0
Završava godina, a s njome polako zbrajam i dojmove ove vrtlarske sezone.
Bila je uistinu izazovna, jedna od najizazovnijih od sada. Na vrtu je sve jasnije da se događaju promjene i da imamo sve veće ekstreme s kojima se treba nositi. Zima je opet varirala iz pretoplih razdoblja, ali srećom na proljeće se je ipak dosta dugo zadržalo hladnije vrijeme tako da voćke nisu sve prerano procvale – jer smo opet imali kasni proljetni mraz. Uništene su opet bile i breskve i marelice, većina krušaka… srećom, jabuke radi hladnoće nisu prerano procvale, tako da je dio jabuka ipak rodio, a srećom i breskve na južnoj strani dvorišta, zaštićene od mraza. Trešanja je opet nažalost bilo samo par komada, višnji ipak malo više, dok je bobičasto voće dobro rodilo.
Na povrtnjaku sam se isto borila s ekstremima… nakon jako hladnog i kišnog svibnja, gdje sam mogla posaditi na otvoreno samo paprike, i onda se borila da ih puževi ne pojedu, nije nimalo bilo povoljno za sjetvu. A kad je konačno prestala kiša i ugrijalo se tlo – krenule su ekstremne suše – tako da nisam niti sve planirano stigla posijati.
Luk je bio sasvim solidan – onaj kojeg sam sadila na jesen i u veljači. Bila je dobra godina i za češnjak. Za mrkvu baš i ne, radi suše nije baš nešto narasla. Grašak nažalost nije ostvario puni potencijal ove godine kod mene jer je prerano počela vrućina i suša, koja mu je zaustavila vegetaciju.
Radi suše nisam uspjela zabosti kolce za mahunarke u zemlju kako treba – čekala sam kišu koja bi mi omekšala tlo uzalud…. na kraju sam zabivala prvo kolac da napravim rupu, pa sam onda u to stavljala bambusove kolce…. pa kako se je sve to rušilo izmišljala privremena rješenja poput vezivanja više kolaca skupa da kako tako sve ostane u zraku.
Godina nije bila baš nešto za klasične mahunarke, koje su jako podbacile radi suše – ali vigne (metarske mahune, azuki, mungo, crnookica…) su ju puno bilje podnijele i rodile. Kako ne zalijevam na vrtu, paprike i kupusnjače nisu baš jako rasle – ali su zato rajčice ove godine bile odlične.
U svakom slučaju, zadovoljna sam s svojim konceptom vrta prepunim cvijeća i prekrivenim malčem – tako je i bez zalijevanja većina toga dobro podnijela ekstremne suše.
Radi uresnica i suncokreta posvud po vrtu, vrt je i ove godine izgledao bajkovito. Novost je bila staza točno na sredini vrta, gdje su posjetitelji vrta mogli doživjeti kako to izgleda na samom vrtu. Naime, 2021. godine započeli smo s programom edukativnog obilaska Biovrta, a isto ćemo nastaviti i tijekom 2022. godine.
Na jesen sam uživala u obilju jesenskih jabuka koje i sad imam. I za kraj sezone, posadila još 70 voćaka.
I tako to uvijek biva, nešto dobro uspije i tome se veselimo, a nešto ne – tu na greškama učimo. Svake nas sezone čekaju neki drugi izazovi s klimatskim (ne)prilikama – tako da nema pravila, uvijek se iznova moramo nečem prilagođavati i pokušavati izvući najbolje od situacije.
To je i ljepota vrtlarenja. Stvaranje, isprobavanje, učenje, radost i obilje kojeg uvijek ima.
