Znate li da u jednoj žličici zemlje živi više organizama nego ima ljudi na planeti Zemlji?
Znate li da najveći dio svjetske bioraznolikosti živi u tlu?
Znate li da većinu tih organizama koji žive u tlu ne poznajemo niti ne razumijemo kako život u tlu točno funkcionira?
Znate li da je sve u prirodi povezano i da opstanak jedne vrste ovisi o opstanku više drugih vrsta?
Znate li da čovjek zapravo zna toliko malo, razumije toliko malo o životu koji nas okružuje na ovom planetu, a opet iz tog istog neznanja toliko bahato sve uništava i sve smatra manje vrijednim od sebe?
U konačnici, ako nastavimo tim putem, možemo se odvesti jedino do vlastite propasti. I to sasvim zaslužene propasti.
Ne postoji planet “B”, ovo je jedini planet, jedini dom koji imamo. Apsurdna su mi milijunska ulaganja i financiranja puta u svemir, a istovremeno nismo u stanju popraviti – odnosno stati s degradacijom planeta, a to radimo radi – zarade.
Fascinantno, oni koji se bore za očuvanje okoliša, čistu vodu, zrak, zaustavljanje krčenja šuma – nazivaju ih aktivistima, dok sva ona industrija i sustavi koji rade ogromna zagađenja istovremeno nisu proglašeni eko teroristima. Dok je zarade, profita, sve je ok? Zaista?
Koliko ćemo dugo prihvaćati ovo ludilo na svijetu kao nešto normalno? Koliko dugo ćemo svojim svakodnevnim izborima i kupovinom takve stvari podržavati, ponavljajući si utjehu za svoju komociju – pa eto, takav je svijet, što tu ja sam mogu….. i to tako ponavlja 8 milijardi ljudi. 8 milijardi ljudi!!! Nesvjesno svoje moći, nesvjesno koliko veliku promjenu ljudi mogu imati na ovu planetu.
Zagađuje nas i uništava planet šačica pohlepnika – a mi na to zatvaramo oči u zamjenu za malo komocije.
Rješenje je u svima nama. Ne moramo raditi drastične stvari, ne moramo iz temelja mijenjati svoj život, dovoljne su male stvari. Dovoljno je donositi malo bolje, osvještenije izbore, shvatiti da recimo, nije rješenje recikliranje (koje se većinom ne radi) – nego smanjenje otpada, smanjenje potrošnje, smanjenje konzumerizma…
Rješenje je biranje hrane koja je uzgojena na način da čuva planet i čuva tlo – organskim i agroekološkim metodama, rješenje je uzgoj vlastite hrane.
Badava ovih nekoliko dana u godini kad slavimo tlo, bioraznolikost, planetu…. ako nakon toga ama baš ništa ne promijenimo.
Zato, osim dizanja svijesti ovih dana – trebaju nam konkretna djela, treba nam mali pomak svih pojedinaca.
Budimo promjena u ovom svijetu – donosimo bolje izbore. Podržimo lokalnu, organsku i sezonski hranu. Uzgajajmo hranu. Tako svi skupa čuvamo i najbitniji resurs – naše tlo.