0
Pojam solsticij dolazi iz latinskih riječi sol (sunce) and sistere (mirno stajati). Solsticij je astronomski događaj koji se događa dvaput na godinu: ljeti, oko 21-22.06., kada je sunce najviše na obzoru i kada imamo najduži dan u godini, te nakon toga sunce počinje polako «opadati» na obzoru svakim danom, sve do otprilike 21-22.12., kada je najniže na obzoru i kada je najkraći dan i najduža noć.
Osim 2 solsticija ili suncostaja, postoje i dva ekvinocija u godini, koji su oko 21.03. i 21.09., a oba datuma označavaju pojavu kada su dan i noć jednake dužine.
Vjerojatno ste primijetili da ova 4 datuma označavaju i početak godišnjih doba: 21.12 je početak zime, 21.03. početak proljeća, 21.06. početak ljeta i 21.09. početak jeseni. Ovi podaci vrijede za sjevernu hemisferu Zemlje gdje mi živimo, a na južnoj su i suprotna godišnja doba, ali i solsticiji: na južnoj polutki najduži dan je u prosincu, a najkraći u lipnju. Godišnja doba i ove promjene javljaju se radi činjenice da Zemljina os rotacije nije ravna nego nagnuta – trenutno čini kut od oko 23.44 ° (tzv.”nagib ekliptike”)
Solsticiji i ekvinociji nisu fiksno određeni, svake godine su u drugo vrijeme, ali uvijek okvirno oko spomenutih datuma. Točnu tabelu ekvinocija i solsticija i više o navedenoj tematici požete pogledati na Wikipediji OVDJE.
Zimski solsticij ili suncostaj je trenutak u kojemu se Sunce nalazi na najnižoj točki ekliptike, trenutak kada Sunce dostiže svoju najveću kutnu udaljenost u odnosu na ekvator.
U povijesti, ljudi su pratili kako u vrijeme najturobnijeg i najmračnijeg mjeseca u godini (prosinac) sunce «pada» sve niže i niže, ali onda odjednom staje i počinje se dizati, i tu su pojavu označili kao rađanje novog sunca. Upravo je to trenutak novog početka, kada se ponovo rađa nada, optimizam, počinje novi životni ciklus. Nakon samog zimskog solsticija sunce prividno kao da stoji blizu najniže točke na obzoru oko 3 dana, i konačno postaje vidljivo da se počinje dizati na dan 25.12. – upravo je vrijeme oko zimskog solsticija svetkovina ponovnog rađanja (bilo sunca bilo bogova nekih drugih religija – : starom Egiptu, Grčkoj, Rimu, slavili su ga i Inke i Maje – samo su Inke slavile u lipnju jer su oni na južnoj hemisferi…itd), te se i danas označava i slavi u mnogim svjetskim kulturama i religijama. U kršćanstvu je to dakle Božić, u Kini stari blagdan vezan uz filozofiju jing i janga, židovi slave Hanuku – blagdan svjetla, u islamu se slavi Kurban- bajram, u Iranu se za zimskoga solsticija proslavlja blagdan Shabe-Yalda… itd.
U nekim krajevima RH vele da dani nakon solsticija bivaju duži za jedan pijetlov korak.
Ovo je datum kojemu se ja veselim svake godine, ne zato jer je danas najkraći dan u godini, nego zato jer upravo ovaj datum označava prekretnicu – od sutra će dani postajati postupno sve duži i duži. Zimski solsticij označava kraj jednog razdoblja i početak novog ciklusa života. Mene posebno veseli jer upravo sve duži i duži dani nagovještavaju skori početak nove vrtlarske sezone i skoro ponovno buđenje prirode. Tako polako nakon ovog datuma počinju i ozbiljnija planiranja za novu vrtlarsku sezonu, nabava sjemenja, a vrlo skoro i početak sjetve. A to je ono što mnoge vrtlare/ice jako veseli i izvor je inspiracije, pa tako i meni.
Sretan nam svima nama novi početak i novi ciklus života na ovom prekrasnom Planetu
