Svake godine spremam sve više zimnice. Ove godine opskrbila sam se novom većim ledenicom i novom policom u novom prostoru koji smo uredili kod dogradnje kuće. Naime, dok smo počeli graditi kuću, smočnica je bilo zadnje mjesto koje mi je bilo na pameti. Mislila sam „što će to meni, nemam ja vremena za to. Ionako je sve dostupno jeftino u dućanima, pa čemu se mučiti“.
Od onda dogodio mi se je veliki preokret. Došla sam do spoznaje da stvari nisu niti izdaleka savršene kakvima se prikazuju. Hrana koju kupujemo u trgovinama nije niti jeftina (iako se takvom čini), a niti zdrava. Tretira se kao proizvod masovne potrošnje, a pravila su tu jasna: profit je najbitniji, a sve treba biti što ekonomičnije, profitabilnije, efikasnije, rentabilnije, brže… To su osnove današnje ekonomije koju jako dobro znam jer sam ju i studirala.
Konvencionalna poljoprivreda jedan je od najvećih zagađivača današnjice, a koristi otrove u cijelom proizvodnom procesu – od samog sjemenja pa sve do završnog proizvoda. Postala sam svjesna da kupnjom takvih proizvoda zapravo podržavam takve proizvođače, taj sustav i to mi je postalo neprihvatljivo. Na stranu sva ljekovita svojstva jabuke – ako je ona prskana desetak puta godišnje, to više nije zdravo voće, to je otrovno voće. Sve to jednom dođe na naplatu – i zdravlju i okolišu.
I tako, prioriteti i svjetonazor su mi se promijenili. Počela sam uzgajati vlastitu hranu i upoznala pravu radost u cijelom procesu – od sijanja, rasta biljaka, suradnje s Prirodom u cijelom tom procesu, pa sve do obilja i berbe plodova. Nisam doduše postala domaćica, ostvarila sam se i kao poslovna žena na vodećim pozicijama, te uz sve to našla sam i vremena za napraviti svu tu zimnicu za sebe i svoju obitelj. Moguće je oboje – ako se želi. I vrt sam s vremenom pretvorila u posao koji radim i volim.
Stoga, ove jeseni, nova veća ledenica je puna, nova polica za zimnicu je puna i vesela sam radi toga. Ja znam da mnogi misle kao i ja pred 15-tak godina – da je hrana danas jeftina i stalno dostupna u svim dućanima, da bi neki rekli “kaj se ja to mučim na zemlji i sramota kaj mi je blato pod noktima”. Za nekog je i trošak veće ledenice i trošak police bezvezni, ali ovo nikad ne bih mijenjala za “hranu” iz dućana – uzgojenu s toksičnim otrovima, prerađenu s toksičnim aditivima… NE hvala. Sada točno znam što jedem, a kako smo uživali tijekom sezone u svježem povrću, tako sam ljetno obilje, mirise i okuse ljeta spremila za zimu u malim flašicama zadovoljstva.
Suprug je često tijekom ljeta, dok sam sve to spremala i rezuckala u večernjim satima (jer sam danju bila na vrtu ili u uredu) znao pitati da li mi se to isplati, pogotovo dok sam pekla, gulila i rezuckala papriku… to je veliki posao ,… ma DA, naravno da se isplati. I tek sad znam pravu vrijednost tih malih flašica 🙂 Ima tu svačeg, od krastavaca (to sam jedino podugovorila mamu za pripremu), pa slatkih delicija poput raznih preljeva za sladolede od ribiza, joste…, neizostavni pekmez od šljiva, sos od paradajza, razne salse, pindžur, i na kraju poslastice od paprike – blagi i ljuti ajvar i sl. A u ledenici puno mladog graha (mom mužu hrana br 1), mahune, tikvice – naribane i u kockicama, te dvije trećine bobičastog voća – ribizi, josta, aronija, jagode, višnje, trešnje, ogrozd – za zelene sokove koje kombiniram s sezonskim lisnatim povrćem.
Neopisivo sam sretna i zahvalna na ovom blagu i mogu samo reći: blago meni na obilju zdrave hrane na dohvat ruke <3
Itekako se isplati uzgajati svoju vlastitu zdravu hranu, jer time hranite i tijelo i duh, čuvate i svoje zdravlje i okoliš za buduće generacije – a to nije mala stvar 🙂