Ostala sam zatečena prošli tjedan u jednom trgovačkom lancu na odjelu voća i povrća pred šarenilom na policama. Nema čega nema od voća i povrća kojemu mjesec prosinac zasigurno nije niti blizu sezone – domaće(!) rajčice se crvene, krastavci, paprike u svim mogućim bojama… iz Hrvatske, Turske, Španjolske… sve što poželite, sve je to dostupno u prosincu i to po sasvim prihvatljivoj cijeni. A okus? A ekološki otisak te hrane? Uzgojeno bez sunca, često i bez zemlje, u većini slučajeva u Španjolskoj u regiji gdje se prostiru hektari plastenika u kojima većinom rade potplaćeni ilegalci iz Afrike – da, to je pozadina većine povrća koja se plasira iz Španjolske po većini supermarketa u Europi. Ali ruku na srce, pa i domaća roba – forsira se uzgoj nečeg čemu jednostavno nije sezona, pa mogu te rajčice biti crvene i sjajne, njihov okus nema veze s okusom prave domaće sezonske rajčice.
Nedavno sam gledala intervju u kojem je iznesena činjenica da je većina hrane uzgojena u ovakvim oblicima za dućane izgubila većinu vitamina i minerala, ljudi jedu “prazno” voće i povrće. Da – vaš jezik zna! I znate koliko ste razočarani okusom ovakvog voća i povrća iz dućana, ako ste imali priliku isprobati pravo, organsko voće i povrće. Često se znam šaliti da kupovna rajčica zimi ima okus po – kuhanom kartonu. Jer ima! I nema potrebe za rajčicom zimi, jer ona, uzgojena ljeti na suncu, sadrži puno likopena, antioksidansa koji nam treba ljeti i koji pomaže koži da se brani od prejakih UV zraka. Da, rajčica prirodno dozrijeva ljeti, i da, prirodno nam i treba ljeti! A sva ova ponuda zimi – nastala je radi čiste ljudske obijesti i činjenice da se eto – može kupiti čega nema na vrtu. U to vrijeme se postiže veća cijena, pa naravno da će i tržište iskoristiti tu mogućnost za zaradu.
Svi smo mi ili dio toga… ili kao ja – nismo. Za mene nema šanse da u prosincu kupujem rajčice, paprike i krastavce u supermarketima, jedem samo sezonsko i lokalno 🙂 Bogatstvo sezonskog povrća prepunog vitamina na mom stolu su: radič, kupus (svježi i kiseli), rukola, kelj, cikla, repa i povrtnica, češnjak – najbolji prirodni antibiotik, uz domaći jabučni ocat i bućino ulje. U ledenici smrznuti mladi grah, mahune, bobičasto voće, te spremljena zimnica, sos od rajčice i ajvar te razni umaci od paprika i rajčica. Sve što nije s mog vrta, uzgojeno je i napravljeno u radijusu od 15 km.
Priroda oko nas nudi nam u svako godišnje doba upravo ono što nam najviše treba. Takva hrana nudi najviše vitamina, nutrijenata i antioksidanasa, a time i najzdraviji izbor i za vaše tijelo – ali i okoliš. Razmislite o tome kad se sljedeći put zateknete pred šarenilom u trgovini.