0
Travanj je mjesec u kojem cvate najviše voćki, te je u tom mjesecu jedno razdoblje prekrasno – sve je prepuno cvjetova, a ugodan miris je posvud u zraku. Divno je to razdoblje:) Ove je godine glavnina cvatnje kod nas bila polovicom travnja, a opojni miris navečer bio je neopisiv:) Prve su cvale breskve, pa kruške, zatim višnje i na kraju jabuke. A u svim šumarcima – sremza predivnog opojnog mirisa.
Početak travnja bilo je neuobičajeno toplo i prekrasno vrijeme. Sve tegle s cvijećem sam iznijela van, a kako je zemlju pokraj moj otac bio preorao i potanjurao, posadila sam ove godine tu malo krumpira, uz pomoć sadilice. Planirala sam od ove godine posaditi veću količinu povrća kako bih imala i za prodati za zainteresirane, ali kako sam shvatila da ja to vjerojatno fizički neću moći odraditi sve, smanjila sam to na trećinu. Na toj parceli ću saditi vrste koje mi više napadaju voluharice (krumpir, mrkva, peršin…), luk, te mahunarke i tikve koje se jako rado križaju, tako da ću sad sve to iskombinirati na obje parcele, da vrste budu čim udaljenije. A i nije da će voluharice sad poštedjeti sve na preoranoj parceli – prije ili poslije pojavit će se one i tu, ali nekako se nadam da će štete ipak biti nešto manje od one koje rade na mom vrtu. Ali naravno, to ćemo tek vidjeti ove godine. Mislim da će sve skupa to biti zanimljivo, pratiti kako uspijevaju određene vrste na vrtu bez oranja, i na preoranom…a imam sad i više prostora za cvijeće na mom biovrtu…naravno da sam opet nabavila i nove biljke, i novo sjeme.
Odmah na početku mjeseca, jedan dio novog vrta je bio gotov – moj otac mi je napravio redove sa sadilicom krumpira, ja sam uzela grablje i izravnala po 2 rada skupa – i gredice su bile gotove. Također, sjeme u ruke i sjetva – iskreno, toliko jednostavno i brzo u usporedbi s mojim vrtom, da mi je bilo smiješno. Ali naravno, sve ima svoju cijenu – na preoranoj parceli vrlo su brzo počeli nicati ambrozija i loboda – konkretno, u mom vrtu, ambrozije gotovo i da nema, i lobode ima jako malo – razlog tome je što ne prevrćem zemlju u kojoj postoje velike “zalihe” sjemenja tog korova, i preoravanjem i tanjuranjem se one zapravo same opet zasijavaju. Dakle, moj biovrt je početkom travnja izgledao prepuno korova i suhih biljaka od prošle godine, a parcela pokraj – pusto.
Opet sam u travnju radila veće zahvate s cvijetnjacima, iako sam mislila da to neću. Prvo sam s lijeve strane, nakon vrta pa sve do kraja parcele nasadila nasad ukrasnog grmlja – ruže sam nasadila već prije, a posadila sam još kombinaciju jorgovana i vrtnih hibiskusa – to sam prikupljala za ogradu na parceli iza, ali kako ona još nije sređena, sve je završilo tu. To bi jednog dana trebala biti zanimljiva živica, koja će cvasti i na proljeće (jorgovani), i tijekom ljeta (hibiskusi).
Drugi veći zahvat je bio iza kuće, gdje smo najesen podigli jedan zid uz terasu, i sve je to trebalo požbukati i pobojati – radi vremena nije se stiglo prošle godine, nego je zidar to završio ove godine. A naravno, meni je ostala utabana gredica puna žbuke (biljke sam presadila najesen). Prvo sam sve morala prekopati jer je bilo jako utabano, pa sam onda dodala pijesak jer je tu jako teška ilovača, pa da malo poboljšam strukturu zemlje. Zatim sam dodala nešto pepela, pa još pijeska, sve to pomiješala, i na kraju dodala piljevine i lišće kao malč. Na kraju sam tu posadila red astilbi, hoste, paprati, geraniume i na kraju brugmansije – anđeoske trublje i heuchere – to su sve biljke koje dobro rastu u polusjeni, a ovo je baš takva gredica.
Slika: gredica za vrijeme i nakon radova
I još jedan cvjetni “brežuljak” s druge strane terase je bio prilično utaban, a tu sam nasadila maćuhice i sve pomalčirala travom
I još sam radila rekonstrukcije (travanj mi je očigledno suđen za to). Na vrtu sam presadila većinu ivančica s vrta malo dalje lijevo uz ogradu, jer su jako visoke i bile su preguste, pa je problem ako se polegnu, a isto tako i dio rudbekija – sad će to biti bijelo-žuti cvjetored:) A u travnju sam udomila i mladu ženku zlatnog retrivera, koja me je našla u – šumskom vrtu. Jednostavno, lutalice me instinktivno pronalaze i ne puštaju – a kako smo prošle godine ostali bez jednog psa i imali sad samo jednog – Nera je ostala naša. A zato smo morali napraviti rekonstrukciju jednog dijela ograde iza kuće, jer nju nije ona prije mogla zadržati u tom prostoru – a izvana sam ja odmah iskoristila taj prostor za – novu cvjetnu gredicu:)
Vrt sam malo “upristojila” početkom mjeseca (slika gore je već ona pristojna verzija) nakon što sam primila poziv lokalne Čakovečke televizije da bi oni došli z vrt napraviti prilog. Prvo me je primila panika i skoro sam odbila, jer iskreno – nema se tu što vidjeti u travnju, osim kako sam već spomenula – hrpe korova i suhih prošlogodišnjih biljaka. Ali eto, dogovorili smo se, a ja sam imala tjedan dana da bar početak malo kultiviram, tako da sam taj dio i napravila prije planova. Link na prilog nalazi se na naslovnoj strani.
U glavnini, kao što sam već i nebrojeno puta pisala, cilj mi je da mi se po vrtu rašire korovne vrste koje imaju glavninu vegetacije u kasnu jesen i rano proljeće – kad ja nemam vremena i nemam malč za vrt – i da te vrste mi posluže kao malč. Te osobine sam prepoznala u crvenoj nežarećoj koprivi i mišjakinji, a usto, obje osim što odlično prekrivaju tlo, privlače kukce i održavaju tlo vlažnim – lako se miču, tj, nemaju invazivno ili teško-čupajuće korijenje.
Na sljedećoj slici možete vidjeti razliku između zemlje prekrivene “korovom” kako zadržava vlagu (dolje desno), te preorane i potanjurane parcele, gdje do vlažne zemlje treba prvo jedan sloj prekopati (slikano jedno za drugim u isto vrijeme):
Osim sjetve na novoj parceli, u biovrtu sam još sredila gredicu s češnjakom – češnjak i rasađujem, ali i sadim male lukovice koje se formiraju na vrhovima biljke – takvim lučicama treba 2 godine da narastu za berbu. Ove će godine biti najesen spreman za berbu dio češnjaka što sam posijala pred 2 godine, i opet sam posijala pokraj novi – za berbu 2013 godine – i sve sam prekrila slojem drvenog pepela, jer češnjak voli rasti pod drvenim pepelom. Pepelom sam prekrila i sve gredice s lukom – navodno bi to trebalo pomoći u odbijanju lukove muhe – vidjet ću kako to funkcionira, mada iskreno nisam nikad imala neku strašnu najezdu te muhe.
I osim toga, u vrtu sam posijala nešto cvijeća i gladiole. Malo sam odtravljivala jagode, joj, opet ne izgleda taj kutak dobro – ne znam…da li je greška što je to pokraj međe, i pokraj je susjedova livada pa se trava tu zasijava, i prolazi preko ograde…možda ne malčiram dosta…mada, nije bilo tako teško sad maknuti dio trave jer je to bilo samo površinski, nisam trebala prekopavati kao prošle…ali…previše mi taj dio oduzima vremena i energije – i to nema smisla svake godine ponavljati. Zato sam ove godine sve uzduž tu nasadila bobičasto voće, koje će tu gredicu blago zasjenjivati, i malčirati lišćem. Rezultat ću vidjeti kroz par godine.
Krajem mjeseca sam uspjela posaditi sve dalije (a to je nešto što stvarno treba uspjeti, jer ih imam 2 velike kutije). Iskreno, sad sam sama rekla da se moram pošteno lupiti po prstima ako pomislim kupiti nove dalije. Prekrasne su mi, ali su i jako fine voluharicama, tako da ih više ne sadim na vrt nego samo na par gredica oko kuće gdje je više polušljunkovito – jer tu voluharice ne kopaju. Ali, tu treba zalijevati, jer je sušnije, a ako nemaju dosta vlage, dalije počinju obolijevati od pepelnice. Uglavnom, puno posla s njima.
Ali, nisam mogla odoljeti i ne otići vidjeti čega ima na placu, sajmu kod nas, i naravno, na sajmu cvijeća u Prelogu. Moglo bi se reći da sam ipak možda malo pretjerala…ili možda ipak ne, kako se uzme, ha, ha:) Uglavnom, dala sam si još posla – sve to posaditi – nekamo.
I na kraju,evo nešto cvijeća iz mojih cvjetnjaka (teško je odabrati između svega, ali evo uži izbor:)
zimzelen i euphorbia polychroma
bijele i roza ljubičice, i jetrenka
blaženak i maćuhice, anemone i jaglac
bijela i roza dicentra
anemona i muscari (presličica)
cvale su jagode i borovnice
a ribizli i ogrozid (i josti) su već imali i male plodove:)
U vrtu su tijekom travnja naveliko cvali maslački, da bi se krajem travnja sve zabijelilo, a salata i bob su jako lijepo napredovali:
Da, vrt je prepun maslačaka. Ali, nisam još krenula u neko masovno čupanje, a ima više razloga za to. Prvo, sve okolo su maslački, tako da, dok se sjeme raznosi vjetrom, ako i maknem sve s vrta, dolutat će sa susjednih parcela na vrt. Drugo, skupljam malč sa svih okolnih parcela, dakle opet si donosim sjemenke na vrt. Treće, ionako ga je jako teško iščupati, ono što mi se potrefi super, ali čemu se masovno mučiti, kad ionako ne mogu iskorijeniti maslačke s vrta, Umjesto toga, kad su već tu, odlučila sam ih iskoristiti – zelenu masu za malč, a ako nešto ostane do jeseni, tad ću iskopavati korijen i sušiti – za čaj – najbolji je onaj što se iskopa na jesen. Eto, sve ima neku pozitivnu stranu:)
I konačno, došao je kraj mjeseca, i ja konačno mogu na godišnji. Prvi tjedan u mjesecu svibnju će već tradicionalno biti rezerviran za sređivanje biovrta:)
