0
Papaver rhoeas, vrtni mak je jednogodišnja cvjetnica iz obitelji Papaveraceae. Obitelj makova obuhvaća oko 100 vrsta makova, jednogodišnjih i trajnica, porijeklom iz Euroazije, Afrike i Sjeverne Amerike. Makovi su odavno bili uzgajani kao ukrasno cvijeće, postoje tragovi da se je uzgajao 5000 godina pr.n.e. u Mezopotamiji, nađeni su u egipatskim grobnicama, a u grčkoj mitologiji mak je povezan s Demetrom, boginjom plodnosti i poljoprivrede (izvor: Wikipedia).
Papaver rhoeas je prekrasni crveni mak kojeg najčešće možete vidjeti u poljima žita, često proglašavan korovom. Razlog što je čest u poljima žita je što mu se životni ciklus podudara s životnim ciklusom žitarica, a najbolje raste i širi se u uzurpiranim tlima, u ovom slučaju u tlima uzurpiranim intenzivnom obradom.
Tijekom povijesti, makovi su bili inspiracija brojnim pjesnicima, a najčešće se povezuju s bitkama, tako da je mak bio vojna ikona veteranima prvog svjetskog rata, jer su njihovi crveni cvijetovi podsjećali na krvlju natopljena polja nakon bitaka. U našom krajevima, najpoznatija je pjesma koja govori o feudalcima koji su ugnjetavali kmetove, pjesma “Crveni makovi” Mihovil Pavlek Miškina.
Kao što sam već spomenula, ova vrsta maka se najbolje širi na uzurpiranim tlima, bilo da se radi o intenzivno obrađivanim tlima, gradilištima i sl. Sjeme mak stvara u jako velikim količinama, a raznosi ga vjetar. Primjetila sam i na svom vrtu – tamo gdje najesen obradim neku gredicu – tamo nikne najviše maka, dakle iako je sjemenje posvud jer se sam zasijava, ono ipak mora biti ukopano, pomiješano s zemljom da bi niknulo. Čak i na gredicama gdje sam skidala travu da proširim cvjetnjak, a nisu rasli makovi u blizini – na proljeće su niknuli makovi. A kad sam probala posijati sjeme maka samo bacanjem sjemena – skoro ništa nije niknulo.
Niče jako rano na proljeće, čak i prije nego što snijeg potpuno okopni. Listići su mu blijedo zeleni j jako brzo napreduje u rastu:
Tokom svibnja se počinju formirati prvi pupoljci – na slikama možete vidjeti kako je zapravo cijela biljka prekrivena malim dlačicama, kao i sama ovojnica pupoljka:
Vanjske debele ovojnice čuvaju nježne latice iznutra, a sam početak cvatnje izgleda fascinantno, dok se izgužvane latice izvlače iz ovojnica:
Cvatnja je u vrhuncu krajem svibnja/početkom lipnja. Makovi najobilnije cvatu prijepodne, a cvijetovi im traju jako kratko. Već poslijepodne ostaje tek nekoliko cvjetova maka, na mjestu gdje se je prijepodne sve crvenilo. Također, za kišna i oblačna dana cvate cijeli dan – cvjetovi su otvoreni unatoč kiši.
Branje ovog maka za rezano cvijeće nema smisla – ubrzo će im otpasti nježne latice – možete mu se diviti samo na izvornom staništu:)
Ako imate predodžbu da je ova vrsta maka tek jedna cvjetna stapka s cvijetićem na vrhu, grdno se varate. U žitu uglavnom možda jest, jer se tamo bori za prostor i svjetlo pa juri u visine, ali mak može narasti prekrasan grmić visine čak do jedan metar, prepun listova i prepun pupoljaka.
Sigurno ste primjetili da pišem o crvenim makovima, a na slikama su i roza makovi:) Radi se o kultivaru ovog maka, koji cvjeta u prekrasnim nijansama od crvene pa sve do bijele boje, s različitim kombinacijama boja – a svaka od tih kombinacija je jednostavno neodoljiva. Ima ih crne sredine i crnih prašnika, bijele sredine i žutih prašnika, prošaranih…
.
Makove obožavaju kukci, za cijeme cvatnje sve zuji oko njih. Najviše privlače pčele (na prvoj slici), ali i muhe cvjetare – osolike muhe, koje su prirodni neprijatelji biljnih, lisnih uši (druga slika).
Nakon što završe s cvatnom i opadnu im latice, ostaju malecke čahurice (puno manje od klasičnog vrtnog maka, papaver somniferum), koje su isprva zatvorene, a kako se dozore tako se otvaraju i rasipa se sjeme. Tada je i trenutak za skupljanje sjemena – jednostavno ga istresete u posudicu.
Kao što sam već spomenula, najviše sjemena raznosi vjetar jer je jako sitno, a najviše uspjeha s sjetvom ćete imati ako najesen prekopate gredicu gdje se je rasijalo sjeme, ili posijete sjeme na jesen – doduše niknuti će i ako sijete na na proljeće:) Nakon cvatnje koja se može protegnuti prilično dugo i nakon što dozori sjeme, cijela biljka odumire.
Iako mu je glavnina vegetacije na proljeće, ako su jeseni duge i dosta vlažne, on ponovo niče i cvate na jesen ako stigne prije prvih mrazeva. Slijedeća fotografija je snimljena jedne jeseni ujutro, jutarnja rosa na pupoljku maka:
Cijela biljka ako ju otkinete luči mječni biljni sok koji može biti iritantan za kožu. Doduše, ovo nije opijumski mak, papaver somniferum, da ne bi bilo zabune:) Alkaloid rhoeadine, koji se dobiva iz cvijetova ovog maka, Papavera rhoeas, koristi se kao blagi sedativ (izvor navoda: Wikipedia).
I što na kraju reći. Prekrasan, neodoljiv, nježan, tako krhak a tako upečatljiv, nezaboravan…mak je biljka koja je izvor inspiracije čovječanstvu stoljećima, pogled na njega jednostavno oduzima dah. Mogla bi o njemu pisati unedogled i staviti stotine slika…ali bojim se da sam već sad pretjerala…ovo je meni jedna od najomiljenijih cvijetova i vrt mi ih je prepun, a upravo je u vrhuncu cvatnje i pogled na vrt je čaroban:) Ma što bi bio cvjetnjak bez makova, tek sjena cvjetnjaka:)
