Vrtlarska sezona 2020 - obilje unatoč izazovima - Biovrt - u skladu s prirodom

Dnevnik radova Silvija Kolar-Fodor 23. prosinca 2020.

Vrtlarska sezona 2020 – obilje unatoč izazovima

Na kraju godine zbrajam vrtlarske dojmove ove protekle sezone 2020. Bila je vrlo izazovna sezona, s jako puno kiše i dugim proljetnim hladnoćama. Ovo je već drugu godinu za redom da imamo jako dugo hladno proljeće s vrlo hladnim svibnjom, a na jesen dugu jesen i kasni mraz – pravi mraz je bio tek početkom studenog. Klima se na očigled mijenja i sve su veći ekstremi u sezoni.

Ove sam godine posijala puno graha, ali nije bio tako rodni kao nekih drugih godina radi previše kiše. Pogotovo je podbacio niski grah, dok je visoki koji cvate malo kasnije ipak rodio sasvim solidno. Dugo smo ga brali na kraju godine, sve do prvog mraza početkom studenog, pogotovo mnogocvjetni grah.

Niti tikvice nisu baš obilne rodile ove godine, ali ipak je bilo dovoljno za najesti se tijekom cijele sezone. Radi puno kiše vrt je bujao, tako da je i ove sezone tijekom srpnja i kolovoza potpuno zarasao, pa je stvarno bilo teško prolaziti gredicama.

 

Kod mene u Međimurju bila je jako zahtjevna sezona i za paprike. Naime, radi hladnih noći tijekom ljeta, paprika je ove sezone dosta zaostala s rastom i nije rodila tako obilno i rano kao nekih prošlih sezona. Ove sam sezone imala nešto manje paprike, ali svejedno dovoljno da napravim nešto ajvara i da uživamo i u njima tijekom sezone.

Jabuka se isto nismo baš nešto najeli, kao i krušaka, nažalost na proljeće je opet bilo zahlađenja u vrijeme cvatnje voćaka, pa je tako proljetni mraz “ubrao” marelice, većinu bresaka, jabuka i krušaka.

Sezona je ipak bila i za nešto odlična.

Puno kiše ljeti pogodovalo je širenju plamenjače među rajčicama. I iako je u jednom trenutku izgledalo jako loše, one koje su rasle u dobrim uvjetima, sasvim su se dobro nosile s ekstremnim uvjetima i izdržale sve do mraza. Tako da dok se sve zbroji, jako sam zadovoljna rajčicama ove sezone. Naučila sam opet puno, ponovila gradivo da se ne moramo toliko bojati bolesti ako im osiguramo dobre uvjete rasta i da unatoč pojavi bolesti na vrtu, ne znači da je kraj sezone rajčica.

Luk koji sam sadila na jesen 2019. bio je prekrasan, puno bolji od onog koji sam sadila na proljeće 2020. Ali to i ne znače da će uvijek biti tako, zato i dalje dio luka sadim na jesen, a dio na proljeće. I češnjak je bio prekrasan, zdravi i veliki.

  

Sikkim krastavci bili su rodni i prekrasni, obilno rodili sve do mraza. I visoke mahune rodile su stvarno obilno, kao i niske mahune, pogotovo one koje sam sijala u srpnju za jesen.

 

Definitivno je 2020. bila i godina krumpira. Bio je rodni i veliki, a to sam isto čula od mnogih ljudi oko mene. Jedino u stalnim vremenskim ekstremima gdje su se izmjenjivali suša i previše kiše, nisam stigla pobrati sav krumpir na biovrtu. Naime, na parceli uz moj novi voćnjak/bobičnjak sam ove godine prvi put uzgajala krumpir iz razloga što se tamo može proći vadilicom za krumpir, pa da ne moramo sve ručno iskopavati. Tamo smo taman uspjeli pobrati krumpir između kiša, dok na biovrtu, gdje ga vadim ručno jednostavno pored svih ostalih obaveza nisam stigla. Doduše, nisam ga tamo niti posadila puno, više je tu kao diverzija voluharicama da ostave ostalo povrće na miru, pa ako i što ostane, pobrati ću na proljeće.

Iako je mraz dosta smanjio urod trešanja tako da je na donjim granama većina smrzla i većina plodova je bila samo na vrhu krošanja, imali smo obilje višnji i bobičastoga voća 🙂

Grožđe je ove sezone bilo “rodno kak blato”. Dugo smo uživali u njemu 🙂

I cvijeće je i ove godine bilo prekrasno. Suncokreti mi nisu ove sezone zarasli vrt – ali su to ove godine napravile uresnice 😀

 

Kad sve zbrojim, bilo je puno izazova, ali bilo je svega. Puno toga ovisi i način na koji gledate svijet. Zato preporučam svima da se veselite uspjesima i njih slavite, dok neuspjehe uzimajte ne kao poraz ili razlog za jadanje – nego kao dragocjene lekcije  koje nam pomažu da napravimo sve još bolje u budućnosti.

Svaka sezona nosi s sobom nešto što nekim biljkama odgovara, a za neke baš i ne. Ali ako sadimo raznoliki vrt, sasvim je sigurno da ćemo nešto u tom vrtu svake godine i pobrati.

Sve veći vremenski ekstremi tijekom vrtlarske sezone potaknuli su me da počnem razmišljati i o stakleniku kao pričuvnom planu, u kojem će dio povrća biti pošteđeno od prehladnih noći, ili previše kiša… i imati veće šanse za napredak u sve izazovnijim sezonama.

U svakom slučaju, idem dalje, prilagođavam se i ne odustajem. Za kraj godine, posadila sam i novi voćnjak s 50-tak novih voćki. Jer vjerujem u bolju budućnost, jer znam da će me u budućnosti priroda nagraditi obiljem za sav rad koji ulažem sada u stvaranje svog komadića raja na ovom planetu.

Ove izazovne godine koju svi radi sveopćeg stanja zabrana, ograničenja ljudskih prava i nametanja života u strahu žele čim prije zaboraviti, sretna sam što živim u svom malom svemiru, na svom imanju gdje kreiram svoj mali raj. Promatrajući i ponizno učeći od prirode, ne bojim se budućnosti. Osigurala sam svoju samodostatnost i ne brine me nikakva opcija zatvaranja jer imam svu hranu koja mi je potrebna, imam zemlju, sjeme i znanje kako nahraniti sebe i svoju obitelj. Ove godine sam čak imala i svoje žitarice – raž, pa time i svoje brašno, pa tako stvarno imam osiguranu svu hranu koja mi treba. Hranom koju sam uzgojila osigurala sam svojoj obitelji uz samodostatnost i zdravlje. Jer ne zaboravimo – prva i najvažnija obrana od bolesti su način na koji živimo i hrana koju jedemo.

Ove godine primila sam i 2 nagrade za moj dugogodišnji rad na promociji biovrtlarenja i života u skladu s prirodom. Prva je bila u ožujku 2020, kad sam od strane Mreže hrvatskih žena bila proglašena jednom od utjecajnih hrvatskih žena 2020 na području vodstva i inovacija (VIŠE). I za prekrasan kraj ove godine, primila sam i nagradu Žuti okvir National Geographica  u kategoriji “Iskorijenjivanje gladi” (VIŠE).

Hvala svima na podršci i praćenju mog rada, zajedno svi mi možemo napraviti ovaj svijet boljim mjestom za nas i na generacije koje dolaze iza nas!

 

U ovim trenucima polako počinjem sanjati o novoj vrtlarskom sezoni i novom obilju koje ću stvarati u suradnji s prirodom.

Krećemo uskoro ispočetka, s puno više znanja i iskustva nego pred godinu dana.  Veselim se svemu što me čeka iduće sezone 🙂

O autorici