Početak studenog mi je bio prepun završnih radova u vrtu: završila sam s presađivanjem salate na vrt, povadila sam sve gladiole, tigridije, frezije i spremila na tavan, te sam sve verbene presadile u tegle i također s njima na sigurno. Povadila sam i statice i posadila u tegle, možda ih uspijem održati do proljeća. Pennisetumi koji ne mogu prezimjeti su također opet u teglama. Pobrala sam i nešto sjemenja koje je kasnije dozorilo. A na vrtu je tek nekolicina cvjetića cvala, sve je nažalost završilo s vegetacijom za ovu godinu. Jedino se crni slijez, i neven nisu dali.
A u cvatu su bili i vratić (tanacetum vulgare) i echinopsis ritro
Na vrtu je procvala gorušica koja se je sama zasijala tokom ljeta, i na vrtu su se pojavili poneki cvijetovi vučike, što se kod mene često događa na jesen
Na vrtu se i dalje osim kupusnjača ništa nije šarenilo, a sve je bilo prepuno osušenih biljaka. Sve to ću kasnije potrgati i pobacati po tlu (ili će to težina snijega napraviti) da se tu razgrađuje i hrani tlo. Osim toga, suhe šuplje stabljike idealno su mjesto za prezimljavanje raznih korisnih kukaca – poput bubamara. Također, biljka sama za sebe proizvodi najbolju hranu u vidu suhih listova i ostataka same te biljke – razgrađivanjem će ponovo od nje nastati hranjiva materija – bilo bi suludo odnositi to s vrta.
A evo koliko malča stvara visoki grah kojeg sam uzgajala na štapovima, te sad na jesen skidala s tih štapova i ostavila ne gredicama:
Također, puno materijala za malčiranje stvaraju i cosmosi, koje također na jesen uvelike usitnjavam i bacam po gredicama – sve se da jako dobro iskoristiti. A gdje nije prekriveno malčem – na biovrtu polako prekrivaju kamilica i mišjakinja, na vrtu br. 2 samo mišjakinja. U svakom slučaju, tlo je zaštićeno i spremno za zimsko mirovanje, a također i dobro skrovište za brojni živi svijet koji živi u vrtu.
Još sam uvijek svašta rasađivala po vrtu – višnje koje su mi niknule u cvjetnjaku pored velike višnje – vrsta koja se širi i rizomatskim korijenjem, a višnje su odlične, tamnocrvene i velike, naravno da želim čim više tih stabala u vrtu. A iskopala sam si i u samom centru grada par sadnica drva ruj (Rhus typhina) – bacila sam oko na to drvce već odavno, i na jednoj zapuštenoj parceli pokraj koje se vozim često sam ih puno zapazila. Kako u autu uvijek imam malu motičicu, spremnu baš za takve situacije, jedno sam jutro stala na brzak prilikom vožnje na posao, i iskopala si par komada. A na parceli nedaleko od moje pronašla sam neku sortu topole, i nju sam si donjela doma za šumski vrt. Također sam konačno i posadila lukovice narcisa u šumski vrt, te lukovice tulipana u velike tegle ispred kuće – radi voluharica, tulipane više ne sadim na otvoreno, jer ih odmah nanjuše i pojedu. A za kupnju ukovica opet ponavljam – oprez – evo što mi se je dogovilo u Kauflandu u studenom: ovdje.
Polovicom studenog sam pobrala sve čvrste glavice zelja i spremila ih u sanduke u podrum, počele su neke glavice pucati od previše vlage,te je bolje da budu nutra prije jačih mrazeva. Kelj ostaje na otvorenom, kelj pupčar i raštika također. Iznenadila me je i cvjetača romanesco, mislila sam da neće ništa biti od njenih zanimljivih zeleno-žutih plodova tj pupoljaka, kad su se oni počeli pojavljivati – tek tokom studenog, prilično zanimljivo.
Kako u prognozi nije bilo najavljeno nikakvih jačih zamrzavanja, nisam još povadila crnu rotkvu, ciklu i repu – teoretski, one bi i mogle ostati na vrtu i preko zime, samo sve treba dobro nagrnuti malčem. I vrt br 2 (na slici), kojeg zapravo imam pokusno na parceli mojih teta ostavljam ove godine bez oranja – ovog je proljeća to bila preorana parcela, iduće će se godine obraditi samo s tanjuračama. Na njemu je puno kupusnjača, i sve je prilično dobro pomalčirano – korovom i ostacima biljaka. Jedino tu nema trajnica, ciljano sam sadila samo jednogodišnje bilje radi strojne obrade. Silno me zanima kako će mi proteći uzgoj na toj parceli iduće godine, i koji će korovi tada bujati.
Sredinom studenog vrijeme je postalo prilično maglovito – gusta magla trajala je danima, zapravo i preko tjedan dana. Sve se je okitilo injem:)
ukrasne trave i šljiva
Tokom tih hladnijih dana počela sam opet pretraživati internet u potrazi za novim vrstama za vrt, te sam još u zadnji čas naručila, i posadila sadnice lješnjaka, ogrozda, ribizla i josti. Lješnjaci su završili na rubu šumskog vrta, a bobičasto voće između većih voćaka, ali u liniji kako su i te voćke – da mužu olakšam košenje trave. Inače nisam baš oduševljena time što je sve u redovima, ali neka bude zasad dok se sve ne razraste, a tada ću popuniti ostale praznine i te površine se više neće trebati kositi. Također, nisu još posađene sve voćke u šumskom vrtu, jer sam nekoliko nabavki odgodila za proljeće – te ću tu i dodati uz klasične voćke i “divlje” voćke, ali i neko malo neobičnije drveće. Čim raznolikije, to bolje za biosustav.
Naravno, ja ne bi bila ja kad opet ne bi prozujala trgovačkim centrima i pokupovala biljke na sezonskim rasprodajama – ove godine su to zimski jasmin, 3 kiwija (slučajnim odabirom ispala su 2 ženska i 1 muški, baš pogođeno) i jednu smokvu , te mnoštvo malih ukrasnih trava i ukrasnog jesenjeg bilja – koje ću saditi na pozicije na proljeće.
Sjetila sam se i da moram zaštititi kaki jabuke, tako barem piše u literaturama, a ja ih imam prvi put. Stoga sam donjela od tate jednu balu slame, uzela pletivo za ograde i savila okolo voćki, te to ispunila slamom. Koliko je to pametno rješenje…poslije sam se malo nećkala, jer što ako padne silno mnogo kiše, sve ispuni tu slamu i smrzne…nisam pametna…vidjeti ću na proljeće koliko je to bilo učinkovito. I još sam neke vrste kod korijenja prekrila slamom i lišćem, vidjeti ću koliko je to učinkovito za zaštitu od zime.
I za kraj imam jednu žalosnu i jedno sretnu vijest. Žalosno je to što se je opet razlijala kanalizacija kod prepumpne stanice, i kako je to teklo neko vrijeme dok nisam slučajno došla dolje na parcelu i primjetila da je nasip popustio i da je preko njega počelo teći na moju parcelu – Međimurske vode to opet nisu imale pod kontrolom. Ovaj put sam odlučila krenuti službeno – preko inspekcija – jer ovo je već 4. put ove godine, i jednostavno mora postojati neko trajnije rješenje, a da se to ne događa. A priča kako je to prošlo dalje sve s inspekcijama…ha, ha, većina njih su odmah znale članak zakona po kojoj one NISU odgovorne, posebno izdvajam Inspekciju zaštite okoliša gdje mi je inspektorica citirala više tumačenja i zakona samo da “dokaže” kako to nije u njihovoj nadležnosti – eto, u takvoj državi živimo i plaćamo porez. Uglavnom, stvar je još u procesu, te ću kasnije objaviti što se je sve točno dogodilo.
Dobra vijest je da kupujem nova zemljišta Zapravo bavim se tom idejom već jako dugo, proučavam karte okolnih zemljišta, i našla sam nakoliko vlasnika parcela blizu moje koji mi to žele prodati. Papirologija tu nije rješena, ali pronaći ćemo rješenja i za to, polako ali sigurno. Uglavnom, silno me to veseli, jer sam si zacrtala nabavku raznih vrsta drveća, a to sve ne bi stalo na parcele koje imam, tako da će (za)sad s novim parcelama biti dosta prostora za sadnju:)
Završavam fotkama ukrasnog kelja, koji je još uvijek prekrasan i šaren u vrtu.