0
U mjesecu veljači uvijek se mogu dogoditi nepredvidljivi vremenski obrati. Tako se je dogodilo ove godine. Topla zima, u kojoj sam još u siječnju sadila voćke, u veljači je pokazala svoje zube. Zapao nas je snijeg i temperature su se spustile i do -20 stupnjeva. U takvim uvjetima sve planove za rad u vrtu i sjetvu sam odgodila.
Doduše, imali smo sreće i nismo bili jako zameteni snijegom. A na hladno vrijeme sam se pripremila i većinu sam tegli s osjetljivijim biljkama već krajem siječnja donijela s potkrovlja dolje. A vani je vjetar jako zanimljivo crtao obrise u snijegu…
S nekih dijelova je vjetar čak i ispuhao snijeg, ispod je ostala suha raspucana zemlja:
i ostatak krajolika – zatrpano snijegom
u vrtu snježna idila
U to doba godine vrijeme je da se izvade zalihe suncokreta koje se spremaju na jesen i nahrane gladne ptičice, činim to svake godine. Ptičice su vrijedni pomagači u vrtu tijekom cijele godine, i zato je bitno za ovakva vremena pomoći im u opstanku. Evo slike tragova u snijegu kako su se hranile na mjestu gdje ih je čekao suncokret:
U drugoj polovici veljače konačno je zatoplilo i počeo se je topiti snijeg. Biljčice koje su bile sklonjene na toplije počele su na veliko pupati, morala sam ih odnijeti opet na malo hladnije…kiwi kojeg sam kupila na jesen i nisam stigla posaditi već je pustio male listiće..
U veljači sam zaključila dogovor za kupnju zemljišta, sve ukupno nekih 1200 čhv, dvije oranice i jedna livada. Zemljišta se nalaze manje od 1 km udaljene od naše kuće. Malo je nezgodno što je blizina šumarka jer ima mnogo srni; rekli su mi vlasnici jedne parcele da su im srne pola kukuruza tu pojele, pa smo razmišljali što bi mogli tu saditi, voćnjak ili sl…… i tako za prvu godinu odlučili smo se za sjetvu uljane tikve golice. Jako mi odgovara što se ta vrsta može uzgajati ekološki, dakle pognojit ću bio granulama, u početnoj fazi rasta ćemo mehanički prodrljati traktorom između redova, a dok porastu ostavit ćemo ih u korovu…navodno su tako i ljepše, i zaštićene od prevelikog isušivanja tla. Dakle, praktički nema potrebe za nikakvim prskanjem. A koštice tikve su izuzetno zdrave za jelo, i iz njih možemo dati napraviti prefino bućino ulje. Jedino će biti puno posla s čišćenjem samih tikvi tj sjemenki iz njih, taj dio će sigurno biti problematičan, ručno je to mukotrpan posao, ali nešto ćemo izmisliti u hodu.
19.02. sam konačno obavila prvu sjetvu. U siječnju sam “sjedila na rukama” da ne počnem sijati, dok je toplo jednostavno mami za sjetvom, a početkom veljače dok je prehladno ionako nisam imala inspiracije za to…nekako mi se čini da sam pogodila idealno vrijeme za to, i već za tjedana dana počelo je dosta toga nicati. Posijala sam tek paprike, peruanske jagode, bijeli patlidžan i echinacee, a sve ostalo ću kasnije, nema žurbe. Jednostavno ne želim prerano sijati i onda da mi se biljke muče u neadekvatnom zatvorenom prostoru na prozorskim daskama. Više o tome možete pročitati ovdje.
Krajem veljače sam posijala bob na vrtu. Bob se sije čim ranije jer je onda otporniji na crne uši. Kako su mi prošle godine voluharice potamanile više od pola boba, imala sam jako malo sjemenja koje sam posijala na jesen, pa sam već jedno vrijeme bila u potrazi za sjemenjem boba. Uspjela sam pronaći netretirano sjeme. Posijala sam ga na jednoj gredici na vrtu i oko par voćaka, malo za pokus da vidim kako će to funkcionirati.
A za sve ostalo… posao tek počinje u ožujku i travnju. I baš se veselim proljetnim radovima u vrtu:)
