više vremena. Ali eto, mnogo toga nije u životu fer, pa tako nije niti u smrti.
I zato, nemojmo zaboraviti da nam je vrijeme na ovom planetu jako ograničeno. I nama, i nama dragim ljudima. Upravo kad se nađemo u nekoji situaciji gdje skoro poginemo, ili pak nam tako naglo odu nama bliski ljudi, shvatimo važnost onih pravih stvari i onih pravih ljudi u našem životu, i svjesni smo da si trebamo malo presložiti prioritete da bi mogli živjeti na onaj pravi način.
Nemojmo stavljati stvari na čekanje, nemojmo gubiti vrijeme na stvari, poslove i mjesta i ljude koji nas čine nesretnim, gdje ne možemo biti ono što jesmo, jer ionako smo svi zamjenjivi, zaboravit će vas jako brzo na nekim radnim mjestima gdje si mislite da morate tu ostati jer ne može bez vas.
Nemojmo raditi planove za tamo jednom, dok se sve posloži – ne, neće se ništa posložiti ako mi ne napravimo rez i to ne posložimo kako želimo..
Jer eto, život je samo jedan, ali i ne traje zauvijek, nemamo svo vrijeme svijeta koliko god bi si mi mislili da imamo.
Stoga je svaki dan života vrijedan da ga posvetimo da živimo život kakav smo uvijek željeli živjeti, i ljudima koje volimo kada su još tu s nama. Jer nikad ne znate kad će svima nama naglo to vrijeme isteći.
Nema vremena jedino za odgađanje života kakav želimo i za ljude koje volimo. ❤
A Mileni neka je laka zemlja, a njenoj obitelji iskrena sućut, puno smo izgubili njenim odlaskom.
