0
Znate li kad je najbolje vrijeme za posaditi voćku? Prije pet godina. Često si znam ponavljati «Da mi je barem ova pamet bila pred 8 godina i da sam barem onda počela saditi voćnjak». Počela sam ga saditi tek pred tri godine, a doista je potrebno barem 5 godina čekati do nekog znatnijeg uroda. Stoga, ako imate u praznu parcelu ili tek slobodno mjesto u dvorištu , svakako razmislite o nabavci i sadnji voćki. To ne mora biti ogromno drvo, to može biti i neki bobičasti grm za koji trebate puno manje prostora. Jer u današnje vrijeme, kada hrana postaje sve skuplja, tržište hrane sve nestabilnije, sadnja plodonosnog grmlja ili voćki postaje jako pametno ulaganje u budućnost.
Početak studenog je idealno vrijeme za sadnju grmlja i voćaka, dakle sada je idealno vrijeme za to. Voćke se mogu saditi sve od studenog do ožujka, kada tlo nije zamrznuto. Po mom iskustvu, radi čestih ranih suša na proljeće, svakako je bolje posaditi voćku na jesen, jer ima više šanse da se bolje primi.
Kod planiranja i nabavke voćke potrebno je uzeti u obzir koliko će veliko neko stablo narasti i naravno koliko imate mjesto. Nekad su sve voćke bile kalemljenje na podlogama uzgojenim iz koštica voćaka – tzv. sjemenjak, pa su često, ovisno o vrsti podloge, imale tendenciju narasti kao velike voćke. Danas to više nije tako, pa postoji više vrsti podlogi na koje se voćke kaleme, pa u rasadnicima imate u ponudi voćke kalemljene na bujne, srednje bujne i slabo bujne podloge. Kruške i jabuke često ćete naći kalemljene na takve podloge. Voćke kalemljene na slabo bujne podloge narastu prilično male voćke (visina otprilike do 2,5 metra), međutim one se i slabije ukorijenjuju, stoga nerijetko trebaju potpornje – te se podloge najčešće koriste za plantažni uzgoj gdje se voćke sade gušće. Prednost slabo bujnih podloga je što počinju prije rađati.
Ja sam osobno, s obzirom da imam više prostora, radije birala srednje bujne podloge pri kojima voćka ipak naraste nešto veća, formira manje stabalce. Osim toga, postoje i minijaturne i stupaste voćke, koje se lako mogu uklopiti i na sasvim male površine. Stupaste su voćke one koje ne stvaraju krošnju, nego jednu uspravnu rodnu granu koja rađa puno plodova. Koliko vam velike pojedine voćke mogu narasti možete pitati prodavače u rasadnicima prilikom kupovine, pa tako možete dobiti i najtočniju informaciju.
Također, nakon što odredite kakva vam veličina voćke treba, morate odabrati i sortu. Na tržištu ima jako puno različitih sorti, ali imajte na umu da razlika među njima može biti velika. Npr. jabuke koje se koriste danas najčešće za uzgoj konzumne jabuke su često neotporne vrste koje zahtijevaju prskanje raznim “zaštitnim sredstvima” (čitaj: otrovima), jer inače mogu oboljeti od bolesti ili biti jako napadnute određenim štetnicima, pa nećete imati dobar urod. Kako biste to izbjegli, birate samo sorte koje su otporne na određene bolesti i nametnike, kako ne bi uopće imali potrebe prskati jabuke. Jer ako želimo zdravo voće, svakako je poželjno da to onda bude uzgojeno bez ikakvih kemijskih sredstava. Srećom, na tržištu se još uvijek mogu pronaći otporne vrste voća, samo se dobro informirajte kod prodavatelja prilikom kupovine. To su često starinske vrste kakve su uzgajali naši djedovi i bake u svojim voćnjacima, i te se vrste polako vraćaju i u nove voćnjake.
Ja sam osim klasične kupovine odlučila i sama uzgojiti podloge za kalemjenje i održati starinske voćke iz moje okoline u svom voćnjaku. Tako sam posijala koštice jabuka, šljiva, marelica, bresaka i uzgojila mlada stablaca na koje ću kalemiti starinske voćki koje rastu u okolici. Te vrste koje su me oduševile se ionako ne mogu pronaći u redovnoj prodaji, a svojim okusom i otpornošću su me svakako zaintersirale i želim takve vrste nadalje uzgajati u svom vrtu. I sama imam jednu starinsku ljetnu jabuku u svom vrtu koja svake godine rodi toliko bujno da samo od te jedne srednje bujne jabuke imamo svake godine 3 mjeseca puno plodova (tako dugo dozrijevaju plodovi postepeno), a nema nikakve potrebe za nikakvim prskanjem. To je vrsta koju svakako vrijedi čuvati i održati u voćnjacima pojedinaca koji žele zdravo voće.
Između većih voćaka, kako biste maksimalno iskoristili prostor, a i dobili što više plodova, možete posaditi bobičasto voće. Ono će početi roditi prije voćki, već druge ili treće godine nakon sadnje, i svake će godine biti sve rodnije. Najmanje zahtjevni su po mom iskustvu: ribiz (crveni, bijeli, crni), ogrozd i josta (križanac ribiza i ogrozda), te maline i kupine. Ove vrste doista ne trebaju nikave posebne brige. Aronija je također nezahtjevna i otporna biljka, međutim moje je iskustvo s njim da joj ponekad korijenje znaju pojesti voluharice, i tako vam mogu uništiti biljku. Borovnice, brusnice i goji bobice su malo zahtjevnije – da bi imali urod, borovnicama i brusnicama treba kiselo tlo i dosta vlage, a koji bobice trebaju malo alkalnije tlo i puno vode.
I na kraju, ispod grmlja još možete posaditi jagode. Ima puno vrsti jagoda, pa osim klasičnih vrtnih jagoda možete si posaditi i šumske jagode, koje postoje i kao mjesečarke, i jagode kitnjače – ukusne jagode koje izgledaju kao križanac šumske i vrtne jagode.
