0
Znate li kad je najbolje vrijeme za posaditi voćku? Prije pet godina. Često si znam ponavljati «Da mi je barem ova pamet bila pred 7 godina i da sam barem onda počela saditi voćnjak». Počela sam ga saditi tek pred dvije godine, a doista je potrebno barem 5 godina čekati do nekog znatnijeg uroda.
U mojim novozasađenim voćnjacima ove bi godine puno toga prvi put rodilo da nije bilo kasnog mraza, ali morati ću se ipak strpiti do iduće godine. A sadim apsolutno sve, od bobičastog voća poput ribiza, ogrozda, malina, aronija, goji bobica, jagoda, do velikih voćaka poput trešnja, jabuka, kruški, marelica, kestena… Zamislite si koje je to bogatstvo u svako doba godine prošetati se vrtom i nešto si ubrati od voća…vlastitog i neotrovanog, potpuno besplatnog i dostupnog.
Kao dijete uvijek sam voljela tokom ljeta ići na ljetne praznike mojoj drugoj baki, maminoj majci koja je živjela u selu udaljenom 20-tak kilometara od nas. Dok doma nismo imali baš neke voćke, kod druge je bake bila sasvim druga priča…pravi raj za radoznalo dijete koje voli divljinu poput mene. Prekrasni brežuljci, šumarci i livade, prekrasni ogromni starinski voćnjaci i voćke uvijek prepune plodova. Velike ogromne trešnje, jabuke, marelice od kojih ne znaš što je ukusnije: plod ili sjemenka….a u divljini toliko šumskih jagoda da smo ih brali u velike zdjele i onda kasnije gnječili i pripremali s šećerom…jednostavno savršeno.
Jako sam voljela boravak u prirodi, a još k tome kad je uvijek sve bilo tako krcato plodovima na svakom koraku, prekrasno. Ne znam zašto kod mojih roditelja nikad nije uspio narasti veliki voćnjak niti rodne voćke, a u selu moje bake…još i danas sve ogromno, rodno i prekrasno.
Jako se volim voziti kroz gornje Međimurje, kroz mjesta koja nisu tako blizu Čakovcu kao moje…i stvarno, ima neke čarolije u tim mjestima, neki odisaj starog vremena koje se još uvijek neda «modernom dobu». Ako ćete se vozeći glavom cestom u gornje Međimurje odlučiti malo skrenuti u «sporednija» sela i promatrati okolicu koju još nisu devastirali novi «moderni» vinogradi, vidjeti ćete da tamo još postoje velike livade koje su ujedno i starinski voćnjaci.U mom kraju su starinske voćnjake zamijenile niske, uredno obrezivane i u red posađene voćke. Starinski voćnjaci su tek samo sjećanje.
Oni koji to imaju trebali bi to više cijeniti…ne smatrati to zdravo za gotovo. Vlasnici takvih voćaka ne bi se smjeli dati uvjeriti se da treba raskrčiti te stare i «bolesne» voćke i zasaditi nove, «boje i naprednije« vrste…koje naravno treba prskati jer bez toga oboljevaju i ne daju plodove. Starinskoj voćki ne treba praktički ništa, nikakvo obrezivanje, prskanje…prkosi vremenu, bolestima i nametnicima, i uvijek iznova biva prepuna plodova (naravno, ako to ne spriječe vremenske prilike kao mraz ove godine).
Pomalo me rastužuje i činjenica što puno ljudi u svoje vrtove i okućnice sadi svakakvo grmlje, pa čak i drveće, ali sve samo ukrasno; tu više nema mjesta za voćke. Grm ribiza uzima tako malo mjesta, a kako je divan i dekorativan u vrijeme dok mu sazriju plodovi koji mogu biti u više boja: bijeli, crveni, crni…
Toliko neiskorištenog mjesta vam ostaje ispod grmlja za “piknuti” pokoju šumsku jagodu koje obožavaju takvo mjesto…i kojeg li užitka raditi u vrtu i osladiti se usput vlastitim slasnim plodovima.
Ako vam je problem prostor postoji toliko voćki koje uzimaju tako malo mjesta poput breskvi, višnji, jabuka…a u prodaji su i minijaturne verzije voćaka. Toliko je jaka propaganda svakojakog ukrasnog grmlja i drveća, ali zaista, da li bilo što od toga možete jesti? Zašto ne bi imali i nešto takvo u svom vrtu, nekad je to bilo sasvim normalno.
Diljem svijeta postoje pokreti koji naglašavaju važnost sadnje drveća, pošumljavanja Zemlje, ali ja ću tu dodati novu poruku: Umjesto «Posadite drvo» moja je poruka: «Posadite voćku!».Za sebe, za svoju djecu, za svoje unuke.
Doista, zašto i u parkove, i u šume i u okućnice ne bi sadili više plodonosnih stabala? Imamo toliko mjesta, toliko zasadivih površina, pa zar onda moramo jesti voće koje se uvozi iz drugih zemalja? Zašto prilikom šetnje parkom ne bi mogli usput s stabla otrgnuti jabuku ili breskvu, zašto vaša djeca ne bi mogla brati šumske jagode?
Početak studenog je idealno vrijeme za sadnju grmlja i voćaka. Još uvijek se mogu pronaći sadnice starinskih sorti voćki i bobičastog voća koje se ne moraju tretirati, samo malo prozujite lokalnim rasadnicima ili internetom – na više mjesta možete naručiti voćke i dostave vam ih poštom doma. Samo sadite 🙂
Jer u današnje vrijeme, kada hrana postaje sve skuplja, tržište hrane sve nestabilnije, sadnja plodonosnog grmlja ili voćki postaje jako pametno ulaganje u budućnost.
